Svi smo bili subverzivni frendovi i ljubavnici, a nije bilo starijih novinara ili urednika da nam kažu što se ne smije. Stojedinica je bila radio koji je sa svima bio na ti - prisjeća se jedan od suradnika iz vremena postanka stojedinice.
Počelo je odmah, kad se u emisiji poslovično uglađenog Davora Meštrovića javio slušatelj s pitanjem: “Dokad će se na Mirogoju pokapati Židovi i psi?” Tada na radiju nije bilo delay aparata pa je skandal bio momentalan, kao i suspenzija voditelju. Antisemitsku provokaciju, dakako, nitko nije ni htio ni planirao, ali su se planirale neke druge, jer je programska politika bila naslonjena na geslo: “Ako ne možeš biti prvi, moraš biti originalan.” A stojedinica je imala oboje.
Bivši heroji ulice
Recimo, imala je već tada Tonija Maroševića i njegovu “Frigidnu utičnicu”, emisiju o homoseksualcima u državi koja je homoseksualnu ljubav sankcionirala kao blud protiv prirode. Imala je i “Zločestu djecu” koja su se zbog besprizorne popularnosti ubrzo počela dilati kao zasebni audiomaterijal u krajevima u kojima je na frekvenciji 101 svirao neki drugi radio. Imali su i grafički ekstravagantne plakate, poput onog “ja sam gospodar svih valova” s ilustracijom boga. Imali su i džinglove poput “Ja sam mali, pa sam vrijedan i slušam Radio 1o1” i riku Tarzana i lascivni glas Brankice Vujnović, mnogo talentiranih novinara i urednika. I što je najvažnije, imali su vrlo uvjerljiv način da provjere svoju slušanost i bez inferencijalne statistike i zakona aritmetičke sredine.
To su i pokazali 1996. godine kada su trebali izgubiti koncesiju i kada je na glavni zagrebački trg došlo više od 100.000 ljudi u znak potpore najslušanijem radiju. Od tog vremena do danas nisu izgubili sve što su imali, jer su mnogi na radiju ostali još od njegovih početaka. Usprkos tome, od “heroja ulice” stojedinica je dogurala do mizerne slušanosti od svega desetak posto.
Lažirani prihodi
“Mi smo zajebali, ali želimo to i riješiti.”
Tako žargonski uzrok potonuća nekad najpopularnijeg radija u gradu objašnjava jedna od novinarki koja je na radiju od samog početka.
Nova Uprava nedavno je pokrenula kampanju u kojoj upozorava na svoje nemoguće financijsko stanje. Među krupnim vjerovnicima su, kao što je poznato, tvrtke poput Odašiljača i veza, Hine i ZAMP-a, ali prednjači Ministarstvo financija, odnosno država, kojoj “Stojedinica” za PDV duguje nešto više od 8 milijuna kuna. Tu su još i neplaćeni doprinosi za otprilike 60 zaposlenih i još toliko honorarnih novinara “Stojedinice” u 2009. godini. Bivši predsjednik Uprave, Dario Dusper, tvrdi da je nataloženi PDV u iznosu od 4 milijuna kuna bio jedini dug dok je on bio na čelu Stojedinice.
- Ja sam tijekom 2009. godine dogovorio obročnu otplatu duga s Poreznom upravom, no oglašivači su se počeli povlačiti već krajem 2008. i to za 25-30 posto. To je usmrtilo našu likvidnost. Istovremeno, nismo htjeli otpuštati ljude, a treba znati da je u tom trenutku na radiju bilo 59 ljudi u stalnom radnom odnosu i otprilike još toliko vanjskih suradnika. Odnose s gradom ne mogu komentirati, ali za sebe mogu reći da se ne osjećam kazneno odgovornim. Dodao bih da od 1998., otkad sam ja na Stojedinici, pa sve do mog odlaska u listopadu prošle godine protiv radija nikad nije bio vođen nikakav postupak nasilne naplate dugovanja, niti je račun ikada bio u blokadi - ističe Dusper i izražava sumnju u konačni iznos duga.
Drago Perić, njegov nasljednik na čelu Uprave, genezu gubitka objašnjava rastrošnim i neodgovornim ponašanjem prethodne Uprave, koja je ljude zapošljavala u trenucima dok je dugovala državi za PDV i sve to prikrivala kroz lažne bilance.
- Lažirao se prihod kroz godišnje bilance kako bi se prikrili stvarni rezultati. To se radilo kako bi se zadovoljili suvlasnici i banke, a možda i zato da se radio obezvrijedi kako bi se kasnije što lakše prodao - kaže Perić i dodaje da je trošak reprezentacije jedne godine bio čak 650.000 kuna. Osim što se ponašao kao pijani rasipnik, Radio 101 postao je isključiv i nije pomladio kadar - kažu novi rukovodioci.
Kaznena prijava
- Kada se programska shema ne dira 13 godina, onda se dogodi ovo što se dogodi. Radio 101 postao je zatvorena struktura u kojoj su novi, mladi ljudi rijetko dobivali priliku. Nas je ugrozila vlastita inercija, a ne konkurencija - kaže Igor Tomljanović, novi direktor programa Radija 101.
Tvrdi da će nova programska shema vratiti slušatelje na stare megaherce, a te se strukturne promjene odnose na dinamičnost programa.
- Novi program počiva na kratkim emisijama s manje komentara i više informacija. Jutarnji će program biti puno informativniji, a popodnevni će biti rezerviran za nešto ležerniji program. Otvorit ćemo se za nove ideje, jer je najveći problem što se Stojedinica zatvorila i postala sama sebi dovoljnom - objašnjava Tomljanović.
Nova je Uprava osim provjetravanja hodnika u Gajevoj 10 poduzela i neke pravne korake pa je tako podnijela i kaznenu prijavu protiv bivšeg predsjednika Uprave Darija Duspera i knjigovodstvenog servisa zbog lažiranja bilanci.
Milan Bandić se svoje uloge spasitelja već nabrzinu bio odrekao, izjavivši da je izlazak grada Zagreba iz vlasničke strukture radija krajem 2008. godine bio poklon njegovoj političkoj neovisnosti, da bi tijekom ovog tjedna na sastanku s Upravom promijenio mišljenje. Sada mu je stalo do “simbola grada”, kojemu gradonačelnik mora pomoći, pa i pod cijenu neovisnosti. A neovisnost je, naime, jedina čvrsta točka nepisane deklaracije Radija 101, koji je nastao 1984. godine kao službeni medij Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka. Povijest njegova razvoja i borbe za svaku gradsku ulicu je povijest mladenačke drskosti i ekscesa.
Ali, jasno je da u probleme koji mogu biti fatalni stojedinica nije upala samo zbog lošeg financijskog poslovanja. Pad slušanosti obilježio je proteklu dekadu radija. Prema istraživanju agencije Media Metar iz travnja 2009. godine, poredak je omiljenih zagrebačkih megaherca u grubim relacijama sljedeći: radio Antena s otprilike 25%, Radio Sljeme s 18%, Otvoreni radio s 12,5 posto i Radio 101 s 12,5 posto. Poredak je takav i danas. Zašto slušatelji napuštaju stojedinicu?
Oni koji Stojedinicu poznaju i slušaju od početaka, poput Ive Škrabala, smatraju da je taj pad u slušanosti posljedica sinergije nekoliko nepovoljnih čimbenika.
- Prije svega, to je uvijek bio radio mlađe generacije, a na Stojedinici su sve ove godine ostali gotovo isti ljudi. Stojedinica se jednostavno nije pomlađivala dovoljno brzo da bi mogla razumjeti potrebe mladih slušatelja. S druge strane, mladi su u ovoj zemlji poprilično apolitični, a Stojedinica je poprilično politična - kaže Škrabalo.
Škrabalo smatra i da je Stojedinica odbila od sebe dobar dio slušatelja kad je ležernost na granici s prostačenjem odlučila zacementirati kao jedino radno načelo. A i kritička je britva, napominje Škrabalo, pomalo otupila nakon što je umro glavni junak priče. Riječ je, dakako, o Franji Tuđmanu.
- Uvijek je to tako, ali smatram da Stojedinica mora i može i dalje imati kritički pristup prema svakoj politici, a da se pri tome ne ograniči na uski krug ljudi - kaže Škrabalo.
Put u isključivost
S tom su ocjenom u potpunosti suglasni u današnjoj Upravi gdje razdoblje od 2000. naovamo vide kao razdoblje nekritičkog pristajanja uz jednu političku opciju.
- Kad je u pitanju sadržaj programa, mi smo postali isključivi i zato smo izgubili jedan dio slušatelja, a kad je u pitanju forma, nismo razvili neke osnovne stvari, kao što je web - kaže predsjednik Uprave Perić.
Upravo je ta web platforma, smatra Zinka Bardić, predstavljala najveći kapital za razvoj radija, ali dakako, nije jedina. Ona je uređivala “Week Report”, jednu od najutjecajnijih emisija koje je taj radio ikada imao. Emisija je bila toliko popularna da su je otkupljivale druge radiopostaje.
- Vjeran Matić je bio u sličnoj situaciji s B92 u Beogradu, pa je od radio stanice napravio pravu malu nezavisnu medijsku kuću s TV postajom i najutjecajnijim portalom u Srbiji. A Stojedinica ne samo da se nije razvijala, nego je sustavno kadrovski i programski devastirana. Emisije s istim konceptom i nazivom emitirane su deset godina - napominje Bardić.
Zastarjeli program
Krije li se iza ove programske anakronije onaj tip političkog sagorijevanja čiji je plamen zahvatio pojedine tiražne medije nakon smrti Franje Tuđmana, teško je odgovoriti uz pomoć nekog sugovornika sa Stojedinice koji je o programu odlučivao do sada, jer naročito raspoloženih za to baš i nema. Bivša dugogodišnja direktorica programa i članica Uprave stojedinice, Tamara Pavlica, samo se ljubazno ispričala na tu temu i sve druge aktualnosti na radiju. Rekla je tek kako bi slušateljima prepustila procjenu o tome je li program stojedinice lošiji ili bolji. Istina je, da ju parafraziramo, u uhu promatrača.
Cijena neovisnosti
No, istina je i na računu radija, a on je blokiran. Drugi dugogodišnji urednik, Željko Matić, također se na tu temu ispričao.
- Ne mogu na temelju jedne izjave donositi nikakav sud. Ja još nisam ni vidio nalaze revizije prema kojoj smo dužni 19 milijuna kuna. Mogu, međutim, samo reći da se potvrđuje ona o Hrvatima kao dobrim slugama i lošim gospodarima - zaključio je Matić.
Kakav god bio nalaz te revizije, nitko ne sumnja da je financijsko stanje Radija 101 katastrofalno.
- Taj se minus tiče prvenstveno nas, ali i cjelokupne javnosti, jer smatramo da je Stojedinica simbol ovog grada. Ne mogu se složiti s ocjenom da je ovaj minus cijena neovisnosti, kako to želi prikazati bivša Uprava, već je to posljedica loših ekonomskih poteza. Recesija je tu sigurno bila katalizator i tržište se sigurno promijenilo, ali je to onda zahtijevalo i adekvatnu reakciju Uprave, a ona je izostala - smatra Perić.
Hoće li eventualno gašenje Stojedinice time biti i simbolička smrt grada, ostaje vidjeti. Jer ako je Stojedinica jedan od njegovih simbola i ako je o tom gradu suditi po njenoj slušanosti, onda je Zagreb dinosaur koji izumire već godinama. Ili je u potrazi za nekim drugim simbolima.
