Policija je i dalje vrlo tajanstvena što se tiče bilo kakvih informacija o eventualnim sumnjivcima i počinitelju ili počiniteljima okrutnog ubojstva, no sumnja istražitelja okrenula se navodno prema nepoznatom manijaku koji je u nekoliko navrata već napadao žene na Marjanu , javlja Slobodna Dalmacija.
Mediji su, naime, vrlo kratko zabilježili vijest da je 29. travnja, oko 22 sata, na Marjanu napadnuta 36-godišnja Sanja Č. iz Splita. Ženu je, kako smo tada izvještavali, dok je trčala u blizini teniskih terena na Benama napao nepoznati muškarac koji ju je srušio na pod, te nastavio udarati po licu i tijelu i teško je ozlijedio. Nakon brutalnog napada nepoznatog manijaka završila je splitskoj bolnici slomljenog nosa i čeljusti, te s potresom mozga.
Nepoznati napadač navodno je, kako doznajemo, koji mjesec prije također napao jednu ženu koja se šetala putem prema Telegrinu, najvišem vrhu Marjana. No, ona je tada kricima uspjela privući pozornost drugih šetača, pa je napadač pobjegao.
Ni u jednom od ova dva slučaja, iako to javnost nije doznala, nije pronađen nepoznati manijak, a čini se da su napadi bili toliko munjeviti da nesretne žrtve nisu imale vremena niti ugledati napadača, pa tako policiji nisu mogle pružiti korisne informacije o njegovu izgledu.
Kako bilo, ne treba sumnjati da će splitska policija učiniti sve da otkrije brutalnog ubojicu ili više njih. Prema onome što je dosad poznato, vjerojatnije je da je u pitanju više počinitelja, jer teško je povjerovati da je samo jedna osoba mogla neopaženo, praktički usred bijela dana na Marjanu na kojem se pogotovo predvečer nalazi mnogo šetača, rekreativaca i turista, oteti, silovati, zaklati i potom vrlo brižno zakopati tijelo nesretne djevojke. Za takav monstruozan zločin treba biti dosta hladnokrvan i temeljit, odnosno proračunat.
Selenin dvije godine mlađi brat Emanuel nije želio razgovarati s novinarima poručivši da on nije nikakva vijest. U subotu navečer u Split su stigli i njihovi prijatelji, a ne rodbina, koji su se nalazili na odmoru u Francuskoj, tako da je Emanuelu sada puno lakše, jer u stranom gradu u kojem nije poznavao nikoga više nije sam. No, i dalje je utučen i cijelo vrijeme plače, piše Slobodna Dalmacija.