Kirurg je stručnjak koji liječi bolesnike koristeći ručne vještine i instrumente kojima operira.
Kirurška vještina bila je poznata još u neolitiku (kako dokazuju djelomično zarasle trapanacije lubanje). U XV stoljeću pr. Kr. Egipćani su imali pisane kirurške upute, u VI st. pr. Kr. Sušruta je u Indiji opisao 120 kirurških instrumenata i 200 kirurških tehnika. Iako je Galen u II st. operirao mozak i oko, u Evropi je kirurgija stoljećima bila isključena iz medicine (Hipokratova zakletva zabranjuje litotomiju kao kirurški čin nedostojan liječnika; Katolička crkva je obrazovala liječnike ali nipošto kirurge; još potkraj XVII stoljeća bi kirurg pri upisu studija medicine morao prisegnuti da se neće više baviti kirurgijom…).
Ratna kirurgija, osobito od Ambroisea Paréa, stekla je nova znanja, ne samo tehnološka nego i eminentno medicinska.
Posljednjih stoljeća kirurg je liječnik koji je, uz znanje o općoj medicini, specijalizirao kirurgiju. Sami liječnici se i dalje šale da internist puno zna a malo može dok kirurg malo zna a puno može ‡ ali suvremena kirurgija je, zajedno s neinvazivnom dijagnostikom, grana medicine koja je stekla najviše novih znanja. Kirurg je sada samo opći naziv, jer se kirurgija razgranala kao i opća medicina.
“Kirurg” je u hrvatskome izvedenica iz imenice “kirurgija”, koja je posuđenica, internacionalni grecizam, od “heirourgía”, što je složenica od “heír” (ruka) i “érgon” (djelo, čin)
