Izdavačka kuća specijalizirana za turističke vodiče u koju je Jeanne došla s idejom o nekoj knjizi odbila je njezinu ideju, ali im se svidjelo kako piše pa su joj dali da napravi jedno od poglavlja za njihov vodič po istočnoj Europi.
Nitko od drugih autora nije želio raditi Hrvatsku, a Jeanne nije bila u poziciji birati. Došla je u Hrvatsku, provela ovdje šest mjeseci i napisala svoje poglavlje. No, jedno joj se poglavlje činilo malo.
- Vratila sam se u Lonely Planet i rekla im: Trebali biste napraviti posebnu knjigu o Hrvatskoj jer će ta zemlja postati velika turistička destinacija. Složili su se i, s obzirom na to da sam napisala poglavlje, dali su mi da radim i knjigu - priča Jeanne Oliver o tome kako je napisala knjigu koja će postati prvi putni vodič na engleskom jeziku za Hrvatsku.
Ove godine Lonely Planet tiskao je četvrto izdanje, a u međuvremenu se pojavilo barem desetak drugih svjetski poznatih izdavača koji su obradili Hrvatsku, među njima i Bradt, Frommer's, Time Out, Rough Guide...
Prije 11 godina u Lonely Planetu nitko osim Jeanne nije bio previše zainteresiran pisati o Hrvatskoj. S vremenom se to potpuno promijenilo: prije dvije godine u anketi među samim autorima Lonely Planeta Hrvatska je proglašena najpoželjnijim odredištem. Bio je to trenutak zadovoljstva ne samo za mnoge Hrvate, nego i za Jeanne Oliver.
- Nakon prvog posjeta bilo mi je jasno da će Hrvatska postati velika hit-destinacija, da ima mnogo više za ponuditi nego drugi na Mediteranu: u smislu autentičnog iskustva, lakog bijega od gužve... Bilo mi je drago kad su u Lonely Planetu prepoznali Hrvatsku kao top-destinaciju, što zaista i jest - kaže Jeanne u telefonskom intervjuu iz svoje kuće u Nici na Azurnoj obali.
Stotine tisuća ljudi slijevaju se ovih tjedana u hrvatske gradove, mnogi od njih zadubljeni u svoje debele knjige, turističke vodiče raskupusane od stalnog zagledanja. Lonely Planet najpoznatiji je među njima. Taj je vodič kao Biblija u zemljama poput Indije, Tajlanda ili Irana, gdje informacije iz njega bitno olakšavaju putovanje.
| Naj, naj... Najsablasniji prizor: Vodnjanske mumije Najoriginalniji muzej: Gradski muzej Labin Najpodcjenjeniji nacionalni park: Risnjak Najbolje toplice: Krapinske toplice Najljepši dvorac: Trakošćan Najbolji novi muzej: War Photo Limited u Dubrovniku Najbolji okus: Paški sir Najbolji prizor za fotografiranje: Grad Korčula s trajekta Najmanji grad: Hum |
- U Aziji Lonely Planet ima takav utjecaj da neko mjesto koje preporuči postane krcato čim se knjiga nađe na policama. Nisam sigurna da ima takav utjecaj i u Hrvatskoj jer je u Europi to drukčije - kaže Jeanne.
U Hrvatskoj utjecaj Lonely Planeta nije tako dramatičan, ali je ipak vidljiv. U lukama, na kolodvorima i drugim standardnim mjestima na kojima domaće bake hvataju goste uz kartonske natpise "Zimmer frei" naći ćete i poneke koji se diče LP-ovim logom: "Recommended by Lonely Planet" (Preporučuje Lonely Planet).
Zapravo to ne bi smjeli raditi jer izdavač ne dopušta da se njegovo ime ili logo koriste u komercijalne svrhe. Službena politika Lonely Planeta je da njihovi autori ne smiju primati nikakve "protuusluge" za svoje pisanje.
Jeanne Oliver se u restoranima o kojima namjerava pisati ne predstavlja kao autorica vodiča, ali se redovito predstavlja u hotelima u kojima ne odsjeda.
- U restoranima to radim anonimno jer bi za njih bilo lako skuhati specijalno jelo za nekoga koga žele impresionirati. U hotelima u kojima ne spavam kažem zašto sam došla. Inače bih morala smišljati lude laži o tome zašto želim vidjeti deset različitih soba.
Kad se predstavite, hoteli vam, naravno, mogu pokazati samo najbolju sobu, ali iskusni pisci vodiča znaju reći da žele vidjeti sobu na kraju hotela ili sobe koje još nisu renovirane. Tako da možete dobiti dobru sliku - opisuje.
Na prvom izdanju knjige o Hrvatskoj Jeanne Oliver radila je oko šest mjeseci, a na svakom sljedećem izdanju po četiri mjeseca.
- Prvo izdanje je bilo teško. Bio je to prvi vodič kroz Hrvatsku na engleskom jeziku. Morala sam krenuti od nule. Na sreću, Hrvatska turistička zajednica mnogo mi je pomogla - kaže autorica.
Kad je 1996. prvi put posjetila Plitvice, učinilo joj se da se našla usred ratne zone. Bila je jedini gost u hotelu, oko nje su "mungosi" radili na razminiravanju, ali mjesto ju je očaralo.
- Hrvatska mi je postala kao moje vlastito dijete. Gledam kako odrasta. Staze kojima sam prije 11 godina hodala i divila se Plitvicama danas primaju 750.000 turista godišnje. Prije 11 godina ni na Jadranu nije bilo mnogo turista, bilo je bojazni hoće li turisti ikad ponovno otkriti tu zemlju. Ali bila sam uvjerena da neće proći dugo dok ne postane mediteranski hit, kao što je sada - kaže Jeanne Oliver.
U Lonely Planetovu vodiču Jeanne predlaže posjet Plitvicama kao dio "klasične rute" koja počinje u Zagrebu, uključuje Varaždin (po LP-u, najpodcjenjeniji grad u Hrvatskoj), da bi se zatim spuštala prema jugu sa zaustavljanjima u Plitvicama, Zadru, Pagu, Nacionalnom parku Krka, Šibeniku, Trogiru, Solinu, Splitu i Dubrovniku.
Druga preporučena ruta je obalna: od Poreča do Dubrovnika sa zaustavljanjima i detaljnim informacijama o 13 mjesta. Treća ruta je "put kojim se rjeđe ide": od Zagreba preko Zagorja, Varaždina, Marije Bistrice do Osijeka, Đakova i Vukovara. Lonely Planet otkriva putnicima da će na toj ruti vidjeti "sela, dvorce i toplice" te jesti "začinjenu hranu zalivenu finim domaćim vinom".
Autorica preporuča posjet Vukovaru, čiju opsadu 1991. potanko opisuje i kojemu je, kako piše, danas "potrebna ekonomija, a vi možete pomoći". Ovako to objašnjava:
"Ne plačite, trošite. Prenoćite u hotelu. Jedite u nekom od restorana i ne budite škrti. Gostite se. Vukovar treba vaš novac i teško da u Europi postoji mjesto koje više zaslužuje da ga u njemu potrošite."
Lonely Planetova knjiga o Hrvatskoj na 304 stranice zapravo otkriva mnoge insajderske informacije za koje bi običnom turistu trebalo mnogo vremena da ih sam otkrije: od podatka da su morske orgulje nešto zaista jedinstveno što se može vidjeti u Zadru do toga kako izgovoriti riječ "samoposluživanje" (upute na engleskom: sa-maw-paw-sloo-zhee-va-nye).
Pisanje za Lonely Planet čini se gotovo kao savršen posao. Njihovi autori putuju i za to dobivaju plaću. Ali za ljude koji to rade stvarnost je drukčija. Mnogo putovanja, ali malo odmora.
- Zna biti naporno. S radom počinjete i prije nego što doputujete u zemlju. Vrlo pažljivo morate istraživati kako biste stigli pripremljeni. Sad je to, naravno, lakše kad je toliko toga na internetu, ali ranije... Planiranje s Hrvatskom posebno je komplicirano zbog trajekata. Morate na toliko otoka, a često oni nisu povezani međusobno - objašnjava Jeanne Oliver koja je, osim knjige o Hrvatskoj, napisala i knjigu "Najbolje od Dubrovnika" te hrvatska poglavlja u vodičima "Mediteranska Europa", "Istočna Europa" i "Zapadni Balkan". Hrvatskoj je posvetila i web stranicu www.croatiatraveller.com, na kojoj također objavljuje svoj turistički vodič po Hrvatskoj.
A kad stigne u zemlju o kojoj piše, jedan dan u životu autora turističkog vodiča, prema Jeanne Oliver, izgleda ovako: Stižete u novo od stotinu mjesta koje ćete posjetiti. U ruci imate listu stvari koje morate saznati, pogledati, provjeriti. Počnete s lokalnim turističkim uredom (ako ga ima).Posjetite hotele. U vrijeme ručka obiđete restorane za koje ste saznali da su vrijedni posjeta (bilo da ste čuli od drugih ljudi ili negdje pročitali u svom prethodnom istraživanju). Pogledate muzeje, galerije, plaže ili druge znamenitosti. Predvečer počnete obilaziti mjesta noćnog života. Prije spavanja isplanirate sutrašnji dan. Na jednome mjestu ostajete jednu ili dvije noći. U gluho doba pakirate se za ranojutarnji odlazak.
- Neki pišu tekst dok putuju. Ja pišem bilješke, a konačni tekst pišem kad se vratim u Francusku - kaže Jeanne Oliver, koja se u Hrvatskoj stigne odmoriti samo ako si ostavi nekoliko slobodnih dana na kraju puta.
Autorica Lonely Planetove knjige o Hrvatskoj, iako Amerikanka, živi u francuskoj Nici. Dosad je proputovala sedamdesetak zemalja: dok je živjela u New Yorku, prošla je cijelu Južnu i Središnju Ameriku, jedne je godine otišla na put oko svijeta, pa četiri mjeseca u Africi, nekoliko mjeseci u Indiji i Nepalu...
S godinama je, kaže, prestala ići u zemlje Trećeg svijeta. Kad smo razgovarali, upravo se vratila iz Norveške. U Nici je pronašla mjesto na kojem je, kako kaže, užitak živjeti. Čini se kao prava osoba za usporedbu. Je li hrvatska obala "nova rivijera", kako joj američki mediji često tepaju?
- Francuska rivijera je mnogo razvijenija, skuplja i ima tu povijest glamura, što Hrvatska nema. Ali Hrvatska nudi bolju vrijednost za novac, naročito kad je riječ o hrani. U Francuskoj je ona često razočaravajuća, a u Hrvatskoj rijetko razočaravajuća. Ipak, francuska rivijera ima veličanstvene hotele, posebno butik-hotele. U Hrvatskoj je toga puno, puno manje, iako se i to mijenja - kaže.
Još jedna od stvari za koje Jeanne Oliver primjećuje da se mijenjaju u Hrvatskoj je europski entuzijazam.
- Na prijelazu milenija u Hrvatskoj se osjećala neka opća zagrijanost za EU, ali čini mi se da se sad to malo promijenilo. Sad su ljudi rezerviraniji i počinju vidjeti negativne strane ulaska u EU. Ali to je valjda dio zrelosti koju zemlja stječe. Hrvati kao da sad govore 'Nismo prosjaci za stolom, imamo i mi nešto za ponuditi, da vidimo što ćemo to zapravo dobiti' - zaključuje Jeanne Oliver. Poseban tekst o tom fenomenu autorica je uključila i u novo, četvrto izdanje Lonely Planetova vodiča kroz Hrvatsku.
80 milijuna prodanih knjiga na 8 jezika o 120 zemalja
Lonely Planet ima tri ureda u svijetu, zapošljava 500 ljudi plus 300-tinjak pisaca raspršenih po cijeloj zemaljskoj kugli. Vlasnici kompanije Tony i Maureen Wheeler prvi vodič napisali su 1972., kad su putovali preko Europe i Azije do Australije. U to doba nije bilo mnogo informacija o tim rutama kojima su putovali mnogi avanturisti i putnici pa su Tony i Maureen napisali prvi Lonely Planet vodič. Prije godinu dana otisnuli su svoju osamdesetmilijuntu knjigu. LP-jevi vodiči prevode se na još sedam jezika: talijanski, francuski, španjolski, njemački, korejski, japanski i kineski.
Lonely Planet izdao je vodiče kroz više od 120 zemalja, a ovaj mjesec tiskali su svoj prvi vodič kroz Afganistan, što je svojevrsni presedan s obzirom na to da je praktički riječ o vodiču kroz ratnu zonu (drugi izdavač, Bradt, bio je prvi koji je 2002. izdao vodič kroz Irak). Argument za izdavanje knjige je da ljudi svejedno putuju pa će biti sigurniji ako imaju pouzdane savjete i informacije. Argument protiv leži u činjenici da čovjek kada vidi lijepu fotografiju na naslovnici može steći pogrešan dojam. Možda bi knjiga trebala imati i upozorenje: "Oprez! Može izazvati želju za stvarnim odlaskom".
|
Tomislav Krasnec
