Kad se zagledate u skrivenije prozore nekog dalmatinskog gradića, vidjet ćete naličje hrvatskog turizma: hrpicu blijedih, iznurenih ljudi nadvite nad sastojke koje će posuti po tijestu za pizzu ili nad tave u kojima se peku šnicli, roštilje na kojima se cvrlje ćevapi, lonce u kojima se kuhaju školjke ili čaše u koje toče vino. Njima ne treba zaštitni faktor ovog ljeta, a za boravak u skučenom paklu po svoj prilici nisu preplaćeni. I ne samo u kuhinjama, nego po sobama, apartmanima, kabinama, palubama, marširaju ergele turističkih djelatnika, od one pospane gospođice koja sjedi u turističkom uredu pa do vremešnog morskog vuka u šarenoj majici koji prodaje jednodnevne ture do nekog “čarobnog mjesta na Jadranu” u svojoj maloj barci. Osim što se rjeđe susreću drvene čaplje koje kljucaju pepeljaru, mnogo toga podsjeća na davne osamdesete: i dalje se po štandovima prodaju školjke, koralji, nakit od kamenja, često precijenjena čudesa, ali što je turistu sto eura?!
Pregoleme gumene životinje osvojile su naše plaže, jesu li lijepe, teško je reći, pogotovo kad zbunjene doplutaju do obale nakon što ih je na pučini izrigao neki lijepi, bijeli brod. Tu smo već u dvijetisućutima. Nekadašnje drvene jahte na kojima su se s turistima ljuljali moji stričevi uspješno su zamijenjene plovećim palačama što vam umjesto masne kabine nude petzvjezdičnu hotelsku sobu i barem pet vrsti voća za doručak. Gostima nije teško ostavljati tisuću, dvije, tri dnevno za takav doživljaj, a prostrane “Jadranske sirene” redovito dobivaju mlađu braću i sestre, šire za koji metar i prostranije za koju kabinu.
Ako ste dobre sreće, vaš muž već ima dva ili tri takva morska hotela koje dobrih pet mjeseci vozi preko Hvara i Mljeta do Dubrovnika ili kako agencija kaže. Mali je problem što svojeg muža kapetana susrećete samo zimi, i onda rijetko jer na brodovima stalno ima posla, a redovito se skicira i neki novi. Prvotni entuzijazam nakon desetljeća takvog braka može zamijeniti dosada: makar vam kuhinja bila nova, a djeca imaju baš sve što im treba, bude vam dosta tih brodova, tih stalno istih ruta, tih kabina, tih turista, pogotovo njih. Premda biste trebali biti zadovoljni jer na vašim su jahtama uglavnom gosti treće dobi, mirni, dragi, obrazovani ljudi, jer pijani mladi gosti biraju i dalje one drvene, jeftinije brodove za svoja raspojasana tulumarenja, premda ste mirni, jer na brodovima vašeg muža nema opasnih manekenki i potencijalnih misica koje bi vas mogle izvesti iz bračne luke, neka se dosada polako uvlači u vaš život, a skupa s njome i nezadovoljstvo, bez obzira na to što su brodovi tako lijepi, turisti dobronamjerni, čak i zle agencije s vremenom postaju bolje.
U redu, ako zbog loših vremenskih uvjeta gosti završe na plaži s bijelim kamenčićima, a ne sa zlatnim pijeskom kao što piše u planu puta, moguće je da će se buniti, ako umjesto jednog kamenog gradića na obali ugledaju drugi, premda mu izgleda kao brat blizanac i na rivi mogu kupiti iste vrećice s lavandom i ogrlice od koralja, ako im umjesto Carpe diem podmetnete Mens sanu, postoji šansa da se idilična plovidba pomuti, ali to se rijetko događa sa starijim gostima koji i tako nisu sigurni gdje su i na kojem će otoku proslaviti pedesetu godišnjicu braka. “Moj suprug ti ove godine vozi same gejeve”, pohvalila mi se supruga kapetana kakvih je mnogo u mjestu iz kojeg sam rodom. “Razumiš, gejeve. Kaže da su to najpristojniji gosti koje je ikad imao. Da mu je na kraju vožnje svaki osobno došao zahvaliti. I sad bi čovik ima predrasude. Prema kome? Zašto? Najbolji gosti!”
Kao da nema više davnih osamdesetih, kada su se drveni brodovi mojih predaka uporno punili seksepilnim turistkinjama bez gornjeg dijela kupaćeg, a njihovim ženama se mirno tlo pod nogama od muke rastvaralo. Horde mladih i opasnih cura kao da su negdje drugdje, na plažama i klubovima kojima vladaju DJ-evi, kao da im nisu cilj naši vrli kapetani i njihove jahte. Ili je sve to samo privid, san ljetne noći. Prošla je Gospe, kafići i trgovi lagano će se prazniti, pogotovo u Dalmaciji gdje nikako da zavlada mitologija jesenskog turizma, a kapetani će sanjariti o nekim novim brodovima, njihove žene o novim spavaćim sobama. I tako sve do Uskrsa.