Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojih si bezakonja posrnuo” (Hoš 14,2). Tako danas čitamo u prvom misnom čitanju.
Sva zla dolaze ljudskom krivnjom, premda to nije svaki put razvidno. Odmah na sljedećoj stranici u Bibliji možemo pročitati kako prorok Joel vidi strašno stanje u domovini: “Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje. Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom jer propade žetva poljska...
Da, nestade radosti između sinova ljudskih” (Jl 1,10-12).
Nesreće koje stižu narod proroci pripisuju grijehu koji priječi Božju drobrotu! Ni Bog, naime, ne može iskazivati dobrotu ljudima koji su ogrezli u zlo.
Vjerniku preostaje nada - koju prorok potiče - da nakon pretrpjelog zla slijedi dobro - da je prolaz kroz zlo teška, ali nipošto bezizlazna škola drugačije sutrašnjice.
Prorok to može vjerovati oslanjajući se na Boga. Zemaljski političar kad mu se narod nađe u sličnim nevoljama - na što će osloniti nadu?
Odgovorni guraju glavu u pijesak, ne žele vidjeti već prisutno zlo dok ne bukne u katastrofu.
Onda traže krivca u drugima. Preostaju često beznadni pokušaji koji vode u sve gore siromaštvo - u očaj koji može postati i socijalno tragičan.
Ne mora svaki građanin prihvatiti biblijski stav, ali rješenje se mora tražiti. Onda se, eto, ne može ostati na području ekonomskog uspjeha. Preostaje žrtva u koju treba svjesno i mudro uči. I - ma što o religiji netko mislio - s mnogo spremnosti za žrtvu.
Ima strašnih prilika kad se narod nađe u nagloj gospodarskoj nevolji - u očitu siromaštvu. Što je imao već su rasprodali, što je ušteđeno, već su potrošili.
Ako traže zajmove, prodaju svoju slobodu - više ili manje očito. Biblijski bi savjet bio svjesno, mudro i pravedno siromaštvo. Ali zato su sposobni samo oni koji baš nikad neće koristiti priliku za pljačku. Imamo li dovoljno takvih?
