U Zagrebu se više ne vodi dogovoreni, nego stvarni izborni rat. Bitka za osvajanje glavnoga grada više nije fingirana, kako se to događalo tijekom prethodnih izbora. Milan Bandić ovaj put neće protiv sebe imati lažne, nego vrlo stvarne i respektabilne izazivače. Ključne mu stranke, HDZ kao i SDP, na megdan šalju ozbiljne protivnike, a ne više manekene. Vječni je gradonačelnik i dalje favorit, barem u prvom krugu, ali svibanjski bi izbori mogli rezultirati njegovom smjenom.
Slijeva ga napada borbena i u javnosti dobrokotirajuća Anka Mrak Taritaš. Isticanjem Drage Prgometa i HDZ mu otkazuje svoje dosad uglavnom prikriveno, ali efikasno partnerstvo. Još jučer se činilo da ni ljevica ni desnica, obje kunktatorske, neće uspjeti iznjedriti svoje autentične kandidate te će svim mastima premazanom Banderasu, potpuno paralizirane njihovim podzemnim dealovima, i dalje tek glumiti konkurenciju. Ali, nekad tajni saveznici pretvaraju se u otvorene i žestoke rivale. Povrh svega, istraživanja pokazuju da oko sedamdesetak posto građana želi promjenu na čelu Zagreba. Čak i da nije opterećen pravosudnim repovima, dosadašnji je gradonačelnik, potrošen i vidno ruiniran, dojadio i onima koji su za njega vazda drukali. Milan Bandić nije s godinama stekao mudrost i patinu političkih baobaba. Držeći se za funkciju noktima i zubima, zapravo je posljednji Mohikanac stare političke garde. Ali, smjena generacija, kakva se već dogodila na čelu države, vjerojatno stiže i na lokalnu razinu.
Dvije najveće stranke, HDZ kao i SDP, dočekale su izbore u Zagrebu u jadnom stanju. Obje uglavnom neprimjetne. Bez jakih ličnosti i ugleda u javnosti. Umjesto da u glavnom gradu imaju ljude koji zvone, jednu i drugu stranku vode ljudi koji politički mucaju. Svaki u svojoj kadrovskoj pustoši, ni HDZ ni SDP nikako nisu uspijevali pronaći junaka koji će Milanu Bandiću moći izaći na megdan i ostati na nogama. U takvim uvjetima SDP-ova podrška HNS-ovoj uzletjeloj Anki Mrak Taritaš posve je logičan izbor. HDZ-ova iznenađujuća odluka da ih u izbore u Zagrebu ipak vodi Drago Prgomet, mogućnost koja se već razmatrala, dugoročno je važan iskorak u pravom smjeru.
Anka Mrak Taritaš ima prilično realne izglede da postane nova gradonačelnica Zagreba. Popularnost joj raste, uspjela se popeti toliko da sada već puše za vratom i predsjednici države. SDP nema baš nikoga tko bi joj bio ravan. Čak nikoga tko bi se mogao probiti u drugi krug. Za izborne su potrebe - uzalud! - pokušali rentati i nekog nestranačkog kandidata, poput kurikularnog lidera Borisa Jokića. Premda ništa normalnije nego da u oskudici vlastitih autoriteta podupru HNS-ovu akviziciju, SDP već tjednima petlja i pokušava iskemijati neko drugo rješenje, počev od one katastrofalne ideje da se dezorijentirani Davor Bernardić nađe u ringu. Dok rejting stanke uporno klizi naniže, lažne veličine na Ibleru postavljaju uvjete. Premda je kristalno jasno da SDP više treba Mrak Taritaš, nego što ona treba SDP. Gospođa Taritaš mogla bi ostvariti uspjeh na izborima i bez formalne SDP-ove podrške, dok obratno ne važi. Bez nje SDP nema baš nikakve šanse dobaciti do pobjedničkog rezultata.
SDP je zahvaćen procesom gangrenizacije, svojevrsnog truljenja, koje onemogućava racionalno ponašanje - kaže jedan od istaknutih članova stranke, razočaran izbornim glavinjanjem svojih partijskih drugova. Bernardićev se tabor uzda u podatke o izbornom raspoloženju Zagreba, pa se u trgovanju s HNS-om ponaša kao da je vlasnik svih SDP-u sklonih glasova. Kao da su zaboravili kako je politički lunatik Zoran Milanović putem pogubio i svoje sigurne birače. Lijevi elektorat nije stranački slijepo lojalan poput HDZ-ova. Uostalom, istraživanja pokazuju da će za Mrak Taritaš vjerojatno glasati i velik broj SDP-ovih birača, bez obzira na to što će stranka o tome reći. Nažalost, vrlo vjerojatni savez s HNS-om na izborima u Zagrebu nije ništa više od Bernardićeva izlaza za nuždu. Nije zamišljen kao strateško rješenje, još manje kao trasiranje nužnih političkih promjena. Zasad nema nikakvih naznaka da bi taj pakt mogao biti osnova za političko preslagivanje i repozicioniranje, ni u prilično jalovom zagrebačkom SDP-u ni šire.
HDZ-ova lista kandidata za gradonačelnike, a posebno isticanje Drage Prgometa u Zagrebu, posve je drugačije prirode. Njegov izbor, što ga je šef stranke osobnim autoritetom nametnuo, može se smatrati svojevrsnim pickom, krunom vrlo promišljeno sastavljene reprezentacije za lokalne izbore. Čini se da iza HDZ-ove liste stoji ne samo izborna potreba, nego i neka ideja te dugoročan plan. Andrej Plenković svoj je set izbornih asova skrojio kao instrument redizajniranja cijele stranke. Njegovi odabranici HDZ profiliraju kao pristojnu europsku stranku desnog centra. Od Varaždina i Osijeka do Dubrovnika i Zagreba - posvuda je posadio svoje uzdanice nekog novog HDZ-a.
Prihvaćajući kandidaturu za zagrebačkoga gradonačelnika Prgomet zapravo radi veliku uslugu Andreju Plenkoviću. Premda tvrdi da ide na pobjedu, nitko ne vjeruje da bi zaista mogao dobaciti tako visoko. Ali se HDZ, vrlo vjerojatno, neće morati stidjeti rezultata izbora. Niti će se sramotiti dosad sluganskim odnosom prema Milanu Bandiću. Šteta što je Plenković odluku o Prgometu donio tek sada, a ne prije dva-tri mjeseca, kada se o tome ozbiljno razmišljalo. U tom se trenutku činilo prekompliciranim da mu se, uz kandidaturu, povjeri kontrola nad kompletnom HDZ-ovom zagrebačkom organizacijom, bez čega bi njegova utakmica s otvorenim bokovima bila otežana.
Drago Prgomet vjerojatno neće osvojiti vlast u Zagrebu, ali može otvoriti proces reprofiliranja stranke u glavnom gradu. HDZ je u Zagrebu teško kontaminiran višegodišnjom što javnom što tajnom suradnjom s Milanom Bandićem, odnosno najproblematičnijim aspektima njegove vlasti. Mutni poslovi, nepotizam, uhljebi, vlast kao plijen - na toj su platformi godinama sjajno surađivali. Zagrebački je gradonačelnik zbrinjavao HDZ-ovu družbu, zahvalnost se uzvraćala na izborima, na kojima je Bandić uživao status tajnog izabranika desnice. Usto, šef zagrebačkog HDZ-a Andrija Mikulić i njegov navigator Milijan Brkić svoju su partijsku organizaciju pretvorili u stožer tvrdog, nazadnjačkog, nimalo modernog HDZ-a, što Plenković sada, preko utakmice za lokalne izbore, namjerava, izgleda, mijenjati.
Veliko je pitanje koliko su nagađanja da Prgomet ne može dobiti, odnosno da će izgubiti dio HDZ-ovih tradicionalnih glasača, koji mu, kao, ne mogu oprostiti njegove stranačke transfere, napuštanje HDZ-a, izlazak s Mostom na izbore, pregovore s Milanovićem, osnivanje vlastite stranke, dakle, pitanje je koliko su takva nagađanja realna. Da, Prgomet je lutao od nemila do nedraga, ali uvijek zbog istih političkih uvjerenja. Mijenjao je formu svog političkog aktivizma, ali nije mijenjao svoj politički sadržaj, što se za neke njegove kritičare ne bi moglo reći. Asistirali su ekstremiziranoj politici Tomislava Karamarka, kao što se i danas smatraju HDZ-ovim pravovjercima. Prgometa su učinili metom jer je dizao glas protiv štetočinske politike bivšeg stranačkog šefa, danas jer nije htio sudjelovati u njihovom u šutnju utopljenom oportunizmu. Da, on je možda sakupljač gelera, pa i onih političkih, kako je nazvao svoja ukoričena ratna sjećanja, ali nije, poput svojih kritičara, sakupljač političkih felera.
Strahovi da će Bruna Esih uzeti dio HDZ-ovih glasova vjerojatno nisu nerealni, ali teško da bi nova ikona desnice mogla odlomiti veći dio desnog biračkog tijela. Ona je prolazna pojava, bez vlastite snage. Preferencijalni glasovi koje je osvojila na parlamentarnim izborima rezultat su njene prepoznatljivosti, za što su zaslužni desničarski mediji koji su joj radili neviđenu kampanju. Ali sada na izbore ide mimo stranačkog kišobrana, što bitno mijenja njenu situaciju. Činjenica je da HDZ najbolje rezultate osvaja s umjerenim, a ne ekstremiziranim kandidatima. Na toj je platformi pobjeđivao Ivo Sanader, s takvom je retorikom slavila Kolinda Grabar-Kitarović, kao i lani Andrej Plenković. Bruna Esih zapravo je Zlatko Hasanbegović u suknji ili Ivan Tepeš za intelektualce. Respektabilan rezultat Drage Prgometa u Zagrebu omogućit će Andreju Plenkoviću da HDZ-ovu zagrebačku organizaciju, sada jatačko gnijezdo moguće pobune rigidnog krila stranke, sinhronizira s vlastitom političkom agendom.