Živim u Beču; gotovo potpuno odsječena od vanjskog svijeta i gotovo nikada ne izlazim među ljude. Nemam pojma što bih radila u životu. Osjećam se poput biljke koja negdje zaglibi, tamo neko vrijeme pušta korijenje - samo da bi je se potom posadilo negdje drugdje - ispričala je u dokumentarnom filmu koji je na njemačkoj televiziji prikazan u ponedjeljak navečer najpoznatija žrtva otmice na svijetu Natascha Kampusch.
‘Natascha Kampusch - 3096 dana u zatočeništvu’ naziv je dokumentarca u kojem je danas 21-godišnja mlada žena ispričala svoje mučno iskustvo koje je trajalo osam i pol godina, otkako ju je kao desetogodišnju djevojčicu poremećeni Wolfgang Priklopil oteo i zatvorio u svoj podrum iza debelih vrata.
Njezina ispovijest dolazi samo nekoliko dana nakon što je austrijsko tužiteljstvo zatvorilo slučaj sa zaključkom da je čovjek, koji se bacio pod vlak 23. kolovoza 2006. godine kada je Natascha napokon pobjegla, u otmici djelovao sam, odnosno da nije imao pomagača kako se sumnjalo.
Nesređene emocije
Iako još nije potpuno načisto sa svojim emocijama prema svojem otmičaru (njegovu fotografiju još nosi u torbi svuda sa sobom), Kampusch je odlučna u tome da ga u svakom trenutku oslovljava s “kriminalac”. Još dobro pamti snježno jutro kada je završila u njegovim rukama.
- Kada me zgrabio, htjela sam vrištati, ali moj glas nikako nije izlazio. Ubacio me u svoj bijeli kombi i zamotao u deku. Mislim da je vožnja trajala oko sat vremena, a kada smo stigli vidjela sam kamo me vodi.
Također sam primijetila da je morao upotrijebiti veliku snagu ne bi li otvorio vrata podruma. Strgnuo mi je cipele s nogu i spalio ih u peći. Rekao je: “Njih više nećeš trebati” - prisjetila se i otkrila da je već tada, kao mala djevojčica bila svjesna mogućnosti silovanja te se prestrašeno pitala “Hoće li me sada silovati?”.
No, nije to učinio, barem ona tako tvrdi.
- Stavio me u svoj podrum. Bio je hladan, vlažan i odvratan. Znala sam ležati noćima u krevetu pitajući se što bi se dogodilo sa mnom da on umre i da se ne može vratiti po mene. Da li bih umrla i to nitko nikada ne bi saznao? - otkriva.
Izolacija je bila dio Priklopilova plana da “slomi” svoju buduću družicu; kako ju je zamišljao. Ernst Holzapfel, Wolfgangov poslovni partner na kojeg je policija još donedavno sumnjala da je bio i njegov partner u otmici, bio je posljednja osoba koja ga je vidjela prije smrti. Samo nekoliko sati nakon Nataschina bijega našao se s Priklopilom u bečkom shopping centru gdje mu je ovaj priznao svoje razloge otmice. Holzapfel tvrdi da je on samo htio djevojku, ali je bio prestidljiv za upoznavanje sa ženama pa je u svom čudnom mozgu zaključio da bi mogao - kao glavni lik u romanu Johna Fowlesa “Kolekcionar” - zatočiti djevojku koja će ga s vremenom zavoljeti.
Natascha se danas sjeća i kako ju je s vremenom počeo nagrađivati ako bi bila dobra puštanjem van iz podruma.
Zakopat će podrum
- Polako me počeo puštati u svoje domaćinstvo, ali sam morala natrag u podrum ako je netko dolazio u posjet. A čim bi taj netko otišao, odmah bi mi prepričao što su radili. Bio je i jako pedantan i sve što bih dotakla on je brisao. Ne samo kako bi sakrio moje tragove, već i zato što je bio opsjednut redom i čistoćom. Tjerao me da kosu pokrivam plastičnom kapom za tuširanje kako nigdje ne bi pala ni jedna moja dlaka. Kasnije me natjerao da obrijem kosu. Rekao je da je to zbog higijenskih razloga. Zabranio mi je da plačem, jer se bojao tragova DNK. A ako bi zaplakala on bi me počeo daviti. Ukoliko bih negdje ostavila nekakav otisak, glavu mi je gurao pod mlaz vode - kaže Natascha koja danas svima koji tvrde da je mogla pobjeći kada je htjela, odgovara:
- Kada mi se ukazala prilika da pobjegnem, ugrabila sam je - trčala sam najbrže što sam mogla. Odonda sam pročitala razne naslove o sebi, ali što ja tu mogu? Ponekad sam princeza, ponekad vještica. Zauvijek ću biti izopćenica. Kao da imam žig na čelu koji kaže “Ja sam žrtva nasilja”.
Natascha je za ovaj dokumetarac navodno dobila nešto malo više od dva milijuna kuna. Danas živi, kako kaže, potpuno izolirano, a najviše uživa uzgajajući biljke, čitajući i fotografirajući.
- U ovom trenutku najviše uživam knjigama. I volim uzgajati kaktuse. Čak sam uspjela uzgojiti vlastite. Učim, vježbam na kompjutoru i fotografiram. Više volim fotografirati unutar svoje kuće. Naočale na stolu, lišće na fikusu, svjetlost kako pada na sobu...
I slikam - uljem, akrilnim bojama... te crtam. Ali, da - usamljena sam. Oprostila sam kriminalcu sve, inače bih bila ispunjena negativnim osjećajima i mržnjom što bi me psihički upropastilo - objašnjava Natascha koja je i kupila Priklopilovu kuću jer obilježava dio njezina života.
A ako je ikada proda, tvrdi, podrum će zatrpati jer ne želi da postane sablastan muzej o njezinom izgubljenom djetinjstvu.
