Brat mi je doktor sociologije specijaliziran za ekologiju, odnosno održiv razvoj. Znali smo se zezati da se on bavi vanjskim održivim razvojem, a ja unutarnjim. On se koncentrira na planet, a ja na pojedince. Zanimaju me zakonitosti osobnog razvoja i nema mi ništa uzbudljivije nego pokušati otkriti kako funkcionira naša psiha te kako prepoznati i živjeti vlastitu duhovnost. To je ono što me pokreće i definira. No osim osobnog razvoja, zanima me i društveni. Jer želim da moja kći bude zdrava i samopouzdana osoba, ali želim da zdravije bude i društvo u kojem će živjeti. Iako bi bilo sigurnije ostati u okviru mojih knjiga koje se prvenstveno tiču osobnog razvoja, osjećam prejak poriv da budem i društveno aktivan. Ne petljam se u brojne teme o kojima nemam pojma. Npr. politiku ili ekonomiju jednostavno ne razumijem dovoljno. Ali pitanje ljudskih prava, prava na izbor, ravnopravnosti žena i muškaraca, odnosa Crkve i države, religije i duhovnosti, u svemu tome želim ostaviti trag. O tome imam razrađeno mišljenje i tu borbu vrijedi voditi. Zbog moje kćeri i njezine generacije. Oni zaslužuju odrastati i živjeti u zdravijem društvu.
Zaslužuju živjeti s ljudima koji poštuju ljudska prava. Takvi ljudi znaju da to nije tek neka floskula, nego jedna od najvažnijih vrijednosti modernog društva i da se trebamo boriti sve dok svi ne budu imali zajamčena osnovna ljudska prava. Zaslužuju živjeti s ljudima koji su ponosni na svoju domovinu, ali znaju da se njihova ljubav prema zemlji ne manifestira kroz mržnju prema drugima i drugačijima. Zaslužuju biti okruženi ljudima koji imaju čvrsta uvjerenja, ali ih ne žele nametati svima drugima kao jedina ispravna. Oni kritički razmišljaju, ali ne osuđuju one koji misle drugačije od njih.
Želim da sljedeća generacija bude mnogo tolerantnija. A biti tolerantan nikako ne znači nemati stav. Biti tolerantan ne znači da se slažeš sa svima i svime, nego samo da prihvaćaš da drugi imaju pravo misliti drugačije od tebe. Danas ima previše ljudi koji žive u prošlosti pa truju sadašnjost, a našoj djeci kradu budućnost. A ja želim što više ljudi koji poštuju prošlost, ali žive u sadašnjosti i trude se kreirati zdravu budućnost. Oni ne pristaju na izgovore!
Želim da su okruženi i vjernicima i ateistima, ali prije svega dobrim ljudima. Jer puko deklariranje vjernikom ili ateistom ne čini te boljom ili lošijom osobom. Tvoja djela ti određuju vrijednost, a ne bilo kakve etikete. Nije bitno što govoriš, nego što pokazuješ djelima! Ako počneš tračati čim izađeš sa svete mise, pa gdje je tu svetost?
Želim da je oko njih što više ljudi koji će se boriti za ljude, a ne ideologiju. Npr., ako im je stalo do obitelji, pronaći će konkretan način da pomognu konkretnoj obitelji. Sigurno neće svoju definiciju obitelji nametati svima drugima kao jedinu ispravnu i sigurno to neće staviti u zakon. Njima je zakon pomagati konkretnim ljudima, a ne sudjelovati u ideološkim ratovima.
Želim da društvo u kojem će odrastati moja kći obiluje ljudima koji prihvaćaju druge i drugačije i svjesni su da ih različitost obogaćuje, a ne ugrožava. Npr., oni neće izbjeglicama zatvoriti vrata svojeg doma, uma ili srca. Želim da ima još više ljudi koji vjeruju u dobro u ljudima. Takvi su ljudi svjesni da ima mnogo glasnih lajavaca kojima je glavni jezik govor mržnje, ali sigurni su da ima mnogo više ljudi koji znaju govoriti jezikom ljubavi.
Želim da ima mnogo više ljudi koji razlikuju kritiku i govor mržnje.
Pa ako se ne slažu s nekim, napast će argumente te osobe, a ne njih kao osobe. Napasti drugu osobu odgovara našem egu, ali nikako ne odgovara zdravom razumu.
Želim da sazrijeva u društvu ljudi koji su alergični na predrasude jer znaju da su one uvijek odraz intelektualne lijenosti.
Možda najviše od svega, želim da se u punoljetnosti više neće morati boriti za ravnopravnost žena i muškaraca jer mi je nevjerojatno da je to i dalje aktualno. A da bi to bilo moguće, moramo se sada angažirati. I žene i muškarci. Borba je zajednička jer ćemo s pobjedom svi profitirati. Neće samo profesionalni ideološki ratnici.
Možeš biti lijevo ili desno orijentiran. Važno je samo da nisi radikal. Jer onda lako postaneš redikul!
Za mene je izbor jasan. Želim li da moja kći odrasta u takvom društvu, ja ga moram stvarati. Danas. Bez ikakvih odgađanja i izgovora. Vrijeme je da odbacimo servilni “ne bi se štel mešat” mentalitet. Ako i ti želiš Hrvatsku u kojoj će dominirati zdrave vrijednosti, moraš dići svoj glas. Svaki glas je vrijedan. Krenimo s malim promjenama u sebi i oko sebe. A kada napravimo dovoljno malih promjena, zajedno ćemo biti spremni za velike!