Objavljeno:  03.01.2008

Kardinal Bozanić i punjena patka

Želim se ovim putem javno požaliti Helsinškom odboru za zaštitu ljudskih prava i drugim organizacijama i tijelima koja mogu stati u obranu mojih građanskih, ustavnih i intelektualnih sloboda.

Javljam im se s takvim zahtjevom zato što me kardinal Josip Bozanić neovlašteno uzrujao još za Božić, dok sam pekla patku punjenu filom koju moja obitelj voli više nego samu tu jadnu pticu čija je bespovratna žrtva u našoj kući ponižavajuće degradirana na puko ambalažiranje moga mirisnog, starinskoga nadjeva. Božji pastir koji je, čini mi se, zadužen za to da za Božić srca svih dobrih ljudi blagoslovi riječima mira i dobrodušja, našao je baš toga dana za shodno da me iznervira pored mog vlastitog bora s ukrasima u samo dvije boje, nikako ne više od toga, jer moje kćeri tvrde da je to sada šik, a ne više one kičaste stobojne jelke kakve ja, recimo, smatram potpuno čarobnima jer me valjda podsjećaju na djetinjstvo.  

Kardinal kaže da sam ja najgori ološ, ali smatra da mu moj novac pripada

No dobro, kuglice u dvije boje, ili u sto boja, svejedno ako je porodica na okupu, ako smo veseli i ako se slažemo. Ali šipak. Sve napraviš da bude tako kako treba, rintaš danima prije, dovlačiš špeceraj, stojiš do ponoći za štednjakom kao budala, kombiniraš tko što voli i kome što treba, pišeš spiskove da nešto ne zaboraviš, u međuvremenu još ideš u redakciju, voziš auto na servis, pereš prozore, nosiš što treba roditeljima koji više nisu u staroj snazi i čistiš prokleti led ispred ulaza.

A onda te, baš na taj dan, osorno izvrijeđa Bozanićeva glava koja sudački stoji na dokonoj grimiznoj i zlatnoj haljini.  Glava za Božić presuđuje nama "nepodobnima", koji je, iz poreza na naše zarade, novčano potpomažemo da bi mogla širiti svoje nepregledno svjetovno carstvo. Glava koja smatra da joj moj novac pripada izjavljuje da sam ja - baš ja - gori užas od mafijaša, kriminalaca, ubojica i svakog drugog ološa kojega se možemo domisliti. Kaže, dakle, da su najveće zlo oni ljudi koji ne vjeruju da svijetom odozgo upravlja katolički bog himself, oni kojima nekako ne zvuči uvjerljivo da nebom lebde bijeli i crni anđeli i da se ne može biti ispravan čovjek samo ako se nosi križ oko vrata i nedjeljom kleca u crkvi. 

Tražim da se ne diraju moja građanska prava i da me uzoriti ne spominje

Htjela sam još taj dan napisati ovu kolumnu, ali nije bilo novina, i mi ponekad valjda možemo ne raditi i uživati u obitelji koju smo ustrajnošću, teškim radom i ljubavlju podigli i stavili na pravo mjesto, bez Bozanićeve pomoći. Ali onda evo kardinala opet u utorak iz katedrale.  Naravno, kaže da su mu mediji podmetnuli taj njegov degutantni križarski rat protiv ateista kao najstrašnijih moralnih gubavaca čovječanstva, da mediji, naravno, nikad ništa ne razumiju, da su, naravno, mediji zlobno iskrivili njegove svete riječi i, ah pogađate, "izvadili ih iz konteksta". Čim je uzoriti gospodin sve to demantirao, opet je, bez trzaja na licu, ponovio sve isto što je rekao i za Božić.  

Nemam doista ništa protiv onih koji misle da postoji pakao gdje iscereni službenici kaznene instance Strašnog suda bodu grešnike šiljatim trozupcima i peku ih u ognju pročišćenja. Mislim, istina, da je šteta za te neke današnje ljude da su tako beznadno praznovjerni kao da su se okamenili u srednjem vijeku, ali tu ja ništa ne mogu. Neki vjeruju u svete slike, neki u svete životinje, neki u toteme, neki i u svete ratove, svijet je takav kakav jest. Kad nepoznatoj baki stanem na ulici da je prevezem do kuće jer vidim da ne može hodati, ne pitam tko je i u što vjeruje. Ne zanima me tko je čovjek u nevolji kad odlučim da ću mu nečim pomoći. Ali me i te kako zanima da se moja uvjerenja ostave na miru kad se ja u tuđa ne pačam. Dapače, osobito to zahtijevam od onih, poput kardinala Bozanića, čija uvjerenja, različita od mojih, ja osobno humanitarno financiram iz svoga rada. A eto baš prije nego što sam sjela pisati pročitala sam u novinama ekonomsku analizu o tome tko su  financijski najuspješniji u 2007.  Uz rovinjski Adris, T-com i strane banke, jedan od najvećih dobitnika je, dakle, Katolička crkva, koja je "povećanjem svojih nekretnina, godišnjih prihoda i investicija, prerasla u jednog od vodećih poduzetnika u Hrvatskoj". Tražim da onda barem ne diraju moja građanska prava. I da me ne spominju dok pečem punjenu patku.

Sanja Modrić