Zapanjuje što su se ucjeni kao metodi za postizanje političkih ciljeva okrenuli i u glavnoj oporbenoj stranci. Prezira vrijedno ponašanje u politici koje se do jučer rabilo u neetabliranim strankama, sada je, zahvaljujući Bernardiću, prešlo i na politički mainstream
Ma koliko se HDZ-ovci trudili, ne stoji im argument da je pored DORH-ove istrage Agrokora besmisleno osnivati saborsko istražno povjerenstvo za taj isti Agrokor. Ima smisla jer govorimo o dvije potpuno različite istrage čiji će rezultati uroditi bitno drugačijim posljedicama.
Istražni tim koji je oformio glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan ima zadatak pročešljati cijeli koncern i utvrditi je li on opstajao, funkcionirao i širio se na temelju prevara, iznuda i, banalno rečeno - lopovluka na štetu države i drugih firmi. Nađu li kriminal, Cvitanovi tužitelji će pohapsiti i dati na sud sve one koji su se u njemu umočili.
Saborsko istražno povjerenstvo utvrđuje političku odgovornost, a to je drugi par cipela. Tu bi se pročešljalo kako i u kojim je okolnostima nastajalo i raslo carstvo Ivice Todorića i kako su privatizirane kompanije koje su kasnije postale sastavni dio koncerna. Ovo nisu teme zbog kojih bi netko mogao završiti u zatvoru (posebno nakon što je Ustavni sud derogirao sam Ustav i njegovu odredbu o nezastarjevanju kriminala u pretvorbi i privatizaciji i ratnog profiterstva), ali bi mogle dati jasan uvid u slijed političkih odluka koje su dovele do toga da cijela zemlja strepi zbog Todorićeva kraha. Ministar financija Zdravko Marić, ako i ima kakvu suspektnu ulogu, dolazi tek na kraj vladajućeg lanca koji je donosio političke odluke koje su išle na ruku Todoriću, a na štetu državnom proračunu, proizvođačima, drugim firmama... Na koncu, Cvitana i njegovu ekipu ne zanima zašto je Vlada donijela Zakon o postupku izvanredne uprave u firmama od sistemskog značaja i koliko je time izložila državni proračun, dok bi saborsko povjerenstvo imalo mandat i to preispitati.
Neupitno je da SDP ima razloga inzistirati na istražnom povjerenstvu, ali sredstvo kojim su se poslužili da bi došli do cilja je je neprihvatljivo. SDP-ov lider Davor Bernardić ne trepnuvši je usred saborske rasprave ispalio ultimatum. - Ne podrži li HDZ osnivanje istražnog povjerenstva, SDP-ovci neće glasati za ustavne suce - ucijenio je Bernardić i dao osobni doprinos daljnjem srozavanju političke kulture.
Ucjenu kao sredstvo za postizanje političkog cilja na široka je vrata uveo Most. Do pojave družine Bože Petrova političari, i kada bi se služili ucjenama (a zasigurno jesu), činili su to iza zatvorenih vrata jer su imali svijest da je riječ o metodi koja spada u krajnje nemoralan način ponašanja. A onda su mostovci, sazdani od posebnog materijala i vrijednosnog sustava baziranog na stavu da cilj opravdava sredsta, počeli ucjenjivati čim su namirisali priliku. Kako se nakon pretprošlih (redovnih) i prošlih izvanrednih parlamentarnih izbora bez njih nije mogla formirati većina, bez pardona su sastavili listu ultimatuma na kojoj su bitan dio bile stavke izglasavanja zakona za eliminaciju pojedinaca koji su im iz nekog razloga stali na žulj.
Kako im je bilo nemoguće patentirati ucjenu kao sredstvo političke borbe, nakon njih su i drugi pohrlili istom stazom. Istodobno je jadno, mizerno, skandalozno i mučno bilo gledati kako se u Zagrebu formirala Skupština. Ultradesni Zlatko Hasanbegović i stranačka mu družica Bruna Esih svoju su podršku stranci Milana Bandića i HDZ-u, te samo formiranje Skupštine, uvjetovali njihovim potpisima da će glasati za promjenu naziva Trga maršala Tita. I ne samo to, ucjenama su ishodili da dobiju odbore za imenovanje naselja, ulica i trogova, onaj za izbor i imenovanja, te za javna priznanja. Tako su metodom za čiju upotrebu nije potreban nikakav politički sadržaj, nikakvi programi ni ciljevi koji bi bili usmjereni na kvalitetu života stanovnika glavnog grada, a nije potrebna ni bog zna kakva podrška birača, sebi ishodili poziciju iz koje će velikoj većini Zagrepčana koja im nikada ne bi dala glas nametati svoj vrijednosni sustav.
Zapanjuje, međutim, da su se ucjeni kao metodi za postizanje političkih ciljeva okrenuli i u glavnoj oporbenoj stranci. Prezira vrijedno ponašanje u politici (sjetimo se samo što mislimo i što su svi naši političari izgovorili na račun Slovenije i njenih ucjena da pristanemo na arbitražu o razgraničenju ako želimo ući u EU) koje se do jučer rabilo u neetabliranim strankama kakav je (još uvijek) Most ili ekstremistima u koje spada dvojac Hasanbegović - Esih, sada je, zahvaljujući Bernardiću, prešlo i na politički mainstream.
Bernardić je na prilično prizeman način SDP još jednom približio Mostu. Vodi stranku koja ideološki sve više blijedi, čiji politički ciljevi više nisu jasni ni njihovim članovima, a sada se, umjesto sredstvima borbe koja su oporbi na raspolaganju u saborskom Poslovniku, počeo služiti ucjenama. Najgore je što pritom ne mari za posljedice jer, ma koliko ima razloga za osnivanje saborskog povjerenstva za Agrokor, daleko je više razloga da se izaberu suci Ustavnog suda.
Na kraju, ako se političke stranke zakonom moralo natjerati da na izborima ne kandidiraju kriminalce, možda je vrijeme da se u Kazneni zakon opet vrati nekadašnje kazneno djelo ucjene.