OŠTRI REZOVI

ANTIFAŠIZAM SE NE BRANI 'BILEĆANKOM' Ispalo je kao da se brani antifašizam iz '45., a ne da se obranom Titova trga bori protiv fašizma iz 2017.

Damir Krajač / HANZA MEDIA

 

Netko je tamo na Trgu žrtava fašizma zeznuo antifašizam. Ima to neku kozmičku pravdu, da antifašizam u Hrvata propadne jer ga brane oni koji misle da se nalazi u simbolu neke tamo zastave Sovjetskog Saveza koja nikada nije imala veze s Hrvatskom. Mora da su došljaci, neki koji ne znaju kako izgleda Hrvatska i kako u njoj izgleda fašizam, kako se prikrada i iza čega se sve krije. Možda su putujući glumci, performeri koji su davno naučili prigodne pjesmice i koreografiju i nagovorili tih tri ili pet stotina Zagrepčana da protest u obranu antifašizma mora izgledati kao što su ga upriličili, uz partizanske pjesmice i harmoniku. U Zagrebu, godine 2017. - Ma, neka idu oni u vražju mater i petokraku - rekla je frendica kad je čula "Bilećanku", pokupila se i otišla sa skupa. Ispalo je bezveze, neozbiljno i pogrešno. Ispalo je kao da se brani antifašizam iz '45. Uopće nisu skužili da ga napadaju fašizmom iz ovog stoljeća. Ime Trga maršala Tita danas je simbol, trag i sjećanje na čovjeka koji je vodio antifašistički pokret tijekom Drugog svjetskog rata u kojem su Hrvati masovno sudjelovali. Zato je važan Hrvatima, da imaju i taj podsjetnik da su bili na dobroj strani, da su svi njihovi, obrazovani i nepismeni, jednostavni i priprosti djedovi odlazili u šume kako bi se borili za slobodu, da nisu kalkulirali i izabirali jednostavniji način da prežive nego su ustali protiv zla, riskirali sve i uspjeli. Mogli su odšutjeti, skrivati se i ne reagirati, nadajući se da neće stradati jer ionako pripadaju istima koji vode NDH. Ne, Hrvati su bili u jedinom antifašističkom pokretu otpora u Europi. Skidanje ploče s Titovim imenom baš je zbog toga simbol, pobjeda zagovornika ustaštva koji bi preuređivali Hrvatsku, uveli konzervativizam, propisali slobode, odredili granice i smjerove obrazovanja, znanosti, ljudskih prava, kulture, svega radi čega živimo, vratili nas tamo gdje su bili njihovi idoli, u neku '41. kada je ustaštvo za njih imalo sjaj, kada su žene bile bez i prava glasa i mogućnosti odlučivanja, kada se interpretiranjem vjere određivalo što će se učiti i znati, kada nije bilo sumnji i pitanja, kada je sve bilo određeno, kad nije bilo mjesta drugima. Ali, danas je 2017.

Hrvatska ima mogućnost i pravo biti suvremena zemlja. To ne može biti ako nije antifašistička.

Antifašizam je pride, antifašizam je kurikularna reforma, antifašizam je svaki otvoreni zagrljaj koji dočekuje druge bez pitanja i sumnje. Kršćanstvo bi trebalo biti antifašizam, prihvatiti sve oboljele, razumjeti svaku ženu koja je ima problema jer se morala odlučiti na abortus, podržati svakog drugačijeg, antifašizam je i u pravu na dostojanstveni posao i život, u odnosu prema ženama, prema djeci, slabijima i nezaštićenima. Nije antifašizam određen nacionalnom ili partijskom zastavom, antifašizam je prihvaćanje novoga, znanosti, slobode. Mobitel je antifašizam jer je čudesno pomogao širenju demokracije omogućivši širenje informacija iz Alžira i drugih dijelova svijeta svaki put kada se pojavilo nasilje, utjecao na mišljenja, pomogao donošenju odluka, onemogućio skrivanje istine. Antifašizam je znanje, pravo na učenje i pravo na propitivanje. Antifašizam je onaj njemački trgovački lanac koji je maknuo sve strane proizvode sa svojih polica kako bi pokazao koliko je malen svijet koji je isključiv, koji smatra da je superioran u svojoj samoizolaciji, ideji da si je dovoljan, a da su drugi nepoželjni zbog svog porijekla, boje kože. "Police su prilično dosadne bez raznolikosti", jedna je od poruka koje pokazuju svijet koji se približava fašizmu. Fašizam ima tu drskost da izabere svako objašnjenje kao opravdanje za svoje postojanje. Fašizam je bio napad na Hrvatsku '91. i nisu je obranili zagovornici ustaštva, nego slobode.

To je antifašizam radi kojeg je trebalo protestirati i radi kojega treba ostaviti ime trga. Njega treba braniti. Ne, radi ideologije, nego ideje slobode.

Tu su zeznuli. Branili su neku '45., a nju smo davno napustili. Među ostalim, i onoga trenutka kada je bandu "crk'o Marshall", kada smo odustali od štafete, kada je Boban udario milicajca, kada je Houra otpjevao "Ružu…", Lederer snimajući "Praskozorja" snimao dečke kako šutke odlaze boriti se za slobodu i kada smo Miloševiću rekli - fuck off. Mi nismo trgovali. Nismo ni varali u pretvorbi, ni lažnom braniteljstvu i zagovarali interesno hrvatstvo. Otvorili smo aplikaciju jer smo dio ovog stoljeća.

ELIPSO

Izdvajamo