OTAC I TRENER

Joško Vlašić otvorio srce i dušu za Jutarnji: 'Moja Blanka će skinuti svjetski rekord. Možda nakon što rodi...'

Objavljeno: 09.08.2012

Kad je žena trudna, priroda se pobrine da je najjača. Mora donijeti na svijet plod i mora ga zaštititi

Uskoro, 11. kolovoza, finale je ženskog skoka u vis u Londonu... bez najbolje...

Da, bez Blanke. Nije mogla ići nakon operacije tetive. Da je pošla, bila bi ugrožena njezina daljnja karijera.

Šjor Joško, koja skakačica će dobiti zlatnu olimpijsku medalju?

Znam tko neće... U Londonu su Čičerova i Howard. Di Martino je također ozlijeđena. Blanka je u Splitu. Pobijedit će ili Čičerova ili Howard.

Gledat ćete?

Naravno. Blanka, mama Venera, Marin, Luka, Nikola i ja. Cila obitelj Vlašić.

Nije vam lako biti otac četvero djece. Blanka je prvo dijete?

Je, Blanka sada ima 28 i pol godina. Najmlađi je Nikola, 14 i pol godina ima. Njih dvoje su moji sportski projekti.

Sportski projekti

Prvi projekt vam je sjajno uspio...

Je, ali nismo još postigli sve što namjeravamo... Blanka može još puno više postići. A Nikola je nedavno potpisao stipendijski ugovor s Hajdukom. Bit će nogometaš. Izvrstan je, već sada.

Mislim da tu čak postoji svojevrsni sukob interesa: otac i trener vlastitog djeteta. Kako biti nježan otac i strogi trener? To može biti muka za dijete...

Ne slažem se. Vrhunski sport nije lagan, to je točno. Uvjeti rada su teški. Ali ja ne smatram da je to muka, ne smatram da je Blanka prolazila “bosa po trnju ili po žeravici”. Naravno, moja uloga je zaista dvojaka, otac i trener. Svaki normalan roditelj želi sve najbolje svojoj djeci. Dakle, nije to sukob interesa, nego je suradnja interesa oca i trenera, u jednoj osobi.

Vi ste zarana osjetili da Blanka ima poseban talent za atletiku?

Da. Vidio sam u Blanki talent koji bi mogao doseći europski nivo, pa i sam svjetski vrh. To sam od početka imao na umu. No ipak, to je tada bila samo - pretpostavka. Ja sam bio uspješan atletičar i profesionalni sam trener.

Što ste, ustvari, zamijetili kod male bebe Blanke?

Nevjerojatnu motoriku. Blanka je, zaista još kao beba, puzala nevjerojatno brzo. Hitro, kako druga djeca trče, ona je puzala. Primjećivala se ta motorika, vrlo koordinirana motorika. Pokreti su joj bili brzi, precizni.

Imali ste 27 godina kad se Blanka rodila...

Blanka mi je došla baš u pravo vrijeme.

Da Blanka nije vaša kći, odnosno da je nije zapazio vrsni trener, ne bi je bilo u sportu?

To je, zapravo, točno. Ja sam, kao sportaš, možda po talentu bio jednak njoj. No, nedostajao mi je određeni suport, kvaliteta treninga i uvjeti. Blanka imam talent, ja sam ga svojim znanjem mogao podržati i najveća je borba bila stvoriti preduvjete, materijalne i financijske, kako bismo ostvarili projekt svjetske sportašice.

Rođena pobjednica

Je li Blanka poslušna na treningu? Vjeruje li vam?

Povjerenje je bitno. Blanka mi vjeruje. Sluša li me? Neukrotiva je. Škorpion po zodijačkom znaku. Požrtvovna je. Ne mogu Blanku opisati u par rečenica...

Koji je njezin motiv?

Njezini motivi su se mijenjali i rasli kako je ona rasla. Dok je bila djevojčica, kladila bi se sa mnom u kuglicu sladoleda... ja nisam nikada dobio tu kuglicu sladoleda. Uvijek je ona pobijedila. Želi biti najbolja, želi dominirati.

Davno, dok je Blanka bila mlađa, izbio je ozbiljan sukob među vama, sjećam se...

Da. Bio je to sukob oko prehrane. Pa sam ja rekao da neću više raditi s njom. No, smirili smo se. Razgovarali smo...

Kakvi su to razgovori? Svađate se?

Ne. Ja bih podastro na stol sve mogućnosti neke situacije.

Niste zapostavili sinove?

Nisam, naravno. U tome i jest stvar. Mi jesmo otac i kći, ali mi smo postali i poslovni partneri. Partneri u jednom velikom projektu koji je već uspio. A Blanka treba slušati trenera, jer inače se događaju krive stvari koje se očituju u - centimetrima. Blankin rekord je 208 centimetra. Svjetski rekord je 209 centimetara...

Nužne žrtve

Blanka mora preskočiti 210 centimetara?

Nije da mora, ali ona to može. Skok u vis je vrlo jasna disciplina. Blanka s lakoćom preskače sve visine. Nije tako. Iza svakog skoka preko dva metra stoji mnogo muke, mnogo truda, mnogo promišljanja, mnogo neprilika, mnogo povreda...

Je li Blanka žrtvovala dio svog dječjeg života kako bi postala najbolja na svijetu?

Je, sigurno. No, individualni trening nam je omogućavao da imamo treninge u vrijeme kad je to njoj najviše odgovaralo. Ona je išla redovito u školu. Išla je na rođendane svojih vršnjakinja i vršnjaka.

Zarada tek počinje

Je li to samo - žrtvovanje?

Pa naravno da nije. To je i dobitak. Blanka živi u našem, ali i u jednom drugom svijetu. Često je stoga zrelija od svojih vršnjaka.

Atletikom, kraljicom sportova, danas se može zaraditi?

Može, nešto. Sada, kad smo već na vrhu. I to je motivacija. Ne zarađujemo kao golferi ili nogometaši, ali zarađujemo više od gimnastičara i plivača. Posebno dobro se vrhunskom atletikom zarađuje u velikim nacijama gdje je i tržište veliko. Nažalost, to nije tako u Hrvatskoj.

Je li Blanka već zaradila toliko da ima novca za cijeli život?

Ne, nije, nažalost. Svaki naš sponzorski ugovor, pa i onaj s Podravkom, desetak puta je manji nego u jednoj velikoj i bogatoj zemlji.

Do kada Blanka može biti na vrhu?

Pa, ona misli jako dugo nastupati, natjecati se. Misli ići u Rio, pa onda još... Uglavnom, namjerava ići na još tri olimpijade, nakon ove londonske. Dakle, još 12 godina...

Što se ustvari dogodilo Blanki? Povreda, infekcija...

Sve je to plod dugogodišnjeg opterećenja koje je normalno u tom sportu. Ponekad ne možete u potpunosti kontrolirati skok u vis. Blanka koji put uđe pet, deset centimetara bliže letvici, onda mora okrenuti stopala kako bi što bolje skočila, pa se stvara degenerativni proces. I tako to napravi nekoliko puta godišnje... U petnaest godina skakanja taj skočni zglob dobiva neke izrasline, gibljivost zgloba se smanjuje, Ahilova tetiva više nema optimalnu gibljivost. Tada počinju problemi. To je sada trebalo “očistiti”.

Blanka je fenomen...

Jest. Ona je, praktično, na razini besmrtnosti. Taj londonski vakuum je sada tjera da nastavi s još većom snagom.

Psihološka pomoć

Je li Blanka svjesna svoje “besmrtnosti”? Je li joj to “udrilo u glavu”?

Ona u ovom trenutku smatra da - ništa nije napravila.

Pa, to nije dobro...

Ja znam da to nije dobro. Ali, Blanka sada starta od nulte pozicije...

Radite li vi i psihološku komponentu treninga s Blankom?

Bilo je i toga. Sada Blanka ima jednu intimnu prijateljicu s kojom razmjenjuje neke misli...

I ta prijateljica je skakačica?

Ne, nije. Istina je da Blanka pred veliki nastup želi moju priču. Ona traži savjet i ja joj pričam. Ali, ja tu priču kasnije ne mogu ponoviti. To je neki čudni transfer misli od mene prema njoj. Dogodi se potom neka kemija u njoj...

Nadnaravne sile

Neka posebna dimenzija?

Ne znam. Nešto nadnaravno se dogodi...

Ima jedna situacija na koju možda ne računate, a možda i računate...

Na što to mislite?

U tom razdoblju od tri sljedeće olimpijade Blanka se može zaželjeti vlastite obitelji. Mogla bi se vjenčati... roditi djecu...

Apsolutno. To ovisi samo o njoj. Ne ovisi to o meni. No, vrlo je zanimljivo to što ste upravo spomenuli. Aktualna svjetska rekorderka Kostadinova je nakon poroda postala svjetska prvakinja. Aktualna olimpijska pobjednica, do ove subote navečer, Belgijanka Tia Halabaut, koja je pobijedila Blanku u Pekingu, postigla je to nakon poroda. Ana Čičerova je nakon poroda postavila svoj rekord 207 i postala tada svjetska prvakinja. Kad je žena trudna, priroda se pobrine da je ona najjača. Hormonalno je ona najjača, jer mora donijeti na svijet plod, mora zaštititi svoj plod. Nekada su u DDR-u namjerno djevojke učinili trudnima pa potom prekidali trudnoću, sve u cilju postizanja rezultata. Blanka, ako se zaljubi, neka se zaljubi. To ovisi samo o njoj.

Ima li momka?

Ja to ne znam.

Ćaća pa da ne zna?

Ozbiljno, ne znam. I ne brinem. To je njezin život.

A to što joj je odstranjena žlijezda štitnjača, to smeta?

Ne. Ona ima nadomjestak, kontrolira se, funkcionira normalno.

Zaplače li Blanka koji put?

Da, plače kad je tužna i kad je ljuta. Ponekad upravo rida, na treningu. Mi smo sami u jednoj dvorani od 700 kvadrata. Zatvorimo sva vrata. Nitko ne ulazi. Ona mora zadovoljiti deset raznih pokazatelja, mora pobijediti samu sebe, svjetsku prvakinju. Stanje u toj dvorani je takvo da ne smijete zapaliti šibicu: kad bi netko zapalio šibicu - sve bi odletjelo u zrak. Sve je tamo puno emocija i snage. Kad se uspije, to je neograničena sreća, kad se ne uspije, dolazi neograničena tuga, žalost, bijes i suze. To vam je svakodnevni život Blanke Vlašić.

Blanka je, ustvari, jedna savršena mašina...

Blanka je zaista morfološki neobična. Kao da je izašla iz nekog sjajnog crtića. Lik iz crtanog filma. Visoka je 193 centimetra, što je frapantna visina za ženu. Gracilna je, precizna, zrači koordiniranošću... Savršena je. Ali, ipak, nije mašina. Ona je moja mala velika pametna djevojčica.

Ove godine je dosta sportaša diljem svijeta umrlo na natjecanjima ili na treninzima. Atletičari, nogometaši, biciklisti, boksači... Zašto? Droga?

Sve više ljudi bavi se sportom, sport je poprimio globalnu dimenziju. Mediji o svemu izvješćuju, sve znamo danas, i to odmah čim se dogodi. Prije nismo ni znali za takve slučajeve. Danas sezona u atletici traje devet mjeseci godišnje. Nema odmora. Puno je utakmica, puno nastupa. Organizam sportaša je prenapregnut. Uz to, veliki je zločin kad sportaš mora na natjecanje pod temperaturom, na primjer. Srce je od temperature pod velikim opterećenjem. A uz to, ipak postoji i zloporaba određenih nedopuštenih sredstava, stimulansa. Rezultat je sveti cilj, ali život je važniji. Treba, koji put, čuvati sportaše i od njih samih...

Prvak Hrvatske

Vi osobno bili ste 30 puta prvak Hrvatske... u desetoboju, skoku u dalj, 110 prepone, troskok, 400 prepone, desetoboj...

Hoće li atletika stvoriti “nadljude”? Gdje su granice rekorda, jasno, bez upotrebe droga...

Znate li kad sam ja postao ozbiljan trener? Onda kad sam shvatio da u ljudskoj transformaciji nema mjere... Ljudskoj transformaciji nema granica.

Dobro to zvuči, ali ipak vam ne vjerujem...

Naravno, ne razmišljam ni o drogama ni o ikakvom doppingu. Ja sam sportaš iz vremena željezne zavjese kad je rat Zapada i Istoka bio na sportskom polju, umjesto pravog rata, na sreću. Sjećate se bojkota na olimpijadama 1976. i 1980.? Ključna situacija događa se u mozgu, ne u tijelu. Metode današnjih treninga pokušavaju djelovati na mozak sportaša kako bi on reagirao i ugradio u efektore, u našu muskulaturu, u lokomotorni sustav, sve što je potrebno da bismo mi postizali još bolje rezultate. Da, stvorit ćemo sportske “nadljude”.

Opet vas pitam, je li biti trener i roditelj u jednoj osobi - kontradiktorno?

Biti roditelj je jedno veliko blago, ali je to i velika pokora. Mene, pak, kao trenera najviše intrigira upravo ta transformacija čovjeka u kineziološkom smislu. U ta dva pojma ja se razlikujem od ostalih. Svatko može biti biološki otac. To nije neka velika umotvorina. Svaka životinja na našem planetu može biti otac svoje životinjice. Upravo ovo što ja radim s Blankom jest - ispitivanje granica ljudskih mogućnosti. Blanka je potpuno regularno, prema svim zakonima i Božjim i ljudskim, napravila ovo sve što što je ona danas. I to sve u jednoj maloj zemlji, u jednom malom gradu, u slijepom crijevu bitnih zbivanja u svijetu, Blanka je iznjedrila i uspjela postati najbolja na planetu. To nije lako uspjeti. Shvaćate?

Okolni putevi

Shvaćam.

Ja sam morao pronaći neke puteve, neke metode koje su različite od odgajanja sportaša u Americi i u Rusiji. I Kini, danas. I pronašao sam. Zato Hrvatska ima Blanku Vlašić. Ja sumnjam u sve pa stoga stalno preispitujem nove mogućnosti.

Što će Blanka raditi kad jednom završi sportsku karijeru?

Naša je želja napraviti jedan specijalizirani atletski sportski centar. Blanka će vjerojatno ići u neka tijela IAF-a ili međunarodnog olimpijskog odbora. Stekla je ugled, uvažavaju je, vole je, kvalitetna, elokventna, komunikativna, govori izvrsno engleski i španjolski. Ima personality. Već su je tražili da radi za nagradu Laureus, ali smo za sada zahvalili na tome.

Mama Venera, koja je njena dužnost u vašem uzvišenom projektu?

Mama je najjači potporni stup naše obitelji. Majka, žena, prijateljica, domaćica, profesorica u školi...

Telefončić vam zvoni, imate poruku...

Da, vidim. Blanka je već nervozna, čeka me na treningu. Moram...

Znam da morate ići. Evo, zadnje pitanje...

Znam ja vaše zadnje pitanje. Moj odgovor je: da, ja vjerujem da će Blanka oboriti svjetski rekord, uvjeren sam da će skočiti 2 metra i 10 centimetara.

Nakon trudnoće i rođenja djeteta?

Možda i prije toga.

Broj preporuka: 218

FACEBOOK KOMENTARI

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen