SIMBIOZA NA TERENU
Kakav je uistinu odnos Balića i Červara?
-
Dogovor Červara i Balića
Reuters
Bljeskovi netrpeljivosti između hrvatskog izbornika i vođe reprezentacije
BEČ - Ima neka čudna veza između Ivana Balića i Line Červara. I svi znamo za nju, a rijetki je mogu odgonetnuti. Možemo se tek zapitati zašto se najbolji rukometaš svijeta i najuspješniji hrvatski trener svađaju naočigled javnosti usred kritičnih trenutaka finala EP-a? Zašto Ivano već godinama u javnim istupima, makar i kurtoazno, nije istaknuo Červarovu ulogu u uspjesima od 2003. do danas? Zašto nakon svakog prvenstva Balić ne može uživati u osvojenoj medalji, već žali za onim što je propušteno?
Balić nije postao vrhunski rukometaš zahvaljujući aktualnom izborniku i stoga mu ne duguje poslušnost poput mlađih reprezentativaca. Njegovu su genijalnost prepoznali i Červarovi prethodnici, ali procvjetao je tek s dolaskom umaškog stručnjaka za kormilo nacionalne momčadi. Lino je, pak, svjestan da bi njegova trenerska karijera bila prosječna bez Balićevih liderskih i rukometnih sposobnosti. Zato si može priuštiti da otpisuje njegove vršnjake, pa i mlađe od njega, a splitskog čarobnjaka vodi po svijetu i kad jedva hoda od ozljeda.
Malo je hrvatskih sportaša koji bi se usudili proturječiti izborniku, zapravo otvoreno mu se suprotstaviti u finalnoj utakmici Europskog prvenstva. Zamislite Modrića kako viče na Bilića uz autliniju ili ljutitog Hinića kako prska vodom Ratka Rudića. Obojica bi ekspresno bila vraćena kući.
A Červar to tolerira. Šuti i trpi takve ispade, čak i kad su sasvim kontraproduktivni i objašnjava ih uobičajenim obiteljskim razmiricama. Šutke prelazi preko Balićevih “ozljeda” uoči višetjednih reprezentativnih priprema. Tolerira već godinama i Balićevo komandovanje tijekom minuta odmora. Da sve bude apsurdnije, ono što Ivano naloži suigračima, obično ispadne bolje nego kad im govori Červar. Ili to barem tako izgleda s tribina i na televiziji.
Zaključak koji se nameće je da se radi o rijetkoj simbiozi dvojice izrazitih individualaca koji se međusobno trebaju kudikamo više nego što se ne podnose. Kako se odreći jednog od najboljih rukometaša svijeta, čak i kad ga je teško kontrolirati i kad stalno iskače iz zadanog kolosijeka? Kako reći jednu riječ protiv trenera kojeg sam možda ne bi izabrao, ali koji je sve samo ne neuspješan? Odgovor na oba pitanje je nikako.
Zato će Ivano jedini u dvorani uskratiti izjave nakon finala Eura. Zato će Lino zanijekati i sakriti sve probleme unutar reprezentacije, a koje naslućujemo u nervoznim bljeskovima poput onog u drugom poluvremenu bečkog finala. Nema sumnje da njihov odnos opterećuje reprezentaciju, ali izgleda da je neizbježan poput zalaska sunca.



