Objavljeno:  17.09.2007

Kako se većina usuđuje?

Mala knjižica izazvala je veliko uznemirenje. Prvi je put izdana u Rimu 2002. Potpisao ju je ondašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Jozeph Ratzinger, koji je sada papa Benedikt XVI. Nije to neprevarljivi nauk o vjerskim istinama, nego jedan od mnogih dokumenata kojima papini suradnici priopćavaju javnosti određene crkvene stavove i upute. Novo hrvatsko izdanje objavljuje Udruga Obiteljski centar - Zagreb u 80.000 primjeraka. To je "doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu". Budući da se, eto, u tolikom broju pojavljuje uoči izbora u Republici Hrvatskoj, ne treba tajiti da izdavači žele građanima ove republike staviti ponovno pred oči određene stavove. Da na njih računaju u odlučivanju kojoj će stranci pokloniti svoje glasove. I vidimo da su se neki političari i njihovi novinari uznemirili. Vidjesmo i brze TV ankete s pitanjem smije li se Crkva miješati u politiku. A Crkva je zajednica građana koji se priznaju katolicima.

Njih je u Hrvatskoj više od 80 posto. I gle čuda: ta većina usuđuje se javno iznositi svoja mišljenja o političkim pitanjima! Zašto to ne prepuste vještim manjinama!? Zna se da je politika skrb za opće dobro - koje se uređuje i štiti zakonima. Zar većina nema pravo djelovati na zakone? Ili sabornici zaboravljaju u čije ime u Saboru govore i glasuju? Kako oni uopće saznaju što misli i što želi narod? Trenutak je za punu jasnoću o tim pitanjima. Zakoni ne smiju građanima nametati crkvene zakone, ali ne smiju ni prezirati stavove građana koji su vjernici. Primjerice: pobačaj se zacijelo ne može u svakom slučaju kažnjavati, ali ga se nikad ne smije odobriti. Istospolne zajednice ne priječiti, ni prezirati, ali ne proglašavati ih brakovima. I tako redom - sve jasno izlagati, a ne čuditi se što većina državljana ne kani glasovati za one koji njihova mišljenja preziru.
Živko Kustić