ZAGREB - U svakom se američkom supermarketu na blagajni prodaju novine. Dođete s vrećicama, iskrcavate stvari i imate policu šarenih naslovnica. Prodaju se isključivo divljački tabloidi, koji su po tome i dobili ime: supermarket tabloidi. Ne postoji ništa slično tome u našem govornom području, samo je beogradski Skandal bio blizu. Jedina urednička politika je da niti jedna riječ istine ne smije dospjeti na stranice. Ili im je barem takva reputacija u javnosti.

“Angelina ima novo dijete, s Lady Gagom!” i “Svjetski ekskluziv: Posljednje riječi Patricka Swayzea” obično su naslovi koje rokaju po naslovnicama. Posljednje riječi Patricka Swayzea posebno su popularne: ne manje od 20 puta objavili su što je “zaista, ali ovaj put zaista” izrekao prije smrti. Ti zabavljački naslovi funkcioniraju kao američko hrvanje: i publika i performeri znaju da je riječ o fejkiranju, da je sve zabava, ali svi glume da je to ozbiljna borba do smrti. Tako i supermarket tabloidi. Pogledate naslovnicu, pročitate tekst, dobro se nasmijete, odložite časopis na stol i život giba dalje.

Elvis na štandu u Montani

National Enquirer najuspješniji je predstavnik tih, stvarnim činjenicama inspiriranih, ali na njima ne i baziranih novina. Prodaje oko milijun primjeraka tjedno. Slogan im je “novine za sve koji žele pravu istinu.” Nerijetko zalutaju u priče o izvanzemaljcima, Elvisu koji je još živ, viđen kako kupuje sendvič na štandu u Montani, i brkatim čudovištima u planinama Colorada. Ozbiljne novine poput New York Timesa smatraju ih, naprosto, smećem.

Iako uveseljava naciju svojim urnebesnim divotama, National Enquirer nije samo humoristični bilten. Bili su prve novine, recimo, koje su krajem prošle godine objavile da Tiger Woods vara ženu. Mel Gibson i Billy Joel, objavili su 2008., imaju velikih bračnih problema. Par mjeseci poslije i Joel i Gibson obavještavaju javnost kako se razvode. Prvi su saznali sve detalje Clintonove afere s Monicom Lewinsky. Ukratko, John Edwards trebao je biti znatno oprezniji kad je National Enquirer u proljeće 2007. počeo kopati po njegovu životu.

Proljeće te godine nije bilo dobro razdoblje za Johna. Elizabeth je jednog ožujskog dana osjetila oštru bol u rebrima. Nalazi pokazuju da joj se karcinom iz 2004. vratio i proširio na kosti. Kažu da se ne može izliječiti, ali se lijekovima može neko vrijeme držati pod kontrolom. John i Elizabeth pojavljuju se pred novinarima, devastirani i očajni, ali objavljuju da John nastavlja bitku za Bijelu kuću. “Wade bi želio da nastavimo,” kažu u kasnijem intervjuu. Tek što im je presica završila, John moli Younga da hitno nazove Rielle, ispriča se što nije mogao popodne odletjeti u Iowu i biti s njom. Aha, i neka joj obavezno pošalje cvijeće u znak isrpike. “Želudac mi se, priznajem, okrenuo naopačke kad je počeo pričati o njoj odmah nakon objave da mu žena umire”, kaže Johnov asistent Young.

Nekoliko mjeseci nakon toga, u svibnju 2007., John usplahireno naziva Younga i traži da se odmah sastanu. “Andrew”, započne John, potpuno slomljenog izraza na licu. “Rielle je trudna. Ta suluda kurva! Dogovorili smo se da imamo otvoreni odnos. Tko zna s kim je spavala! Andrew, sredi to. Molim te. Volim te, čovječe, znaš to.” Young se od očaja gotovo onesvijestio. “Ali kako da ovo sredim, senatore?” Kako je šef mogao biti toliko lud, kako je mogao dopustiti ovu ludost...!? John se najednom uozbilji. Jedan od najboljih i najuvjerljivih odvjetnika Amerike vrati se na scenu, a usplahireni plačljivko nestane. “Naprosto sredi, Andrew. Šanse da je moje su oko 1 prema 3, rekao bih,” kaže hladno, diže se i odlazi.

Jadna redakcija tabloida

S obzirom na to da se Enquirer prodaje samo u supermarketima i često zaluta u priče o živom Elvisu, nitko se iz Edwardsova tima, osim Younga, nije uzbudio pretjerano kad su, u listopadu 2007., građani diljem Amerike imali priliku vidjeti vrišteću naslovnicu o Johnovoj aferi s Rielle. Čiju sliku objavljuju, a na njoj se već nazire trbuh. “Potpuna neistinito, ridikulozno i izmišljeno”, rekao je u pisanoj izjavi John. Na svom je Twitteru tih dana nastavio normalno pisati o predsjedničkoj kampanji. “Posljednje ankete pokazuju da sam jedini demokrat koji može pobijediti republikance na idućim izborima.”

Nitko nije pomislio da Enquirer priču bazira na faktima. “Američke se novine naprosto drže podalje od takvih skandala. Seks možda prodaje primjerke, ali može i naštetiti odnosu s čitateljima”, smatra David Carr, kolumnist New York Timesa koji često piše o medijima. Takav je stav značio da je Enquirer mjesecima sam kao pas ukazivao na aferu, objavljivao članke, divljao i skakao, objavio sliku trudne Hunter, kumio i molio da netko priču shvati ozbiljno. “I mi smo čuli tračeve, ali nismo tada uspjeli utvrditi istinitost niti jedne tvrdnje,” kaže Kate Snow, novinarka ABC-ja.

Kako se osjećala redakcija supermarket tabloida? “Jadno. Ljuto. Osjećali smo nepravdu”, kaže David Perel, tadašnji glavni urednik. “Bili smo uvjereni da će sve novine prenijeti našu reportažu. Imali smo činjenice, imali smo sliku trudne Rielle Hunter, imali smo dokumentirane izjave njenih prijatelja.” A zatim, kaže, nitko od velikih organizacija nije pokazao interes.

Najveća žuta priča

“Gledali smo Edwarda kako mjesecima laže, izmišlja, napada nas, govori nam da smo tabloidno smeće koje želi zaustaviti njegovu borbu za siromašnu Ameriku.” Nakon toga je u većini medija priča nestala. “Potpuna tišina. Mnogi su u redakciji htjeli odustati”, kaže Perel.

Prijatelj iz New Yorka, Zach, radio je tog ljeta u Evercoreu, velikoj investicijskoj kompaniji u vlasništvu Rogera Altmana. Evercore je također vlasnik National Enquirera, a Altman mu je izdavač. “John i Elizabeth nazivali su u ured. Tražili su Altmana na telefon, prijetili tajnicama, vikali dda pod hitno moraju prestati objavljivati laži o Johnu. Svi u kompaniji znali smo da se nešto događa”, prepričava mi Zach.

Prošlo je gotovo godinu dana, a ništa se nije dogodilo. National Enquirer je saznavao o tajnim sastancima Johna i Rielle, ali uvijek prekasno. “Nismo imali vizualne dokaze, nitko nam ne bi vjerovao.” Naporno se kopanje konačno isplatilo. “U rano ljeto 2008. dobivamo informaciju da će uskoro biti u Bevery Hills hotelu u Los Angelesu. Šaljem dva tima reportera i fotografa tamo. Čekirali su se u hotel, glumili goste i nadgledali prostor”, objašnjava Perel pozadinu najveće priče na kojoj je Enquirer ikad radio. Nisu znali točan datum sastanka.

John i Rielle naivno se sastaju na terasi Bevery Hills hotela 21. srpnja. Mjeseci skrivanja i Enquirerova teroriziranja nisu ih učinili opreznijima. Izmjenjuju nekoliko poljubaca, drže se za ruke, a John uzima svoju izvanbračnu kćer u ruke. Odlaze u sobu i provode intimnu noć zajedno, ne imajući pojma da će im to biti zadnja prije nego što za njihovu aferu doznamo svi mi. Ujutro John se diže, tušira i izlazi iz sobe. Ispred ga čekaju Enquirerovi forografi. Obuzima ga potpuna panika. Problijedi, pogledava okolo i otrči u muški zahod u predvorju hotela. Otamo ne izlazi, izvlači mobitel i panično naziva savjetnike iz kampanje.

Prijetnje filmićima

Što li je tada Edwardsu, znojnom, usplahirenom i zaključanom u hotelski zahod, prolazilo kroz glavu? Godinama je umirao od straha, morao je znati da će, kad-tad, taj trenutak doći. Ili se pak, kao i svaki veliki prevarant u povijesti, uvjerio u svoju genijalnost, zaključio nakon nekog vremena da ga nemaju šanse otkriti, bahato povjerovao da je svemoćan. Možda je u tom pivotalnom trenutku u Bevery Hills hotelu bio u šoku što su ga ipak otkrili. Brzo smišljajući kako se izvući, vjerojatno je pomišljao na predaju, možda čak osjećao nekakvo morbidno olakšanje što je potjera gotova.

Ako su se te misli našle u mozgu Johna Edwardsa tog jutra, tamo se nisu dugo zadržale. Digao se sa školjke, izašao pred ogledalo, obrisao mokro lice, namjestio kosu, provjerio ima li još osmijeh poput nekog Kennedyja i zaključio da se ipak, možda, stvar da spasiti. Na kraju, razmišlja dok se briše, što lešinari imaju? Ništa, fotografiju njega u hotelu u Los Angelesu. Stvar se definitivno da spasiti.

Prekasno. Perel je već dobio robu koju je mjesecima sanjao. “Nekoliko sati nakon toga na webu smo objavili da imamo ekskluzivu o Edwardsu. Čekali smo print izdanje da objavimo fotografiju zbunjenog Edwardsa kako drži dijete ispred hotela.” Ali ni tada se nijedne od velikih novina nisu nakačile na priču. “Nitko nije znao da smo imali videomaterijale susreta iz hotela. Njih smo namjerno čuvali. Poručili smo Edwardsu da ćemo objaviti i video ako u javnosti ne prizna aferu.” Edwards čeka. Kalkulira. Zna, međutim, da mu je život gotov ako Perel ne blefira i zaista objavi video.

‘Uspjeli smo spasiti brak’

Otprilike u isto vrijeme investigativni tim ABC-ja otkriva da je Edwardsova kampanja službenim kanalima isplatila Rielle Hunter masne količine novca za njeno snimanje. Pitanja se pojačavaju, paranoja se šulja hodnicima i mobitelima Johnove kampanje, a i on sam njuši da je sranje ovaj put ozbiljno. Mora nekako kontrolirati štetu. Mora sve odmah priznati. Odnosno, ne baš sve. “Da, imao sam kratku aferu s Rielle Hunter, u 2006. Priznao sam to još tada Elizabeth, bilo je teško, ali riješili smo to u privatnosti naše obitelji i uspjeli spasiti brak”, govori na televiziji 8. kolovoza.

Datum nije slučajan. Tada je također bilo otvorenje Olimpijade u Pekingu, pa je John kalkulirao da će manje ljuditi primijetiti kako je priznao aferu. “Mislio je da još ima velike šanse spasiti karijeru ako kaže da je to bila kratka aferica,” prepričava Young. Ali, na pitanje tijekom intervjua u vezi s djetetom koje drži u rukama na slici, Edwards se naljutio i rekao: “Nemam pojma tko je to dijete. Ja definitivno nisam otac. Ako treba, iću ću na DNK test”. Test nikada nije obavljen. “Andrew, molim te da pronađemo način da lažiramo rezultate DNK,” kaže John u jednom trenutku. Young odbija.

Bilo ga je odurno gledati

Elizabeth Edwards na svom je blogu nakon Johnova intervjua napisala: “Molim vas da podržite Johna. Bilo je teško i bolno, ali ja sam našla snage da mu oprostim. Ono što sigurno znam jest da John nije napravio dijete.” Bolno je bilo i u Enquireru. “Gledati to polupriznanje zaista je bilo odurno. I dalje je lagao u vezi s djetetom i tvrdio da se s Rielle našao samo jednom”, prepričava te dramatične trenutke glavni urednik Enquirera.

Glavni je urednik mjesecima lovio Johna. Međutim, nije imao pojma koliko je bizarna, šokantna i degutantna cijela priča. On je vidio samo bljeskove i glasine i dijelio ih s javnosti - sastajali su se tu i tamo u tom hotelu, pa ih mjesecima ne bi bilo, dijete je navodno rođeno, John ga je navodno konačno upoznao, opet ih mjesecima nema, eto ih u hotelu Beverly Hills! Ali prošlog su utorka tek, iz Youngova svjedočanstva, saznali što se zaista zbivalo između listopada 2007., kad objavljuje sliku trudne Rielle, i srpnja 2008., kad objavljuje Johnove slike kako drži dijete u rukama. A zbivao se najdramatičniji bijeg američke politike u povijesti, po cijelom kontinentu, financiran novcem jedne 97-godišnje udovice i omogućen suludom lojalnošću savjetnika Younga.