Kao ni lanjsko, jubilarno, nije razočaralo ni ovogodišnje, 11. izdanje Festivala svjetskog kazališta . Vidjeli smo pet lijepih predstava, među kojima smo donekle nezadovoljni jedino “Ljubavlju i tijelom” Pippa Delbona.
Naime, posrijedi je nekovrsna sažeta verzija Delbonove predstave “Poslije bitke” što smo je vidjeli lani. I ovdje je središnja tema smrt kao saveznica popova i političara te autorov odnos prema majci. Pippo Delbono čak bolno recitira iste Passolinijeve stihove o majci što ih je recitirao lani, a glavna je razlika što nema s njim trupe nego nastupa u duetu sa svjetski prvorazrednim gudačem Alexandrom Balanescuom. Lani je i on bio dio ansmabla. S druge strane, tko uživa u glazbi, nije požalio što je platio 200 kuna za ovu priredbu, ako i jedino da prati Balanescua...
Studenti besplatno
Glavna opasnost po manifestaciju bila je cijena ulaznica: 200 do 250 kuna. Iz direkcije Festivala ljubazno su nam priopićili da su od ulaznica prihodili 240 tisuća kuna, što će reći da su ih prodali najviše tisuću i sto. Odigrano je devet predstava, sedam u ZKM-u, raspolaže sa 270 mjesta, i dvije u HNK, sa stvarno raspoloživih otprilike 600 mjesta. Od ukupno, dakle, raspoloživih oko tri tisuće sjedalica u oba teatra, prodana je bila otprilike svaka treća. Međutim, sve su predstave bile popunjene, a u ZKM-u studenti su sjedili i po stepeništu.
Gavella se okreće
Naime, preostale ulaznice preuzeli su raznorazni dužnosnici, direktori drugih kazališta, novinari, kritičari, ugledni gosti, sami glumci. To više ljuti što je među publikom, po običaju, najmanje bilo naših slavnih redatelja i glumaca. Tko ovdje uspije, smjesta se provincijalizira, rekao bih.
Festival svjetskog kazališta danas je zapravo jedina prilika da na domaćem terenu provjerimo kako se igra u Europi i dalje kad je posrijedi mainstream. Dakako, predstave koje gostuju u sklopu festivala ni najmanje ne predstavljaju prosjek primjerice njemačke ili nizozemske kazališne produkcije. To su one ponajbolje. Zato ih je možda i nepravedno uspoređivati s tekućom domaćom produkcijom.
No, samo jedna ove godine prikazana predstava (i mnoge ranijih godina), odrazuju da u nas više nema vrhunske klasične režije što vjerno slijedi klasičan dramski tekst. Gavella se zacijelo okreće u grobu kao u hadronskom pretvaraču. Onako kako je Ivo van Hove scenski pročitao O’Neillovo “Dugo putovanje u noć”, to u nas ne zna nitko mlađi od Božidara Violića.
Klasične predstave klasičnih tekstova u nas dobro rade gosti, primjerice Matea Koležnik Čehova u Splitu ili Vito Taufer Krležu u Zagrebu, ili Ivan Popovski Dostojevskog u Zagrebu. Jedini naš redatelj koji je posljednjih godina napravio klasično čitanje teksta na visokoj razini jest Ivica Buljan, ali Krležu u Ljubljani! Domaći redatelj i domaći glumci, velim, Gavella bi se...
Ovogodišnji festival donio je zapravo, osim van Hoveova O’Neilla, same predstave mimo kakvog staromodnog dramskog djela. “Smrt u Veneciji” Thomasa Ostermeiera pjevani je anti-događaj, lirska glazbena anti-drama, svojevrstan sarkastično profinjen performance vrhunske izvedbe, ali koji se građanskom ukusu zapravo ruga.
Na rubu amaterizma
“Nadolazeća oluja” britanske postavangardne skupine Forced Entertainment također je svojevrsna postdramska (ili prijedramska) komedija što očitava suvremenu neurozu bogatih bijelih Europljana. “King Size” Christopha Marthalera je pak anti-opera ili anti-opereta, opet vrhunski oblikovana i izvedena, primjer teatra kakav u nas zbilja ne postoji.
Postdramskih redatelja ili redatelja bez unaprijed napisanog teksta imamo ipak odličnih, od Renea Medvešeka do Bobe Jelčića, od Boruta Šeparovića do Olivera Frljića, no inače je prosjek recimo naših javnih kazališta teška malograđanština na rubu preplaćenog amaterizma...
Ulaznice su bile vrlo skupe
Ovogodišnji bužet Festivala svjetskog kazališta iznosio je milijun i četristo tisuća kuna (u kunu: 1,395.000). Milijun i stopedeset tisuća kuna dao je Grad Zagreb, dvjesto tisuća Ministarstvo kulture, trideset tisuća Turistička zajednica te petnaest tisuća Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske. Prihod od ulaznica iznosi 240 tisuća kuna, što će reći da je njime pokriveno 20 posto troškova. To je za ovakve manifestacije solidan omjer. Možda bi s nižom cijenom ulaznica bio i povoljniji...