Objavljeno:  21.12.2009

Kako je presuda za gaženje na zebri postala nagrada

Da, to je doista normalno samo u Hrvatskoj. Doista, u Hrvatskoj, ali i u zemljama s čijim se civilizacijskim i demokratskim standardima nikako ne želimo uspoređivati moguće je da netko tko usmrti djevojku na pješačkom prijelazu vlastitom krivnjom za to bude osuđen na godinu dana uvjetno, s rokom kušnje od tri godine. I to unatoč činjenici da je višestruko kršio prometne propise. Omogućava li mu to što je jedan od tajkunskih sinova na kojima hrvatsko pravosuđe godinama ispoljava blagost kaznenog sustava, imajući za njih uvijek viši stupanj razumijevanja nego za obične počinitelje kaznenih djela.

No, neki poput tajkuna Žužića tvrde da je upravo na njihovu sinu koji je skrivio smrt mlade djevojke pravosuđe treniralo strogoću. Da se razumijemo, nitko za Marka Leku, sina ličkog tajkuna koji je ugošćavao predsjednike, gradonačelnike i diplomate, ne traži linč, posebno ne pravosudni. Kazna je naprosto primjerena počinjenom djelu, a svjedoci smo da se i slavni i bogati holivudski glumci, moćni industrijalci, pa i bivši predsjednici nisu u stanju izvući od kazne i zatvora zbog vožnje u pijanom stanju ili, ne daj Bože, usmrćenja nekoga zbog nagažene papučice gasa. Često takve slučajeve iz svijeta volimo navoditi kao primjer.

U uređenim zemljama, a i u Hrvatskoj suci često naglašavaju da kazna, uz specijalnu, ima i generalnu prevenciju. Stoga roditelji Jasmine Čelice s pravom sudskom vijeću poručuju: Sram vas bilo!

Nelagoda među sucima

Sutkinja Singer jedna je od sudaca tzv. uskočkog Odjela zagrebačkog Županijskog suda. Onoga koji bi, kako to voli reći ministar pravosuđa Ivan Šimonović, trebao biti onaj fini “kirurški sklapel” kojim će hrvatsko pravosuđe stati nakraj organiziranom kriminalu, korupciji. Trebali bi učvrstiti uvjerenje građana da pravna država postoji i da hrvatsko pravosuđe baštini demokratske tradicije zapadne civilizacije. Lijepo rečeno u prigodnim govorima. U praksi, ovo je još jedna presuda zbog koje će se oni suci koji časno i pošteno rade svoj posao sramiti kolega u svojim sudačkim redovima. Kao i onih kolega koji odluče da dileru pripada polovica novca iz akcije prikrivenog istražitelja koji mu je dala država za simuliranu otkupninu predmeta. Uz obrazloženje da je i diler imao troškove, pa mu ih treba priznati i ne oštetiti ga. Ili kad odluče vratiti 6000 kuna koje je vozač bacio policajcu u auto, pokušavajući ga podmititi.

Toleriranje bezakonja

Ovakvim, pa i presudama za smrt Jasmine Čelice neki suci potiru i civilizacijske vrijednosti i sustave. Ne želimo, naravno, dovoditi u pitanje autonomnost sudbene vlasti za presude koje izriče i protiviti se načelu da sudac ne može odgovarati za presudu koju je donio. No, kad već uživaju toliku autonomiju i zaštitu svoje profesije, ne možemo ne komentirati ovakve presude. One naprosto ne smiju biti prešućene.

Činjenica je da smo kao vozači svi potencijalni “ubojice”. I u pravu je Josip Leko kad kaže da je za njegova sina strahovita sama činjenica da se dogodila nesreća. I ljudski je i prirodno da svatko želi izbjeći kaznu, pogotovo lišenje slobode za nečiju smrt u prometu. Shvatljivo je i da čovjek u takvoj situaciji, pod stresom, suočen s posljedicama i pobjegne. No, društvo je to koje je i za takve propisalo kazne.

I prema podacima iz sudskog spisa, Marko Leko kršio je prometne propise, vozio je terenac za čijim upravljačem nije smio biti, vozio je 17 kilometara brže od dozvoljenog. Ništa od toga, čini se, nije bilo presudno da bezuvjetnom kaznom za takvo ponašanje društvo njemu, ali i svima drugima pošalje poruku.

Policajci će se upirući u stradanja u prometu iz petnih žila upinjati objašnjavati da treba još oštrije sankcionirati one koji ne poštuju prometne propise. No, o ovom konkretnom slučaju nisu čak bili u stanju uzeti vozaču mobitel da pregledaju je li telefonirao ili slao poruke neposredno prije nesreće. Dopustili su mu i da nakon nje sjedne u auto i nastavi vožnju, iako će vozaču koji nije produljio registraciju skinuti tablice i zabraniti vožnju.

Koliko košta sloboda

Jer, ne smijete voziti ako niste platili dug državi, ali smijete ako ubijete vozača, pješaka. I to je normalno, kao što je i Josipu Leki, ocu Marka Leke, normalno da njegov sin prođe s uvjetnom osudom za smrt djevojke koja je stradala na zebri.

“Raspitao sam se ja kod odvjetnika i svi su mi rekli kako su takve kazne uobičajene ako nije bilo alkohola i prekoračenja brzine. Bilo kakva da je kazna, ona ima efekt. Za moga je sina strahovita sama činjenica da se dogodila nesreća. No, to nikoga ne zanima. Čini se da treba suditi meni, i to samo zato što nešto imam”.

Nikome, pa ni Marku Leki, njegovo imovinsko stanje ne bi smjelo biti presudno za izricanje kazne. Način na koji pak razmišlja njegov otac navodi nas da zaključimo upravo suprotno. Nije li možda ovakva presuda donesena zato što je Marko Leko sin imućnog tajkuna. Čiji je otac činjenicom ulaska u klub bogatih i moćnih kupio i svoj društveni status. I sustav vrijednosti u kojem je sin mogao činiti prometne prekršaje, znajući da će ga utjecajni otac zaštititi od zakona.

Pred kojem su svi jednaki, samo su neki ipak jednakiji, ovisno kod kojeg ste se odvjetnika ili suca raspitali o sudskoj praksi. Ili prevedeno, s koliko se novca takav scenarij može izvesti. To su pitanja koja uvijek iznova kod ovakvih sudskih presuda postavljaju građani, ujedno porezni obveznici koji financiraju sve, pa i ovakve, u najmanju ruku, čudne presude koje već postaju pravilo, a ne izuzetak kad su u pitanju “tatini sinovi”.

Mirna u mirovinu

I čudi li stoga usporedba što bi u nekim sustavima netko bio strože kažnjen da je pregazio psa ili mačku, nego čovjeka. No, sutkinju Lepu Singer uvjetna kazna za smrt Jasmine Čelice vjerojatno neće opterećivati. Još malo pa će u zasluženu mirovinu, koja će biti i veća jer je bila sudac uskočkog odjela. Zrinjevcem će, kao i sada, prolaziti kao umirovljenica, neopterećena sudskim postupcima.

Hoće li ikada kad joj ne stane neki neodgovorni vozač, a znaju proći kad se pješacima upali zeleno ili kad su već zakoračili na zebru, pokušati zamisliti užas u očima Jasmine Čelice kad ju je udario teški terenac. Jasminu je Cherokee bacio 20 metara od zebre, a presuda za njezinu smrt nas je bacila tisuće milja dalje u okruženje za koje koristimo specifičan izraz - “banana države”.

Broj preporuka: 68