NEOČEKIVANA ODLUKA

Karamarko zabranio otkrivanje spomenika srpskim žrtvama u Golubiću zbog opasnosti od incidenata!

  • Srećko Niketić / CROPIX

Objavljeno: 01.10.2011



Rješenjem ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka zabranjeno je održavanje za nedjelju najavljenog komemorativnog skupa i otkrivanje spomenika poginulim srpskim žrtvama, Golubićanima, u razdoblju od 1991. do 1995. godine u porti pravoslavne crkve Sv. Stefana u Golubiću.

Procjena je resornog ministra da bi održavanje skupa vjerojatno dovelo do značajnijeg uznemiravanja građana i remećenja javnog reda i mira, pa je tom mjerom otklonjena opasnost od većih incidenata i nemira na tom širem kninskom području.

Osim toga, Državna inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ustanovila je, doznali smo, da je građevina, odnosno prostor na kojem je sagrađen spomenik najvećim dijelom u državnom vlasništvu te nema dozvole i potrebne suglasnosti za podizanje. ( M. J.)

U Golubiću kod Knina postavljen je spomenik srpskim žrtvama, Golubićanima poginulim u ratu od 1991. do 1995. godine. Na spomen-ploči su 34 imena, mahom Srba stradalih u Oluji 1995. godine, ali i nekoliko njih koji su poginuli 1991. i 1992. godine.

Spomenik i spomen-ploča u sjećanje na poginule postavljeni su ispred mjesne pravoslavne crkve sv. Stefana u Golubiću, a na komemorativni čin, u nedjelju, 2. listopada, navodno su pozvani, uz državne uglednike i crkvene velikodostojnike, potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca i episkopa dalmatinskog, vladiku Fotija, i lokalni kninski i županijski dužnosnici.

No, i prije otkrivanja, spomen-obilježje izazvalo je brojne kontroverze, nedoumice, političke i etičke dvojbe, pa i otvoreni revolt, osobito hrvatskih branitelja. Intervenirala je čak i građevinska inspekcija te postavila ploču sa zabranom gradnje objekta zbog niza nepravilnosti i neishodovanih dozvola, piše Slobodna Dalmacija.

Pitanja oko kojih se uoči svetostefanskoga najavljenog otkrivanja kontroverznog spomenika lome koplja jesu: tko su, kako su, kad i gdje ove žrtve pale? Jesu li to civili stradali u vrijeme operacije Oluja 1995. godine i prije nje, ili su među njima i pripadnici krajinske paravojske koji su se tijekom četverogodišnjeg rata borili protiv Hrvatske i njezina suvereniteta i teritorijalnog integriteta?

Na to pitanje zasad nema pouzdanog odgovora, ali i samo saznanje da je baš u Golubiću tijekom rata ratni zločinac Dragan Vasiljković, zvani Kapetan Dragan, vodio obučni centar krajiških specijalaca, mnogima diže kosu na glavi.

- Svaka žrtva zaslužuje pijetet, svaka smrt je teška i mi poštujemo svačiju tugu - kaže Ante Anić Kremić, predsjednik Koordinacije kninskih (braniteljskih) udruga iz Domovinskog rata.

- Ali - dodaje Anić Kremić - sve govori da 34 poginula Golubićana nisu isključivo civilne žrtve, ako ništa, bar ne oni što su stradali 1991. i 1992. godine, a i takvih je na spomen-ploči nekoliko. Gdje su ti ljudi poginuli 1991. i 1992. godine - u Golubiću ili na teritoriju Republike Hrvatske? Dozvolit ćete, ako se radi o pripadnicima paravojnih krajinskih postrojbi, a neslužbeno imamo takve informacije, to je presedan u svijetu. Znate li primjer da je i u jednoj državi podignut spomenik onima koji su tu istu državu rušili, borili se protiv njezinog suvereniteta i teritorijalnog integriteta? - govori kninski branitelj Ante Anić Kremić.

Kontroverzni spomenik u Golubiću rezultat je inicijative Udruženja porodica poginulih i nestalih iz “krajine” kojemu je predsjednik Čedomir Marić. Kako smo saznali od njegova brata u Golubiću, 115 obitelji koje su u ratu izgubile nekog svoga, bilo da su ubijeni ili nestali, dobrovoljnim prilozima su financirale izgradnju spomen-obilježja, u skladu sa svojim mogućnostima. Ne vide ništa sporno u tome, uostalom, kaže Marić, bila je tu i policija, pregledala spomenik, nitko nije našao ništa problematično, jer svatko ima pravo odati počast svojim poginulima.

Čedomir Marić je još uvijek u beogradskom izbjeglištvu, gdje uređuje časopis “Suza”, namijenjen izbjeglim “krajišnicima”. I sam je izgubio sina u ratu, i stalo mu je da se njegova žrtva, zajedno s ostalim, primjereno obilježi. A prema riječima kninskog vijećnika Đure Rusića (DPS), Marićev je sin u Oluji zatečen u Domu tadašnje jugovojske i dugo nitko nije znao što se s njim dogodilo, kakva mu je sudbina. Tek godinama kasnije, među ekshumiranim tijelima, nađeno je i njegovo...

Kninski nezavisni kandidat za dogradonačelnika (izbori su 6. listopada) Boško Kablar drži da je i u ovu komornu priču uključena politika, da je inicijativa za spomenik “uvezena” iz Beograda i da ga je s najvećom donacijom podržao nesuđeni SDSS-ov kandidat za dogradonačelnika Knina Velimir Mišo Bubonja, računajući i na tom spomeniku zaraditi političke bodove, makar kod Golubićana - smatra Kablar.

Tomislav Vrdoljak, zamjenik kninske gradonačelnice Josipe Rimac, poziv ima na stolu, ali nije siguran da će otići u Golubić u nedjelju. O konotacijama spomenika ne želi govoriti, a slično reagira i šibensko-kninski župan Goran Pauk:

- Znam za komemoracije u Varivodama i Gošiću, a o Golubiću ništa, niti sam dobio poziv. To je očito neka privatna inicijativa i, ako je spomenik nelegalno postavljen, to je stvar za komunalne redare, i tako ja na to gledam!



Reakcije

Anić Kremić: Prevršili su mjeru

Ako je riječ o srpskim civilnim žrtvama, stradalnicima iz Oluje, tada se postavlja pitanje, kaže Ante Anić Kremić, kako je moguće da je u Golubiću čak trideset ljudi poginulo tijekom akcije Hrvatske vojske, a da to dosad nikad nitko nije spomenuo, nego se stalno govori o Varivodama i Gošiću, kao srpskim stratištima u Oluji, gdje je ukupno šesnaest ubijenih. Da su to nedužni civili, da je njih trideset stradalo u jednom “olujnom” danu, ne bi u Haagu sada bili samo Gotovina i Markač, sjedilo bi tamo pola Sedme i Četvrte brigade! Mi poštujemo žrtve, i hrvatske i srpske, ali ovo je čista provokacija s kojom je prevršena svaka mjera - zaključuje Ante Anić Kremić, čelnik Koordinacije kninskih braniteljskih udruga.

Uzelac: Ništa o tome ne znam

Zanimljivo je da ni potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac, kojega smo “uhvatili” na putu u Strmicu, gdje je pošao u Prihvatni centar za prognane i izbjegle obići desetak starčadi, još nezbrinutih srpskih povratnika, o spomeniku srpskim žrtvama iz Golubića nije imao informacije. Iako mu je ovo “kninski vikend”, nije siguran da će i do Golubića, a implikacije kontroverznog spomenika ne može komentirati kad još o tome ništa ne zna. - Vjerojatno su to napravili u dogovoru s nekim. Vjerujte, vrlo rado ću vam to komentirati kad vidim o čemu se radi - otklonio je Uzelac svaki naš pokušaj da komentira spomenički “kamen smutnje” među ovdašnjim Srbima i Hrvatima.

Jakovina: Nije dobro samo ‘svoje’ žrtve nazivati žrtvama

- Pravila moraju biti jednaka za sve. Nije dobro ako samo “svoje” žrtve nazivamo žrtvama, a kada je o drugima riječ, onda ih tako ne doživljavamo - kaže o podizanju spomenika u Golubiću povjesničar Tvrtko Jakovina sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. - Ne bih podizao spomenik onome tko nije zaslužio. Svi su stradalnici, ali mnogi stradalnici nisu žrtve - ističe Jakovina. Prema njegovoj ocjeni, u ovom slučaju ne radi se o ništa većoj ili manjoj provokaciji nego što je to slučaj s drugim sličnim spomenicima.



Čavka: Uz nevine civile odaju počast i četnicima

Na spomenik pred crkvom u Golubiću žestoko je, s puno emocija, reagirao Kijevljanin Marinko Čavka, od 1990. godine pripadnik Specijalne policije MUP-a, potom ZNG-a, kasnije Ministarstva obrane RH i poslije vojno-redarstvene operacije Oluja pomoćnik generala Ivana Čermaka za političku djelatnost.

- Žalostan sam da se takve stvari mogu događati danas u Hrvatskoj. Kao sudionik Domovinskog rata i pripadnik obrambenih i oslobodilačkih postrojba HV-a izražavam žaljenje nad svakom kolaterarnom žrtvom kakve se, nažalost, događaju u svim ratnim operacijama. Pritom treba imati u vidu da su Srbi naoružavali civile koji su tako postajali vojnici i da su takvi vojnici bili izmiješani s nedužnim civilima. Unatoč tomu, Oluja je izvedena s najmanjim mogućim žrtvama. I vidite što nam se danas događa. S dijelom nevinih civila, Srbi danas podižu spomenik četnicima. Vidio sam popis te 34 osobe i ostao zgrožen. Na njemu je veliki broj pojedinaca koji su nosili četničke odore i poginuli u borbama s pripadnicima HV-a. Podizati spomenike takvim pojedincima znači prizivanje zloduha iz povijesti – kaže Čavka i nastavlja:

- To nam se događa šesnaest godina nakon Oluje. Ja to doživljavam kao sol na otvorenu ranu jer smo mi Hrvati iz Knina i oko njega bili najveće žrtve velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Tu provokaciju povezao bih i s položajem naših generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Dok njima traje drugostupanjski sudski proces u Haagu, Srbi ovim spomenikom rade pritisak na sud. Ja mogu shvatiti da ti Srbi nikada nisu prihvatili, niti hoće prihvatiti Hrvatsku kao suverenu i međunarodno priznatu državu, ali ne mogu shvatiti da im se to u Hrvatskoj dopušta ispoljavati i na ovaj način, da podizanjem spomenika odaju svojim sunarodnjacima priznanje zato što su sudjelovali u zločinu protiv te iste Hrvatske – kaže Čavka, zaključujući da se imena pojedinaca poput Rade Žepina, Branko Žepina, Stevo Kesić, Želimir Marić, Stevo Protić Radinović i drugih ne smiju naći niti na jednom spomeniku u Hrvatskoj. ( Toni Paštar)

Broj preporuka: 13

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen