Predsjedničko sučeljavanje
Predsjedničko sučeljavanje na HTV-u pokazalo je nemaštovitost i sterilnost voditelja, no i većine predsjedničkih kandidata. Osim toga, kandidati pokazuju da ne poznaju Ustav i pravni poredak vlastite države. Oni najavljuju kako će se kao budući predsjednici baviti onim što uopće nije u njihovim ingerencijama. Većina kandidata odjednom je protiv Sporazuma o arbitraži. Dosad su većinom, uz časne iznimke, nešto muljali, tako da čovjek nije znao jesu li za ili protiv Sporazuma. No, nakon tvrdog Josipovićeva stava odjednom su se svi požurili ne bi li prigrabili dio političkog prostora koji je Josipović već osvojio.
Normaliziranje stanja
Današnja izborna sjednica HHO-a protječe u nezamislivoj atmosferi. Nema uzrujanih, povišenih tonova, nema optužbi, svađa, iako članovi o pojedinim problemima, kao i na proteklom sastanku Izvršnog odbora HHO-a, iskazuju potpuno oprečne stavove. No, pobjeđuje većina glasovanjem, kao i svugdje u demokraciji. Dolaze novi članovi, vraćaju se stari, ali nema skandala koje su priželjkivali katastrofičari. HHO ide dalje. Siguran sam da ovaj plenarni skup i promjene u vodstvu neće imati odjeka u medijima na način na koji se to događalo prošle dvije godine. Jedino čega se sada bojim jest to da mediji o nama počnu pisati - pozitivno.
Nacionalova prinova
Mesićev bilten Nacional i ostala suizdanja kuće NCL dobili su prinovu. Bivši direktor Zračne luke Zagreb, Boško Matković, nedavno je postao predsjednik njihove Uprave. Matković ima veze s novinarstvom upravo onoliko koliko je imao i s avioprometom kada je prije sedam godina došao na čelno mjesto ZL-a Zagreb. Između ostalog, tražilo se najmanje pet godina iskustva na rukovodećem menedžerskom položaju.
On taj najvažniji uvjet iz natječaja nije zadovoljavao. Prije ZL-a Zagreb radio je u njemačkoj tvrtki koja proizvodi tzv. “fingere” za zračne luke. U toj je firmi on bio projektant jednog djela “fingera” (klima-uređaja).
To je bila čarobna veza Matkovića sa zrakoplovstvom i visokim menedžmentom. Javnost je nedavno bila zgrožena kada je bila objavljena Matkovićeva plaća od preko 100.000 kuna.
Kao kakav vic-maher, on je obrazložio povećanje plaće od 30 posto “zbog velikog angažmana oko pripreme za izgradnju nove zgrade ZL-a Zagreb”. Kao čovjeka od povjerenja, Mesić je Matkovića vodio u Kinu s obrazloženjem kako bi prilikom tog posjeta trebalo dogovoriti izravnu vezu Zagreba i Pekinga, premda takve poslove u svijetu ugovaraju aviokompanije, a ne direktori zračnih luka. I Matković je imao svog Buljubašića. Zove se Hrvoje Defar, siva eminencija ZL-a Zagreb. Nakon što je pripomogao Matkovićevu ustoličenju, Defar je otišao u mirovinu, no nagrađen je “ugovorom o radu, uz službeni auto, mobitel, bez striktnih radnih zadataka, obveza i radnog vremena”.
Ispravak krivih navoda
U prošloj kolumni pisao sam o stanovitom Stjepanu Klariću, direktoru Sektora održavanja HAC-a, umirovljenom pukovniku, prvom predsjedniku udruge branitelja u istoimenoj firmi. Pokazalo se, međutim, da postoje dva Stjepana Klarića, istovjetna po činu, od kojih je jedan pod istragom zbog sumnje da je počinio ratne zločine, a već je drugi mandat tajnik HDZ-a na Peščenici. Prateći članke na internetu i u tisku, čovjek povjeruje kolegama novinarima da se radi o istoj osobi, pa napiše glupost. Ispričavam se, dakle, gospodinu Klariću iz HAC-a što sam ga pomiješao s Klarićem iz Kerestinca. Još od vremena komunizma alergičan sam na SUBNOR-ovske boračke organizacije koje su drmale poduzećima kao najradikalnija politička udarna šaka komunizma. Doista, što imaju braniteljske udruge raditi u poduzećima? U demokratskom društvu, u njegovu civilnom dijelu postoji dovoljno političkog prostora za djelovanje braniteljskih udruga. Civilnom društvu i nevladinim udrugama poput ove boračke nije mjesto u državnoj tvrtki kao što je HAC. Slična organizacija, ako se dobro sjećam, postoji u Podravki i bila je vrlo glasna. Kako su to naši branitelji, braneći pravni poredak i vladavinu prava, dopustili takve nepravilnosti u svojim poduzećima kakve bilježimo upravo u Podravki i HAC-u.
Neslavni kraj pobune
Repriza studentske pobune od prošlog ljeta prolazi kao i sve reprize. To više nije premijera i zato je medijski neinteresantno. Dosadno. Ne samo to, isti oni profesori i asistenti koji su prije nekoliko mjeseci poticali studente na pobunu, i na fakultetima, i u medijima, okrenuli su ploču i sad su svi zajedno protiv studentske pobune. Studenti mogu i dalje u svojim dvoranama meditirati, no jedna stvar je potpuno jasna - to postaje nasilje manjine nad većinom koja želi nastaviti normalan studij. Tim istim nasiljem oni ugrožavaju prava profesora koji svojim radom zarađuju kruh svakodnevni. To s demokracijom nema veze.
Predsjednici opasnih namjera
Neki predsjednički kandidati olako potežu opasne riječi, kao politički revolveraši. Bandić, Hebrang i Vidošević govore o tome kako bi rehabilitirali generale što ih je Mesić ražalovao, umirovio zbog miješanja u politiku. Samim time oni pokazuju autoritarne namjere i nepoštivanje ustavnog poretka RH. I ne samo to, miješanje vojske u politiku u suprotnosti je s modernim civilizacijskim načelima, a pogotovo je protivno pravilima NATO-a čiji je Hrvatska članica. Sve to govori kako neki kandidati za šefa države pretpostavljaju jeftine političke demagoške trikove ozbiljnoj državničkoj mudrosti. Najstrašnije je gledati kako se manipulira Mirkom Norcem. Norac je jasno stavio do znanja kako ne namjerava supotpisati zahtjev za pomilovanje, bez kojeg ne može ni biti pomilovan. Time otpadaju sve spekulacije o njegovu mogućem pomilovanju. Pomilovanje je akt milosrđa, samilosti. Norac to ne želi. Postoje i druge zakonske mogućnosti za smanjivanje njegove kazne, no one nisu u nadležnosti šefa države.
Referendum
Današnji 24 sata objavio je oglas i obrazac za prikupljanje potpisa za sazivanje referenduma o Arbitražnom sporazumu između Hrvatske i Slovenije.
Očigledno je da se građanska inicijativa polako uhodava i postaje sve učinkovitija. Hoće li biti i uspješna, ne znam, no nadam se da hoće. Inicijatori bi trebali pozvati predsjedničke kandidate koji su se u nedavnoj TV debati izjasnili protiv toga sporazuma za pomoć pri prikupljanju potpisa. Bilo bi lijepo vidjeti predsjedničke kandidate za stolićima u subotu i nedjelju kako skupljaju potpise za referendum.
Time bi pokazali svoju vjerodostojnost. Konačno, i istaknuti hrvatski intelektualci, a pogotovo potpisnici apela 26-orice, mogli bi se priključiti skupljanju potpisa i sjediti za stolićima na Trgu bana Jelačića, na rivi u Splitu ili negdje drugdje.
