Kako postati frajer u 94 opasna koraka

Objavljeno: 10.08.2009

ZAGREB - U jednoj epizodi serije “Smogovci” Mazalo spasi Dunji život na nekom školskom izletu nakon što ju je ugrizla zmija. U toj legendarnoj sceni Dunja zađe u šumu, čučne da obavi nuždu, cikne zbog ugriza, potrči u zagrljaj Mazalu, a on, kao pravi muškarac, bez razmišljanja, iz Dunjine guze isisa i ispljune  otrov. Isisati zmijski otrov iz ženske guze - to je zasigurno jedna od stvari koje bih ja stavio u “Priručnik za prave muškarce”.  Upravo tako zove se knjiga britanskog pjesnika, pustolova i majstora borilačkih vještina Roberta Twiggera u kojoj je nabrojao “94 opasne stvari za razmatranje” (“Priručnik za prave muškarce” upravo je objavljen i kod nas u izdanju naklade Ljevak).

Priče za unuke

No, kod Twiggera nema sisanja zmijskog otrova, čega se dosjetio Hrvoje Hitrec, scenarist “Smogovaca”. Ipak, knjiga je prepuna podjednako opasno-zabavnih ideja o tome što bi svaki pravi muškarac trebao moći: od toga kako glavom prepoloviti ledenu gromadu, do toga kako provaliti u automobil i upaliti ga pomoću žica, od uputa kako se suočiti s medvjedom koji vas napada, do uputa kako obiti sef ili uspješno prizemljiti mlažnjak 747.

Tu je i nekoliko preporuka koje će život svakog muškarca učiniti zanimljivijim i vrijednim prepričavanja unucima: budite slijepi putnik u zrakoplovu, vozite tenk T34, povedite ljude u opasnu zemlju...

Čitajući knjigu, pokušao sam se sjetiti što sam od tih “opasnih stvari” iskusio. O.K., nisam bio slijepi putnik u zrakoplovu... hm, kad malo bolje razmislim, možda i jesam - ako računate da su u vojnom transportnom zrakoplovu koji prevozi rakete za borbene avione u Kandaharu svi ljudi zapravo slijepi putnici. U studenom 2006. letio sam iz Kabula za Kandahar u avionu koji ne prevozi ljude, već bombe za američke borbene zrakoplove.

- Hoće li ovaj poletjeti ili će biti kao s prethodnim iz kojeg su nas istjerali van? - pitao je netko iz grupe hrvatskih vojnika i novinara.

Atentat na despota

- Ne brini, ovaj teret je najvažniji putnik. Bombe naprosto MORAJU danas stići u Kandahar - čuo se odgovor. Bio je studeni 2006. i zračna kampanja na jugu Afganistana bila je u punom zamahu. Teoretski, mi smo zaista bili slijepi putnici, stiješnjeni između VIP tereta - bombi, bez kojih se u Kandaharu ne može.

Ali, ako nemate priliku putovati američkim vojnim zrakoplovom po Afganistanu ili nekoj drugoj ratnoj zoni, a ipak želite postati “pravi muškarac” iz Twiggerove knjige i letjeti kao slijepi putnik, evo savjeta iz Priručnika: kao skrovište koristite prostor kotača krila (desnog po mogućnosti), dobro se odjenite (na visini od 12.000 metara temperatura je oko -63 stupnja) i, ako ikako možete, ponesite bocu s kisikom ili planinarsku kuku “kojom ćete se prethodno zakačiti za vrh prečke kotača kako čak ni onesviješteni ne biste ispali iz zrakoplova”...

Izdavač upozorava da je “ova knjiga namijenjena svim mlitavim očevima i nezadovoljnim muškarcima zavaljenim u naslonjače, koji ipak razmišljaju o tome da u svoj život ponovno unesu dozu opasnosti; nije namijenjena delinkventnim tinejdžerima ni mlađima od 18 godina”. Stoga, kad dođete do poglavlja zvanog “Izvršite atentat na despotskog režimskog vođu s udaljenosti od 500 metara”, nemojte se držati “Priručnika” kao pijan plota, pogotovo ne kad autor opisuje kako je izvršiti atentat ponekad vrlo lako jer je, eto, “Lee Harvey Oswald ubio Kennedyja karabinom tipa Mannlicher Caracano, kratkom talijanskom puškom koja se proizvodila između 1891. i 1940. - dakle, ne osobito modernim oružjem”.

Ne mogu se pohvaliti da sam iskusio nešto slično, ali već sljedeće poglavlje “Povedite ljude u opasnu zemlju” nudi prostor za twiggerovski ponos: suprugu sam vodio na medeni mjesec u najveći slum Azije, slum Dharavi u Mumbaiju, a to se valjda računa.

Novinarski KGB-ovci

Posao novinara istraživača katkad zahtijeva i da pratite neke ljude, ali, priznajem, nikad mi nije pala na pamet ideja iznesena u Priručniku, a posuđena od KGB-a - agenti bi posuli radij ili neku drugu radioaktivnu tvar na cipele sumnjivca i onda ga slijedili na diskretnoj udaljenosti - s Geigerovim brojačem u ruci!?

U Twiggerovu priručniku još je jedan trik posuđen od KGB-a: tehnika razvijanja sposobnosti zastrašivanja. Za “mlakonje” koje ignoriraju konobari, taksisti ih ne primjećuju, a neotesani klinci im se rugaju, tu je vježba koja će ih pretvoriti u “prave muškarce”. KGB je odavno shvatio da je oštar pogled prednost za svakog agenta (pogledajte samo Vladimira Putina), a najbolje mjesto za vježbanje oštrog pogleda je - Zoološki vrt. Vježbajte s majmunima, medvjedima i lavovima, a onda to primijenite na konobaru ili svojem šefu. “Animalnom snagom pogleda skamenit ćete i prestraviti obične smrtnike”, kaže priručnik. Tko zuri, pobjeđuje. Priručnik za prave muškarce bez savjeta o mamurluku? Dakako, Twigger nudi najbolji lijek: dva kuhana jaja i Coca-Cola jutro poslije, jer žumanjak sadrži kemijske spojeve koji potpomažu rastvaranje nečistog metanola u čišći etanol. Hemingwayev lijek bilo je jutarnje plivanje, a moj - pivo od đumbira.

No, jedno drugo piće zaslužilo je da bude prvo poglavlje u Priručniku za pravog muškarca. “Dry martini, umjetnost u izumiranju, piće koje je 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća bilo pogonsko gorivo stanovnika New Yorka - štoviše, polovice civiliziranog svijeta - danas je degradiran na koktel-barove u kojima konobari moraju tražiti upute na internetu dok vi čekate za šankom, nervozno lupkajući prstima.” Svako piće ima svoju alkemiju, podsjeća Twigger, a ispravno smiksan dry martini (“usput, Bondov martini je odvratan”) djeluje tako da “razgovor postaje opsežan, a ipak precizan - posve suprotno od blebetanja pod utjecajem litara piva ili razdražljivog brbljanja ovisnika o crnom vinu”.

Novine su ipak zakon

Toliko o piću, a sada o hrani. “Jedite tvora, ljenjivca, cibetku, puža balavca, termite, štakora i labuda”, naziv je jednog poglavlja. Tvor je “iznenađujuće sladak”, kako je u 18. stoljeću napisao William Byrd. Ne znam, nisam probao, ali zato jesam prženog crva, skakavca i žohara na uličnom štandu u Bangkoku. Skakavci imaju okus sušenih, malih, hrskavih škampi - uopće nije tako loše. Štakor? Ne znam - i ne, hvala.  

“Pravi muškarac”, smatra Twigger, mora se moći nositi i s nekim opasnijim životinjama: morskim psom, bikom, medvjedom (kod kojeg ipak ne vrijedi čuveno pravilo “pravite se mrtvi” jer, kako ironizira autor, to je teško “ako vam grizli glođe tjeme gotovo do kostiju”).

Važna obavijest o morskim psima: oni su kukavice, ubodite ih bilo čime, pa makar i čavlom zabijenim na dršku od metle i zaključit će da je bolje da vas ostave na miru.

Važna obavijest o trčanju s bikovima: “obavezno sa sobom nosite smotuljak novina kako biste mogli opaliti bika po glavi ako se stvari zakompliciraju”.

Eto konačno dokaz o premoći tiskanog izdanja novina nad webom - s blogom ne možete opaliti bika po glavi!

  Nisi u stanju ubiti miša? Kakav si ti muškarac?!

Jednom u životu uvjerio sam se da svaki “pravi muškarac” mora znati kako uloviti štakora ili barem miša da pred ženom ili čak širim auditorijem ne ispadne mlakonja.

Raduckao sam preko student-servisa, ali dok su drugi dobivali uobičajene poslove poput teglenja namještaja, meni se posrećilo da budem prisutan kad je neki čovjek nazvao s bizarnim problemom koji nijedna druga služba nije htjela ni saslušati. Tražio je, naime, nekoga tko će mu poloviti miševe u kući jer je njegova žena izjavila da neće spavati pod istim krovom s miševima. Muž, jadnik, očito nije bio “pravi muškarac”, pa je zvao sve žive dok nije došao do broja student-servisa. E sad, za najbolje plaćene dnevne poslove studenti su tada dobivali, mislim, od 15 do 20 kuna po satu, a ja nisam znao koliko da tražim za lov na miševe.

- Ovaj je ‘pacijent’, traži sto maraka - prijateljski mi je savjetovao službenik u student-servisu. Otišao sam na čovjekovu adresu, u 15 minuta pohvatao te proklete miševe i uzeo sto maraka. Priznajem, hvatanje miševa svelo se na navlačenje rukavica (koje je čovjek uredno kupio) i bacanje zamki za miševe (koje je čovjek već sam postavio) u vreću za smeće (koja je spremno čekala). Nije ni vidio što radim, prestrašen, siguran u moju stručnost, čekao je izvan spavaće sobe, držeći suprugu na telefonskoj liniji: “Evo, draga, Tomislav je to riješio. Da, iz student-servisa... Da, nema ih više, možeš se vratiti.”



Tomislav Krasnec

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen