Ne treba baš zapamtiti svu povijest Izraela nakon kralja Davida i Salomona, ali ovo što danas čitamo (1 Kr 12,26-32) ima posebno značenje. Kraljevstvo se nakon Salomona podijelilo na Južno i Sjeverno. U Sjevernom je na vlasti Jeroboam. Podjela kraljevstva bila je svojevrsna Božja kazna zbog Davidovih grijeha.
Ali politička podjela - kako danas čitamo - izazvala je i vjersku podjelu, pravi raskol. Jeroboam je pomislio da će narod, bude li odlazio na svetkovine u Južno kraljevstvo u Hram u Jeruzalemu, opet poželjeti i političko jedinstvo. Zato je odlučio podignuti posebna svetišta u svojoj državi i pozvati ljude neka više ne hodočaste u Jeruzalem. Posebna država je u onim uvjetima tražila i posebnu vjersku organizaciju, što je dovelo i do drugačijeg vjerovanja. Jeroboam je načinio dva zlatna teleta i postavio ih u Betel i u Dan. Sam je izabrao nove svećenike i odredio novi blagdan. Bio je to raskol koji će dugo trajati. Slično će se dogoditi i poslije Krista. Kad je veliko kršćansko bizantsko carstvo sa sjedištem u Konstantinopolisu politički izgubilo vlast nad Zapadnom Europom - došlo je do crkvenih nesuglasica koje su urodile velikim raskolom godine 1054.
Od jedne Kristove Crkve nastale su dvije - Katolička i Pravoslavna, koja se onda umnažala u više država.
Vladarima trebaju drugačije vjere da odvoje ljude da se zna tko je čiji. Onda se i vjerski nauk mijenja i novi se znakovi podižu - poput onih zlatnih telaca.
Poslije će se i na Zapadu pokrenuti sličan raskol. Vjernici u južnim državama otad će se zvati katolici, a oni u sjevernijim zemljama Europe nazvat će se protestanti.
Politički razlozi zlorabe vjeru da utvrde svoje interese. Onda slijede stoljeća novih sukoba i onda vrijeme novih sporazumijevanja - što se među kršćanima počinje nazirati.
Nije naodmet ponoviti da se Davidov Izrael raspao zbog Davidovih grijeha. U raskolima su redovito na djelu grijesi jedne i druge strane. A dok se krivnja ne spozna i ne prizna, nema pokajanja ni novog jedinstva.
