Nije da nismo znali, ali ipak je loše odjeknula javno izgovorena rečenica novog Konzumova predsjednika Uprave Slavka Ledića da kompanija namjerava ugasiti stotinjak trgovina i otpustiti dio zaposlenih. Konzum je opet popunjen proizvodima, u sezonu je ušao optimistično, otvaranjem velikog supermarketa na Braču, pa najavljeno zatvaranje viška trgovina zato možemo iščitati kao još jedan pokazatelj neracionalnih apetita Agrokorova, sada već samo nominalnog vlasnika Ivice Todorića. Važnije je bilo zavladati tržištem nego zaraditi za opstanak.
Ako je zaštita zaposlenih bila razlogom državne intervencije, smije li koncern dijeliti otkaze?
Todorić je niske plaće zaposlenih u Konzumu pravdao upravo politikom ekspanzivnog zapošljavanja, čime je dijelom išao naruku državi. Zadatak nova uprave koncerna je da, prije donošenja konačnog rješenja, svaku pojedinu kompaniju dovede do poslovnog modela koji će biti privlačan potencijalnim budućim vlasnicima. Otkazi u Konzumu tek su početak akcije spašavanja.
Što znači zatvaranje Konzumovih trgovina?
Znači da je rekonstrukcija kompanije počela i da će u svakom njenom segmentu ubuduće izvještaji o operativnoj dobiti biti presudni pri donošenju odluka koji dio koncerna treba sačuvati. Model života putem akvizicija sada se nadomješta modelom koji od uprava kompanija traži pozitivan rezultat, a onda i rast u skladu sa zadanim ciljevima.
Jamči li nam ovaj prvi Ledićev potez da će Konzum preživjeti?
Prerano je za takav zaključak. Unatoč Konzumovoj superiornoj mreži, takvo jamstvo danas još ne može dati nitko, jer osvježena Uprava dugovima opterećene kompanije tek mora dokazati da u jednakoj mjeri može zadovoljiti i potrebe kupaca i obaveze prema dobavljačima. Konzumove police ne smiju biti praznije od polica konkurenata, koji su znali iskoristiti ovih nekoliko za Konzum kriznih tjedana, a Konzumovi dobavljači naplatu više ne smiju čekati ni dana dulje od Sparovih, Lidlovih ili Kauflandovih.