Top teme

Ispod tepiha

Objavljeno:  02.11.2006

Kako se u Hrvatskoj može pobjeći od zatvora

Već godinu dana hrvatska država ne može realizirati kaznu od sedam godina zatvora nad mafijaškim direktorom Croatia busa Leonom Sulićem. Dapače, pitanje je hoće li Sulić uopće ikada završiti iza rešetaka iako je više od 15 milijuna kuna težak samo onaj, vjerojatno manji dio kriminala, koji mu je sud uspio dokazati, a u kojem je, uz pomoć svojih političkih veza, neometano divljao 15 godina, naočigled cijele hrvatske javnosti.

Hrvatska država ne može deportirati u zatvor ni Igora Mikolu, koji je lani osuđen na šest godina zbog poznatih ubojstava u Pakračkoj Poljani. Pravosuđe ne bi završilo posao ni s Munibom Suljićem, Mikolinim sudrugom u zločinu, da ovaj nije smrtno obolio, sam se predao i ubrzo nakon toga podlegao bolesti. Suljić je bio osuđen na 10 godina zatvora.  

Ne mogu se aktivirati ni četiri presude Županijskog suda u Splitu od ukupno 26 godina zatvora za zločine nad civilnim stanovništvom u Lori. Na slobodi su još uvijek Tomislav Duić (osam godina) te Miljenko Bajić, Josip Bikić i Emilio Bungur (svi po šest godina zatvora), sa slobode se rugaju svojim žrtvama i pravosudnom sustavu Hrvatske.  

U ponedjeljak je sudac Općinskoga suda u Zagrebu, Mladen Žeravica, osudio bivšega direktora Štedno-kreditne zadruge Kasica, Ivana Šoića, na pet godina zatvora, ali Šoić niti je u zatvoru, niti se može pretpostaviti kada će i hoće li uopće biti stavljen iza brave. Šoić je hladnokrvno prevario 89 štediša i pokrao im više od osam milijuna kuna koje su položili u njegovu zadrugu i koje nakon toga više nikada nisu vidjeli. I ovdje je riječ o presudi bez izvršenja, dokumentu koji time postaje bezvrijedan papir do daljnjega, možda i zauvijek.  

Ne vjerujem da osoba protiv koje je podignuta optužnica igdje ima pravo, kao u Hrvatskoj, ne doći na sud saslušati presudu. U našoj zemlji, međutim, svatko kome je dopušteno da se brani sa slobode moće odlučiti da - baš onoga dana kada sudac objavljuje presudu protiv njega - ima puno važnijeg posla nego da se drnda po sudnici
Sve ove osuđenike, i još mnoge druge počinitelje najrazličitijih teških kaznenih djela koje bismo ovdje mogli pobrojiti, djela koje je zakonodavac kvalificirao višegodišnjim zatvorskim kaznama i/ili oduzimanjem imovine stečene kriminalom, povezuje to što su nestali prije nego što su im pravosudni policajci stavili lisice da bi ih na dugi rok odveli u njihove ćelije.

Ivan Šoić, Leon Sulić, Mikola, Suljić pobjegli su u nepoznatom pravcu onoga časa kad su čuli kako im je presuđeno. Četvorka iz slučaja Lora nestala je u trenutku kada je Vrhovni sud poništio nevjerojatnu oslobađajuću presudu suca Slavka Lozine, zatražio da se proces ponovi i naredio momentalno pritvaranje optuženika.

U drugoj poznatoj splitskoj pravosudnoj farsi, zbog okrutnog ubojstva mladića metkom u potiljak, osuđen je Vinko Budiša, kasnije još jedan bjegunac pred zakonom. Stanovito vrijeme uspijevao je raznim marifetlucima odgađati izvršenje kazne, a kad to više nije bilo moguće, naprosto je pobjegao.

Koji su uistinu razmjeri ovog skupog, kompromitirajućeg i evidentnog poremećaja, koji kriminalcima omogućava bijeg zatvoru pred nosom, vidjelo bi se tek kad bi našem u sustavu postojao normalni običaj prikupljanja i klasificiranja informacija, to jest kada se do bilo čega što javnost zanima ne bi moralo ići pješke. No, građani iz medija vide barem to da se lanac bjegova među osuđenim ili optuženim ubojicama, lopovima i krijumčarima praktički ne prekida.

Tu im je nešto jako čudno i nelogično. Pa se pitaju koji je tu vrag posrijedi. Zašto do toga dolazi i kako uopće može doći. Pored toliko egzaktnih primjera da tu postoji problem, nejasno je jedino to da o tome ne razbijaju glavu ni zakonodavci, ni Ministarstvo pravosuđa, ni pravosuđe kao takvo.

Izgleda, međutim, da su u Hrvatskoj osigurane neke upravo nevjerojatne slobode kriminalcima i onima protiv kojih se vode sudski procesi zbog kriminala. Možda nisam posve u pravu, ali ne vjerujem, na primjer, da osoba protiv koje je država podigla optužnicu igdje ima pravo, kao u Hrvatskoj, ne doći na sud saslušati presudu koja joj se izriče. U našoj zemlji, međutim, svatko kome je dopušteno da se brani sa slobode može odlučiti da - baš onoga dana kada sudac objavljuje presudu protiv njega - on ima puno važnijega posla nego da se drnda po sudnici.

Bilo bi jako poučno da zakonodavac objasni javnosti zbog čega optuženi zaslužuju toliku dozu sentimentalnosti te da nam svima rastumače zašto, recimo, ono što ja osobno smatram ozakonjenim nepoštivanjem suda, oni tretiraju kao pravo koje prirodno pripada optuženim osobama. Jer, prvo, nema nikave logike u tome da se optuženima, iako se brane sa slobode, dopušta izostanak s finala glavne rasprave u kojem će saznati jesu li proglašeni krivima i koliko. Nema logike zato što svaki svjedok kojega pozove sud uz poziv dobiva upozorenje da će ga u krajnjem slučaju privesti policija. Nema logike zato što vas policija može privesti u stanicu čak i ako vas Zagrebparking optužuje da niste platili parkiranje automobila. Zar, u krajnjem slučaju, nije stvar elementarne građanske obaveze, na kojoj bi morao inzistirati i zakon, da se izvolite pojaviti pred pravosuđem svoje države onoga dana kada ono donosi svoju odluku?

No, kako to kod nas nije tako, stvari u praksi funkcioniraju tako da odvjetnik mobitelom javlja optuženiku presudu, a onda ovaj odlučuje hoće li kidnuti ili ne. Nekidan je optuženi Ivan Šoić čak bio na sudu na dan čitanja presude, a kad je dobio pet godina, vidjelo se da je nestao. To mu je omogućio ovaj sustav.

Naravno, kad se tome doda činjenica da neumjereno veliki broj ozbiljnih kriminalaca dobiva pravo da se brani sa slobode, tada je posve jasno zbog čega se kod nas tako lijepo i često uspijeva bježati pred kažnjavanjem. Zagrebački sudac Posavec trenutno je novi šampion u ovoj zanimljivoj igri. On je, iz četvrtog pokušaja, ipak odlučio da Glavaš ide u pritvor, a onda je nalog u Osijek poslao po vozaču. Da je htio, Glavaš je imao vremena pobjeći ne u BiH i Mađarsku, nego na kraj svijeta. 

Sanja Modrić

Broj preporuka: 0

Preporučam

FACEBOOK KOMENTARI

SVI KOLUMNISTI

Inoslav Bešker Davor Butković Ivan Zvonimir Čičak Miljenko Jergović Živko Kustić Jelena Lovrić Nada Mirković Jurica Pavičić Branimir Pofuk Zlatko Šimić Bruno Šimleša Ante Tomić Jelena Veljača Milana Vlaović Tomislav Židak Bivši kolumnisti

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen