Biskupovu izjavu kritizirao je pučki pravobranitelj Jurica Malčić. Ustavom je zajamčeno pravo svim građanima na jednakost i dostojanstvo bez diskriminacije, pa i one na temelju vjere i vjeroispovijesti, upozorio je Malčić.
Biskupa je osudio i predsjednik Mesić: - Biskup Slobodan Štambuk u direktnom je sukobu s Ustavom, istaknuo je Mesić.
DA - Ivan Zvonimir Čičak: Štambukov ‘Mesić’ vitez je bez maneNedjeljna izjava biskupa Štambuka, koji se u Udbini zapitao “ne bi li bilo normalno i poželjno da u katoličkoj Hrvatskoj njezin predsjednik bude katolik, ali ne samo po svjedočanstvu krsnog lista, nego po svjedočanstvu života po vjeri”, izazvala je u Hrvatskoj brojne reakcije. Pojedinci tvrde da je Štambuk u direktnom sukobu s Ustavom, ne shvaćajući da je svako osporavanje prava na javno iznošenje mišljenja građanina i biskupa Slobodana Štambuka napad na ustavni poredak. Ne samo to, iz osporavanja vjerskim dostojanstvenicima da iznose i svoje političke stavove izbija starokomunistički način razmišljanja o religiji kao nečem negativnom.Štambuk je, inzistirajući na tome da svjedočanstvo vjere nije krsni list nego svjedočanstvo života po vjeri, zapravo tražio odustajanje od deklarativnog kršćanstva (religioznosti) kao političke legitimacije, što je u Hrvatskoj od osamostaljenja postalo sastavnim dijelom moralno-političke pretpostavke za javno djelovanje. Kada bi budući predsjednik doista bio čovjek koji živi u skladu sa svojim proklamiranim vjerskim uvjerenjima, to bi prije svega značilo da je moralan, nepotkupljiv, da zrači dobrotu, da se bori za solidarnost i socijalna prava, za ljudska prava svih vjera, nacija i spolova, jednom riječju - da je vitez bez mane. Takvog je u nas doista teško naći. U modernim demokracijama vjerske zajednice i njihove lobističke mašinerije imaju itekako važan utjecaj na biračko tijelo. Kada bi u nas kojim slučajem neki predsjednik na inauguraciju doveo nekog vjerskog službenika koji bi predvodio molitvu, bilo bi to proglašeno skandalom i rušenjem ustavnog poretka. U modernoj i neosporno demokratskoj Americi tomu nije tako. Mi se moramo naviknuti da u Crkvi postoje različita mišljenja i različiti, čak i politički stavovi o pojedinim problemima. Stav biskupa Štambuka nije službeni stav Crkve i ne može mu nitko oduzeti to pravo. Nedavno je “glasnogovornik Katoličke crkve”, glavni urednik Glasa Koncila Miklenić javno podržao pravo na prosvjede i štrajkove sindikata. To nitko nije proglasio petljanjem Crkve u politiku ili ustavno-pravni poredak. Nedugo zatim biskup Bogović je napao Miklenićevu poziciju i štrajkaše nazvao neradnicima i slično. Normalno je da svaka religijska skupina, zajednica ili crkva priželjkuje da šef države bude osoba po kriterijima koji vrijede za tu instituciju, no najvažnije je da nakon izbora sve vjerske zajednice poštuju rezultate izbora i da izabranoga predsjednika priznaju prije svega kao nositelja vlasti izabranog voljom naroda. |
NE - Davor Butković: Neprihvatljiva izjava biskupa ŠtambukaNedavna izjava hvarskog biskupa Štambuka da bi novi hrvatski predsjednik trebao biti praktični katolik u potpunosti je neprihvatljiva za svaku modernu demokraciju.Radi se o tome da vjersko opredjeljenje predsjednika Republike (ili bilo kojeg drugog građanina) nije i ne smije biti javno pitanje. Na tom se aksiomu temelje sve moderne građanske države. Biti katolik, ili musliman, ili pravoslavac nema i ne smije imati nikakve veze s dužnošću predsjednika Republike. Kada bi se vjersko opredjeljenje kandidata za mjesto predsjednika Republike (ili za bilo koju drugu političku dužnost) uzimalo u obzir u izbornom procesu, taj bi izborni proces od samog početka bio obilježen diskriminacijom: oni koji nisu iz većinske vjerske zajednice, ili oni koji su ateisti ne bi, prema Štambuku, imali šanse da pobijede u natjecanju za javne dužnosti. Drugo, kada bi predsjednik Republike, ili bilo koji drugi državni dužnosnik bio izabran i zbog toga što je praktični vjernik, kao što zagovara biskup Štambuk, to bi impliciralo da se on i na svojoj dužnosti ponaša kao praktični vjernik. Krajnja konzekvencija takvog stanja može se interpretirati kao upravljanje državom i donošenje zakona na temelju vjerskih uvjerenja, vjerskih pravila i vjerskih dogmi. Ukratko, bilo bi to poništenje načela odvojenosti Crkve od države. Na tom načelu, također, počivaju sve moderne zapadne demokracije. Javni stav da bi predsjednik Republike trebao biti praktični vjernik jedno je od najtežih dosadašnjih crkvenih narušavanja elementarnih pravila političkog života. Žalosno je što se hrvatski biskupi katkad ponašaju i govore kao vjerski vođe u radikalnim islamskim zemljama, gdje predsjednik, premijer, svi ministri, suci, i tako dalje, i tako dalje, uistinu moraju biti praktični vjernici. Ostaje nadati se jedino da biskup Štambuk nije bio svjestan stvarnih posljedica svojih riječi. |
