Optužbe londonskog Timesa protiv Italije uprle su u najbolnije mjesto suvremenog rata kao nastavka politike drugim sredstvima: u činjenicu da i rat, kao i politika prije i iza njega (a naravno i poslije njega), ne služi primarno općem dobru, nego stjecanju imutka i utjecaja.
Sigurno je da na vjerodostojnost optužaba utječe podatak da je Timesov vlasnik medijski tajkun Rupert Murdoch, koji se isposvađao na pasja preskakala s medijskim tajkunom Silviom Berlusconijom, nekadašnjim svojim partnerom u unosnim marifetlucima na rubovima čak i talijanske zakonitosti. Murdoch je uvjeren da je premijer Berlusconi njemu za inat ujednačio poreze na televizijske pretplate i tako otežao uvjete zarade satelitskih programa koje prenosi Sky u Murdochovu vlasništvu, a na korist televizijskih programa koje emitira Mediaset, u Berlusconijevu vlasništvu.
Berlusconi se jamačno ne susteže od sukoba interesa: preksinoć je u Sofiji indirektno ali jasno ponukao Talijane da prestanu plaćati pretplatu Raiju, državnoj radiotelevizijskoj mreži. Prije osam godina je baš iz Sofije Berlusconi kao premijer zakmečao da ga neki Raijevi novinari deru i da time televiziju rabe “na kriminalan način”, što je bilo dovoljno tadašnjem vodstvu državne javne televizije da tu trojicu novinara po kratkom postupku istjeraju na ulicu, među njima i doajena Enza Biagija.
I sada Berlusconiju smetaju satirički programi u kojima je na zubu (u svakoj normalnoj državi glavna meta kritika je vlada, nema baš svatko Milanovića), pa je odlučio financijski dodatno oslabiti ionako prezadužen Rai.
Ni brigeša ga što je njegov Mediaset glavni konkurent Raiju i što je poziv na odustajanje od pretplate direktan udarac po konkurenciji. I, usput, kazneno djelo nukanja na utaju poreza, jer je radiotelevizijska pretplata fiskalni namet na vilajet. Kao da bi Berlusconiju bila prvina učiniti nešto nezakonito i ojaditi državne poreznike?
Ipak, u normalnom svijetu - kamo u tom pogledu pripada i Engleska - novinari pišu po savjesti, a ne po diktatu vlasnika, koga možda godinama niti vide niti čuju, a kamoli da im popuje što i kako pisati. Stoga treba vjerovati da Timesovi novinari pišu što pišu jer su nanjušili “trag novca”, a ne zato što taru Berlusconija, ma koliko im malo bio simpatičan.
The Times je objavio da talijanske tajne službe plaćaju mito talibanima u Afganistanu kako teroristi ne bi napadali talijanske trupe. Jučer je londonski list donio nove podatke o tome, u intervjuu s jednim od talibanskih vođa u Afganistanu, koji maše podacima i brojkama. On kaže da je, uz novac, bio postizan i sporazum o uzajamnom nenapadanju.
Najmračnija je tvrdnja da su za tako dobiven novac talibani novačili još boraca. Te da su mogli prebaciti svoje borce na druge sektore, protiv vojnika iz drugih interventističkih postrojbi, sigurni da ih Talijani neće napadati.
Po tome bi proizašlo da je jedna od NATO-ovih sastavnica, koja po mandatu Ujedinjenih naroda suzbija terorizam u Afganistanu, sigurnost svojih ljudi plaćala novcem koji je jačao teroriste, omogućujući im da djelotvornije napadaju njezine saveznike.
Među njima su i Hrvati - ali, naravno, još nismo čuli ni riječ komentara iz hrvatskih ministarstava bilo obrane, bilo vanjskih poslova. I oni imaju preče poslove (javlja kadikad USKOK).
Kamenom se hitnuti imaju pravo oni bez grijeha - a teško ih je naći među državama upletenima u postjugoslavenske ratove. Međusobno trgovanje gorivom, streljivom i oružjem pokojni je “Feral Tribune” prokazivao i dokumentirao kad smo svi ostali manje-više šutjeli, ne svi samo zato što su bili daleko od poprišta i informacija.
Rat je svinjarija, dobro su učinili, zaštitili su svoje ljude, nisu bešćutni poput Engleza - komentiraju neki čitatelji na našem portalu. O da, rat jest teška nevolja, ali ga se ne skraćuje dodajući metke neprijatelju i stimulirajući ga da gađa tvog suborca a ne tebe.
U ovom slučaju cilj - ako su talijanske tajne službe zaista plaćale talibanima mir na svom sektoru - nije bio završetak rata, nego izbjegavanje štete, ponajprije političke (svaki mrtvac u Afganistanu politički je problem doma, odnosi glasove), a onda i novčane (reakcija javnosti na pogibije vojnika natjerala je talijansku Vladu investirati u oklope, čvršće džipove i kamione itd.). Kao što znamo iz afere “Kamioni”, jeftinije je potplatiti poglavicu.
Inoslav Bešker
