Senzualni vrhunci kiča: Izložba slika i kolača Willa Cottona u New Yorku
Osim što svojim djelima besprijekorno oponaša djela starih francuskih majstora poput Fragonarda, prikazujući senzualne, ružičaste djevojke u erotskom zanosu, Will Cotton svoju pastoralu pretvara u čisti šećer. Okružujući ljepotice slatkišima. Umjesto rječica, stabala, grmlja koje susrećemo kod Watteaua ili već spomenutog Fragonarda, Will Cotton svoje ljepotice smješta u šećernu vunu, u sjenu divovskih lizaljki, do bombona, i slično. Da je živa, Marija Antoaneta zasigurno bi mu pozirala. Za svoju njujoršku izložbu Will Cotton napunit će galeriju i stvarnim slatkišima, nadahnutim, naravno, onima sa slika. “Slatkiši koji će se pojaviti na izložbi produkt su mojih slika. Pretpostavljam da će ih gosti rado okusiti. Osobito tortu od rabarbare, moju mezimicu”, kaže Cotton.
Aukcija najvećeg lopova
Oglas u kojem piše “Aukcija Bernija Madoffa” nije neka šala, već pravi kulturni događaj. Naime, sva blaga možda najvećeg lopova 21. stoljeća, prema čijem bi se životu trebala skladati opera, našla su se na aukciji. Bit će tu djela Petera Maxa, Salvadora Dalija, Normana Rockwella i mnogih drugih. Međutim, one koji su se već počeli pripremati za tu aukciju uhvatile su razne sumnje. Naime, proširila se priča da djela u stvari nisu pripadala Berniju Madoffu, koji ih je preoteo svojim žrtvama, već da na taj način domišljati dileri s Floride žele povećati cijenu ionako skupim djelima.
Jesu li nas zmije naučile govoriti?
Naša je veza sa zmijama duga i duboka, piše antropologinja Lynne A. Isbell u svojoj knjizi “The Fruit, Tree and the Serpent”. Primati, osobito majmuni, gorile i ljudi, vide bolje od drugih sisavaca: oštrije su percepcije i bolje pogađaju boje. Još od rajskog vrta, aboridžinskog mita te brojnih holivudskih filmova zmija je uvijek unosila strah: poznato je da se ljudi naježe već i prije nego što će je upoznati na svom putu. A tu brzu reakciju mogu zahvaliti upravo - njima. Zmije su tako važne u životu primata jer one ih jedu - točnije, grizu ih i truju, te su naši davni preci morali dobro razviti svoje perceptivne sposobnosti ne bi li im umakli.
Zmijama, tvrdi Isbell, možemo zahvaliti i umijeće upiranja prstom u opasnost - što smo u našoj dugoj povijesti svladali kao svojevrstan znak upozorenja, a baš to umijeće je možda i začetak jezika.
