Kako imati 82 snošaja u samo jednom danu, pitao se Jarry

Objavljeno: 24.11.2007

Nedavno su u nas gotovo istodobno izašla dva prijevoda francuskog pisca Alfreda Jarryja "Nadmužjak - moderni roman", navodno "najotkačenije" Jarryjevo djelo (objavljeno u izdanju Disputa, prijevod Marije Paprašarovski) te prvi prijevod dramskog ciklusa "Ubu" (Šareni dućan, prijevod Vladimir Gerić).

Izlazak tih izdanja poklopio se s godinom kad se u svijetu obilježava stogodišnjica smrti pisca za kojeg je André Gide svojedobno izjavio da je bio "najbizarnija osoba u svijetu bizarnih osoba" - reputacija koju je bilo zaista teško steći u šarolikim okvirima pariške kulturne i društvene klime s početka prošlog stoljeća.  

Biografija francuskog pisca Jarryja može se čitati kao serija anegdota koja potkrepljuje Gideovu tezu. Rođen 1873. godine u Bretanji, iznimnu lucidnost pokazivao je još tijekom srednjoškolskih dana, a nakon selidbe u Pariz kao sedamnaestogodišnjak potpuno se otrgnuo s lanca. Pisati je počeo još kao učenik, a slavna epizoda njegovih gimnazijskih dana bila je ona kad je bio predvodnik skupine učenika kojoj je omiljena razbibriga bila ismijavanje krajnje nesposobnog učitelja fizike - Héberta. U suradnji s prijateljima napravio je lutkarsku predstavu - komediju "Poljaci", na temelju koje je kasnije nastao "Kralj Ubu", Jarryjev zaštitni znak.

Nakon skandala koji je 1896. izazvala praizvedba "Kralja Ubua", "smještenog u Poljskoj, dakle nigdje"; farsična osuda malograđanštine i tiranije, Jarry je postao opsjednut svojim likom. Djelu su se kasnije pripisivala najrazličitija moguća tumačenja: neki su smatrali kako je anticipirao diktatore XX. stoljeća, uglavnom je uvriježeno kako je bio preteča avangardnih pravaca i teatra apsurda, premda nisu rijetki ni oni koji su tvrdili da je riječ o pubertetskim koještarijama.

 U skladu s Jarryjevim riječima s premijerne izvedbe, kad je stao pred publiku i izrekao "slobodno možete u gospodinu Ubuu vidjeti onoliko višestrukih aluzija koliko želite, ili običnu marionetu, karikaturu nastalu tako što je učenik deformirao lik profesora koji je u njegovim očima predstavljao sve groteskno što postoji u ovom svijetu".

Anegdotalna Jarryjeva biografija nalik je mnogim biografijama avangardnih umjetnika s početka stoljeća, premda je ovaj u nekonvencionalnosti uistinu išao do kraja. Dio koji jest fascinantan jest da je, usprkos osebujnom i autodestruktivnom životnom stilu, iza Jarryja ostao relativno bogat opus, čiji je prozni dio hrvatskoj publici dosad bio potpuno nepoznat.

 Jarry je, naime, napisao pet romana od kojih svaki, kako ističe Marija Paprašarovska u pogovoru "Nadmužjaka", "govori o drugoj ili pomaknutoj zbilji kojoj streme ili je doživljavaju njezini junaci".

 Posljednji roman bio je upravo "Nadmužjak - moderni roman" napisan 1902. godine, s radnjom smještenom u dvadesete godine prošlog stoljeća, koji počinje rečenicom "ljubav je beznačajan čin jer se može izvoditi neograničeno". Junak romana je André Marcueil -  hiperbola muškosti: čovjek koji pobjeđuje šesteročlani biciklistički tim koji se, pak, utrkuje s vlakom i u stanju je voditi ljubav unedogled. Preciznije, polazi mu za rukom imati 82 snošaja tijekom 24 sata te tako osvaja i okladu, da bi na kraju posljednji seksualni vrhunac doživio sa zaljubljenim strojem.

"Nadmužjak" - dijelom i erotska fantazija o ispipavanju ljudskih granica i pokušaju nadilaženja istih - može se čitati i kao iščašena ljubavna priča, priča o igri jednog mužjaka i jedne ženke u kojoj potonja pobjeđuje. Tako je i njihova seksualna igra čiji se opis proteže gotovo preko trećine kratkog romana istodobno i pomaknuta i suptilna.

U Jarryjevu tekstu suvremenog čitatelja teško da išta može iznenaditi ili šokirati, ali se čitatelj čitajući Jarryjeve fantazme, sa strojevima koji napadaju sa svih strana, još uvijek može jako dobro zabaviti. Djelo funkcionira i kao dobar podsjetnik na to koliko su avangardni pisci bili zabavni i koliko je senzibilitet avangarde prepoznatljiv suvremenom čovjeku. I jako je lako, u društvu predoziranom i opsjednutom seksom, razumjeti kakve su posljedice kad se ono što je kod Jarryja bila tek parodija pokušava putem medija nametnuti kao moguća realnost - s daleko manje humora i inteligencije.  

Samo nekoliko godine nakon što je napisao "Nadmužjaka", prema mišljenju nekih i prvi roman o kiborškom seksu, Jarryjev životni stil s alkoholom koji je tekao u potocima i vječnoj besparici počeo je uzimati danak.

Kad je 1906. bio uvjeren da umire, obavijestio je o tome sve svoje prijatelje, a u pismu prijateljici napisao je: "Tata Ubu ovaj put ne piše pod temperaturom. Smatra da razumijete; neće umrijeti od boca i drugih orgija. Nema mrlju ni na na jetri, ni na srcu, ni na bubrezima, pa ni u mokraći. Jednostavno se potrošio (čudnog li kraja za nekog tko je napisao "Nadmužjaka"). On će se sasvim tiho zaustaviti, kao motor koji se naradio... Ubu koji je zaslužio odmor, pokušat će zaspati. Vjeruje da mozak koji se raspada funkcionira i s one strane smrti i da njegovi snovi sačinjavaju ono što nazivamo rajem".

Alfred Jarry umro je godinu dana kasnije, netom nakon što je napunio 34 godine.  

Duchamp je rekao: Jasno je, Jarry i Rabelais su moji bogovi

Jarryjeve suvremenici o njemu su s mnogo simpatija pisali kao o ekscentriku. Iznimno niskog rasta, sklon ekscentričnom odijevanju, živio je u stanu čiji su zidovi bili visoki samo 170 centimetara. Bio je strastveni biciklist, opsjednut filozofijom, tehnologijom i paranormalnim. Rodonačelnik je patafizike "znanost imaginarnih rješenja".  Glumeći minijaturnog Mefista, divljao je po Parizu sa žutim kišobranom i opasan s dva pištolja, ali izuzev sebi, kako su tvrdili suvremenici, nije nikome naudio.

Nakon praizvedbe "Ubua", potpuno se počeo poistovjećivati s likom - govoreći o sebi koristio je kraljevsko "mi", specifično je naglašavao pojedine slogove, izvrtao riječi i sl. Lista onih koji su ga cijenili je podulja. Duchamp je tako rekao: "Jasno je - Jarry i Rabelais moji su bogovi", njemu u čast Antonin Artaud svoje je kazalište nazvao "Alfred Jarry", a članovi Udruženja za patafiziku bili su i Boris Vian, Jacques Prévert, Raymond Queneau, Georges Perec, Ionesco i mnogi drugi.    


Adriana Piteša

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Štene pit bulla napušteno je od rođenja, a njegova zamjenska mama odradila je nevjerojatan posao. Pogledajte dirljivu priču u kojoj mačka daje štenetu novu priliku za život.

KLJUČ JE U BOJAMA

JESENSKA DOZA ZDRAVLJA Imamo recept za vas: kako da kišne dane ne provedete uspavani?

Što biste rekli kad bismo vam odali recept da vas kraći i kišoviti dani ne uspavaju?

DOBRO JE ZNATI

PREHRANOM PROTIV UMORA Ovo su namirnice koje će ukloniti konstantan osjećaj umora

Budući da živimo ubrzanim tempom nije slučajno da se kod većine ljudi pojavljuje konstantan osjećaj umora koji se zapravo objašnjava kao mehanizam protiv prekomjerne živčane aktivnosti.

SAVJETI STRUČNJAKA

RAZNOLIKA PREHRANA Liječnici: 'Idealan tanjur trebao bi izgledati ovako...'

Čokolada s velikim udjelom kakaovca izvrstan je antioksidanas, a k tome nas čini i sretnima.

magazinrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen