Tihi, zbunjeni glas trenera Ajaxa Henka Tena Catea i tišina u Areni govorili su da se dogodilo nešto što će jedan od najslavnijih klubova svijeta teško preživjeti. Poraz od zagrebačkog Dinama nemoguće je preboljeti klubu takve biografije i reputacije, na podu leži nizozemski nogometni ponos, a i trener je uhvaćen "s rukama u vreći". Dan uoči utakmice s Dinamom, pregovarao je o odlasku u Chelsea, kamo ga očito nisu pozvali zbog trenerske klase, jer je upropastio dvije Ajaxove sezone, već zbog nekih drugih "kvaliteta". Naime, 2005. godine je, kao asistent Franka Rijkaarda u Barceloninom tunelu opalio "vritnjak" Joseu Mourinhu, što se danas na Stamford Bridgeu jako cijeni!
Lice Branka Ivankovića je pak govorilo da se dogodilo nešto veliko. Taj, inače elokventni trener, izgubio je na trenutak dar govora, samo je govorio o čudesnoj borbenosti, čudesnoj želji i čudesnom Mandžukiću. Bio je u šoku zbog velike i neočekivane pobjede, pobjede koja je kisik za sve i koja će pomiriti sve. I nervoznog Mamića, i navijače, Europa i dalje živi u Maksimiru, u utorak je ždrijeb.
Što će biti u Splitu
Ipak, kad smo ga vratili "među žive" i kada su ga smrknuta lica nizozemskih novinara uvjerila da se to doista dogodilo, Branko Ivanković će reći: - Nadam se da će Split u nedjelju pozdraviti momčad, koja je hrabrom igrom oduševila hrvatsku nogometnu javnost!
Hoće li Split baš pljeskom dočekati "modre", a zatim ih pokušati i pobijediti, teško je i pretpostaviti. U hrvatskim nogometnim prilikama to su, ipak, dvije nemoguće stvari!
| Dinamo je u povijesti imao famozne igrače. Šezdesetsedma Belina, Zambatu i Lamzu, osamdesetdruga Zajeca, Kranjčara i Mlinarića, devedesetsedma Ladića, Prosinečkog i Igora Cvitanovića. Ova, četvrta, koja je po drugi put u zadnjih deset godina slomila Ajax u Areni ima Kocha, Modrića i Mandžukića. |
Trojka za pamćenje
Dinamo je u povijesti imao famozne igrače. Šezdesetsedma Belina, Zambatu i Lamzu, osamdesetdruga Zajeca, Kranjčara i Mlinarića, devedesetsedma Ladića, Prosinečkog i Igora Cvitanovića. Ova, četvrta, koja je po drugi put u zadnjih deset godina slomila Ajax u Areni ima Kocha, Modrića i Mandžukića. Svaka čast Ognjenu Vukojeviću i Nikoli Pokrivaču, ali, ta trojka je obilježila ovu nogometnu jesen.
Posebno Mario Mandžukić, tata Mato, negdašnji solidni vezni igrač Marsonije, kojega su zvali "Britva", danas je vjerojatno najponosniji otac u Brodu, jer je njegov sin postao noćna mora jednog slavnog kluba i novi upitnik za izbornika Slavena Bilića:
- Nismo imali ni približno tako dobrog igrača kao što je Mandžukić - rekao je Henk Ten Cate - a nismo imali ni igrača koji ga je bio u stanju kontrolirati...
Pomirenje?
Branko Ivanković je autor ove pobjede i zato mu nitko nije zamjerio na samohvali, kada je rekao: "Želim čestitati i sebi i svojim suradnicima u stručnom stožeru, jer smo perfektno pripremili momčad". Shvatit ćemo ga, dugo je živio obavijen sumnjama da je alkemičar i trener ziheraš, da loše vodi momčad, da griješi u odabiru taktike.
Maksimirske tribine ga nikad nisu dočekale pljeskom, bile su hladne prema njemu, no, sada je i on zaradio svoj komadić slave. Krvavo ga je zaradio i dobit će ga. Od Vukojevića i Pokrivača stvorio je standardne prvotimce, čak i kandidate za Bilićevu reprezentaciju, podigao je razinu Modrićeve igre, našao je poziciju Mandžukićevom talentu, Mihaela Mikića je učinio korisnim. Jedino nije uspio zakrpati rupu na lijevom boku (Čale), još nije uspio priviknuti Sammira na ovo nogometno podneblje, ignorirao je Tadića, Šokotu i Chagu, nije uspio razbuditi Jerteca. Ali, sve je to dio nogometne svakidašnjice, u kojoj vrijedi pravilo "tko bi gori, sad je doli", taj kotač se nemilosrdno vrti...
Pretpostavljam da će ova pobjeda pomiriti sve. Navijači će imati Europu, još četiri atraktivne utakmice, Dinamo pak veliku šansu da ode u drugi krug, jer tri prvoplasirana odlaze dalje. Stres će se na izvjesno vrijeme iseliti iz odnosa glavnog menadžera i novinara, relacije će biti mekše i kulturnije...
Pobjeda u Amsterdamu trebala bi biti kraj Dinamovog europskog sindroma, Dinamo još jedanput ima šansu postati europski klub prve kategorije. Ne Chelsea, ne Barcelona, Milan ili Bayern, ali klub koji stoji u predsoblju Lige prvaka. Hoće li Dinamo znati biti europski klub uljuđene komunikacije i uglađenih manira, klub bez "crvenih kartona" u bilo kojem smislu, klub koji neće biti samo "jeftini market" europskih nogometnih bogataša? Nadam se da hoće...
Tomislav Židak
