Sv. Antun Padovanski (Lisabon 1195. - Padova 1231.) redovito se slika s Dječakom u naručju. Kad se tako slika Isusova majka Marija i sv. Josip, to je razumljivo jer oni su zaista Isusa kao dječaka na rukama nosili. Ali sv. Antun rodio se godine 1195. Zašto ga onda slikaju s Dječakom Isusom?
Bilo se saznalo da mu se ukazuje Isus. Jednom ga je znanac, naglo ušavši u njegovu sobu, zaista zatekao kako se igra s tim Dječakom. Za više se svetaca i svetica zna da im se Isus javljao, ali uvijek kao odrasli. Samo je Ante imao čudne susrete s Isusom, Bogočovjekom, kao s dječakom. Ljudi to ne zaboravljaju - posvuda svetog Antuna tako slikaju. U rukama toga mladog franjevca Isus se je baš htio pojaviti kao Dijete. S Antunom - zapravo s cijelim mladim franjevačkim redom početkom 13. stoljeća Isus si je mogao dopustiti takav znak.
Bilo bi nezamislivo da Isusa kao dječaka drži na rukama neki drugi veliki svetac - u svećanoj odjeći s mitrom i zlatnim štapom. Sv. Franjo koji je u ono doba osnivao franjevački red, kojemu se je među prvima pridružio i mladi Antun - proglasio je svetinju siromaštva. U tome je vidio pravi povratak Evanđelju. Samo siromah može biti Bogom bogat. Samo u njegovim rukama Bog može doista biti Bog za čovjeka. Ta se je velika franjevačka misao, eto, slikovito utjelovila na svim slikama i kipovima gdje franjevac sv. Antun nosi u naručju Isusa kao dijete. On, i svi koji tako Isusa shvaćaju, može ga ljudima jednostavno pružati.
Antun je umro kraj Padove 1231. Iste je godine proglašen svecem i danas je vjerojatno najštovaniji svetac u Katoličkoj crkvi po cijelom svijetu. Antunove propovijedi - sačuvano ih je napisanih 77 - prikazuju jednostavnog ljudima bliskog siromašnog, a čovještvom prebogatog Isusa. Po tim je spisima Antun proglašen naučiteljem Crkve. A Crkva, eto, stalno mora učiti!
