PET
Kulturna revolucija u Kinu Europa
Tema ovogodišnjeg Subversive Film Festivala je 60. obljetnica kineske revolucije. Nema dvojbe da je revolucija promijenila lice Kine, a još manje da je cijena bila golema. To za našu šminkersku ljevicu nije tema. Ona u Kinu Europa nekritički plješće jednoj golemoj ljudskoj tragediji, zamjerajući kineskim vlastima na onome što su najbolje obavili - okrenuli Kinu prema tržišnoj ekonomiji, što još može dovesti i do političke demokracije. Zato i promiču tamburanje o tome kako je Maov lik danas “oružje radnika i seljaka ... za provjeru i balansiranje neracionalne društvene politike”. Potonji citat iz intervjua Wang Huia, lijevog (dakako!) kritičara sadašnje kineske vlasti, vrijedi zapamtiti radi naših domaćih prilika. Inače, u Americi je netom objavljena prva ozbiljna biografija Čang Kaj-šeka - “čovjeka koji je izgubio Kinu”. Autor Jay Taylor kaže da je Čangov Tajvan bio nešto poput današnje Kine - jednopartijska diktatura s kapitalističkom ekonomijom i perspektivom neograničenog rasta. Tajvan je danas demokracija. Bit će uzbune u Kinu Europa ako to sutra postane i Kina.
SUB
Izborni paradoksi
Hrvatska predizborna politička scena još jednom pokazuje svu dubinu Machiavellijeve teze o tome kako je neprijatelj moga neprijatelja moj prijatelj. To najbolje pokazuje koalicija u Osijeku između Čačić-Pusićkina HNS-a i Glavaš- Šišljagićeva HDSSB-a. Kako je moguće da Pusić ide u predizbornu koaliciju sa strankom koja se hvali da je organizirala bijeg osobe osuđene za ratni zločin? Time padaju u vodu sva Pusićkina trabunjanja o vjernosti pravnoj državi, europskoj orijentaciji i zalaganju za procesuiranje ratnih zločina. Sama činjenica da se ona nalazi na čelu bilo kakvog povjerenstva za odnose Hrvatske i EU ruglo je za ovu državu. Ono što povezuje Pusić i Glavaša jest mržnja prema HDZ-u, ali ta ih mržnja istovremeno svodi na istu ravan s najekstremnijim dijelovima ne samo HDZ-a nego i političke scene uopće.
Današnji izbori protječu u miru i redu bez prevelike nervoze. Odaziv je veći nego inače, što na određen način demantira sve prognoze o apatičnosti biračkog tijela. U Zagrebu, međutim, neki su građani bili zakinuti za svoje biračko pravo. Prije svega u bolnicama. Izborno gradsko i državno povjerenstvo opravdavalo je nedolazak biračkih komisija u bolnice - pomanjkanjem ljudi. Živjela naša demokracija!
PON
SDP-ov debakl
SDP je na proteklim izborima, realno politički gledano, doživio pravi debakl. Ne zato što je dobio 100 tisuća manje glasova od HDZ-a nego zbog izborne sramote i poniženja koje je stranka pretrpjela u gradu Zagrebu. Zoran Milanović i rukovodstvo SDP-a pokazali su apsolutnu političku nezrelost i politički daltonizam predizbornom kombinatorikom u Zagrebu. Prije mjesec i pol dana na sjednici Predsjedništva stranke Milanović je tražio (navodno preplašen “(ne)namještenim” anketama) da SDP podrži - Kregara. Bandić mu je odgovorio da će on ići na izbore za gradonačelnika bez obzira na to hoće li to biti na listi SDP-a ili kao nezavisni kandidat. Onda je lukavac predložio Milanoviću da on osobno bude na čelu liste SDP-a za grad Zagreb kako bi na taj način “spasio ugled stranke”. Milanović je naivno i bahato zagrizao mamac i, pun sebe, kakav je i inače, stao na čelo stranačke liste. Svugdje u svijetu lider jedne stranke i najjača kadrovska lista morali bi dobiti barem 10 posto više glasova od gradonačelničkog kandidata. Ovdje se dogodilo obrnuto, Milanović i SDP dobili su 15 posto manje glasova od Bandića, što samo govori o Bandićevoj nadstranačkoj popularnosti i znatno široj politici, za razliku od one sektaške - Milanovićeve. Dok je Bandić širio SDP-ov stranački profil, Milanović je u crvenim šminkerskim tenisicama došao na proslavu ustanka Srba u Hrvatskoj i time pokazao pravo lice svoje politike. Svugdje u svijetu poslije ovakvog osobnog debakla predsjednik stranke i njegov najuži partijski štab podnijeli bi ostavke kao znak političke odgovornosti. To se, međutim, kod nas ne može dogoditi zato što imamo nezrelu političku elitu koja ne zna što je politička odgovornost. Što ako u drugom krugu Bandić bude imao još uvjerljiviji rezultat? Milanović se može praviti kao da sve ovo ne primjećuje, no objektivno govoreći ovo je početak njegova političkog kraja i kraha. Poslije izbora imat će prilike osjetiti što je to nezadovoljstvo stranačke baze. Bandićev uspjeh nije samo poraz Milanovića nego i onog dijela medija koji je Bandića uporno prikivao na stup srama. Kao i u slučaju Keruma. Što su mediji više pljuvali po Bandiću (i Kerumu) i njihovim manama, popularnost im je rasla. Možda ipak život nešto nauči nadobudne novinare koji misle da su vlasnici i vladari apsolutne istine.
UTO
Zadarska medijacija
HHO-ova trojka u sastavu Banac-Silobrčić-Čičak na putu za Zadar. Pobunjeni studenti pozvali su nas da im pomognemo u sporu s upravom sveučilišta, koja je pozvala zaštitare te na taj način spriječila daljnje odvijanje prosvjeda na sveučilištu. U Zadru su nas dočekali studenti, ali i podvornici i zaštitari, zapriječivši nam ulazak u prostorije sveučilišta. Osjećali smo se poniženo čekajući desetak minuta u predvorju da nam iz rektorata dopuste ulazak na razgovore sa studentima u jednoj od zaključanih učionica. Novinari su kroz vrata snimali naše čekanje dok su im podvornik i redari pokušali to zapriječiti. Studenti su nam sat i pol vremena objašnjavali u čemu je prijepor s upravom sveučilišta. Nakon toga uslijedili su razgovori s upravom, rektorom i dvoje prorektora. Prvo što smo im prigovorili bilo je angažiranje redara i činjenicu da ni nas nisu pustili u zgradu fakulteta. Rektor je objasnio da su se na tu mjeru odlučili zbog činjenice da je stanoviti Radeka, nastavnik koji je ujedno i predsjednik sindikata, a tvrdi se da je bio umiješan u balvan revoluciju 90-ih na srpskoj strani, javno pozvao studente da autobusima krenu u Zagreb u pokušaju rušenja Sanaderove Vlade. Rekao je da osim što ne dopušta politiku na sveučilištu, on kao rektor mora voditi računa i o reakcijama drugih studenata i nastavnika. Zadar je poznat kao HDZ-ova tvrđava i nakon Radekina ispada dio studenata i profesora htio se fizički obračunati s pobunjenim studentima. Do tada je uprava fakulteta bila benevolentna prema studentima, a i dalje održava studentske zahtjeve. Nakon incidenta s Radekom i uvođenjem redara prekinuta je svaka komunikacija između studenata i uprave. Na naše inzistiranje na razgovor su pozvani i predstavnici studenata te smo dogovorili zajednički istup na studentskom plenumu. Uprava je nama i studentima predočila petsto potpisa kojim se traži prekid štrajka, pa je i po procjenama samih štrajkaša njihova skupina izgubila legitimitet. Na zajedničkom razgovoru sa svim studentima na plenumu donesena je odluka da se privremeno obustavi blokada fakulteta , da uprava povuče sve redare, a po studente neće biti nikakvih posljedica, dok će se nastava produžiti za 10-14 dana. U telefonskom razgovoru s ministrom Primorcem dogovorio sam razgovor između njega, uprave sveučilišta i studenata na kojem bi se razbistrili stavovi.
SRI
Projekt rušenja HHO-a
Mediji su se raspisali o konačnom raspadu HHO-a. Uglavnom krivo i netočno. Neosporno je da su neki članovi napustili odbor zbog slučaja nagrade Bajiću (pet članova). Sada slijedi odlazak onih čiji je stav definirao Igor Mandić u svojoj ostavci: “Kako sa sadržajem tih ‘izjava’ (o zločinima poslije 2. svjetskog rata - opaska autora) nisam bio prethodno upoznat, konstantirao (sic!) sam sa zgražanjem da se osnovna svrha postojanja i djelovanja HHO-a defokusirala. Zaštita ljudskih prava te istraživanje zločina počinjenih u građanskome ratu nad osobama (civilima!) nehrvatske nacionalnosti ne može se (ne bi se trebalo moći) prenamijeniti u svrhe za koje HHO nema - mandat!” Ovom tumačenju Mandićevih ljudskih prava ne treba komentara jer su oni na liniji njegova prijatelja Dobrice Ćosića. Ovu formulaciju je podržao Matula, koji je zajedno s njim napustio prostorije HHO-a. Mislim da su njih dvojica doista zalutala u organizaciju za ljudska prava kao što je HHO.
ČET
Bitka za Pantovčak
Kraj lokalnih izbora označio je početak bitke za predsjednički tron na Pantovčaku. Mediji neskloni HDZ-u odmah su proglasili Sanadera HDZ-ovim kandidatom za predsjednika države. Time bi HDZ bio obezglavljen i manje prepoznatljiv na parlamentarnim izborima, što bi olakšalo pobjedu Mesiću poželjnih protukandidata. Za sada se barata samo imenom Ive Josipovića. Dio medija i pojedinaca okupljenih oko projekta rušenja HHO-a ističu i kandidaturu Ive Banca. Milan Bandić opsjednut je projektom grada Zagreba pa se neće kandidirati za predsjednika države. On bi jedini mogao ozbiljno ugroziti Sanadera kad bi došlo do direktnog sučeljavanja. No izbori su još daleko, tako da su sve kombinacije moguće.
Ivan Zvonimir Čičak
