U početku je to bio odličan štos kada je ekipa iz Splita, u "čast" svemu što je napravio Ivo Sanader, na Facebooku otvorila stranicu "Ćaća se vraća" i briljantnom ironijom državnog neprijatelja broj jedan u nešto više od godinu i pol, uz pomoć svojih montaža, pretvorila u jednu od moralnih vertikala u Hrvatskoj. Dakako, radi se o humoru jer to što anonimni autori misle o Sanaderu čitalo se iz jednostavnog pitanja na njegov račun "Disu pare"?
Kažemo, bila je to odlična ideja. Ali ono što je još nedavno bio humor, zadnjih dana postala je java: Ćaća se vratio.
Ivo Sanader, premijer koji je pokušao pobjeći iz svoje zemlje, kojemu se sudi zbog tri teške korupcijske afere i za čijeg je premijerskog mandata Ina pod suspektnim okolnostima postala mađarsko vlasništvo, arbitražnu odluku o Piranskom zaljevu iskoristio je da se predstavi kao moralni autoritet u hrvatskoj politici. Uz punu podršku dobrog dijela medija, koji ga pozivaju u emisije, objavljuju intervjue i hladno plasiraju sve što ima reći.
Reklamira se i "Doba politike - detuđmanizacija", Sanaderova knjiga, uz podsjećanje da je za promociju zabilježen veliki interes političkih i gospodarskih krugova, kao i medija.
Bez i zrna soli, citira ga se dok tvrdi da je i on mogao pristati na sporazum kakav je poslije s Borutom Pahorom potpisala Jadranka Kosor, ali da je to odbijao jer "nije želio Hrvatsku izložiti opasnosti gubljenja dijela nacionalnog teritorija".
Dobio je ogroman publicitet nakon prošlotjedne odluke o granici sa Slovenijom i, tko ne pamti, morao bi se zapitati kako se Hrvatska mogla odreći ovakvog, dalekovidnog i časnog, državnika. U ovoj verziji, Pahor mu je najavio da neće prihvatiti Međunarodni sud pravde, ali neumoljivi domoljub Sanader nije pristao dati ni dva vrča hrvatskog mora.
Pritom dobiva veći prostor u medijima nego kada sve što on tvrdi demantira Jadranka Kosor, kojoj, kao i ostalim članovima tadašnje Vlade, Sanader nije ni riječju spominjao da je to zbog Slovenije. "On vješto manipulira i preskače činjenice koje govore o tome kako je došlo do arbitražnog sporazuma i potpisa", uzalud podsjeća Jadranka Kosor.
Koliko treba vjerovati Sanaderu, pokazao je u jučerašnjem Telegramu Božo Kovačević, nekadašnji hrvatski veleposlanik u Rusiji, koji je opisao susret s Janezom Benedejčičem, tadašnjim ambasadorom Slovenije u Moskvi, održan 13. rujna 2005. Intrigantan je dio Kovačevićeve službene bilješke o razgovoru s Benedejčičem, koju je poslao u MVP u Zagrebu.
"Spomenuo sam da je još mvp Žužul predložio Sloveniji da odredi koje će arbitražno sudište rješavati problem granice na moru u Piranskom zaljevu. I premijer Sanader je predložio da se problem riješi arbitražom", napisao je Kovačević još 2005. Drugim riječima, Sanader nije bio protiv arbitraže ili je u međuvremenu zaboravio što je nekada radio.
Unatoč svemu, kad je riječ o Snaderu, širi se val amnezije oko svega u što je umočen. Kao da ga prije svega tri mjeseca Županijski sud u Zagrebu nije, istina nepravomoćno, osudio na 4,5 godine zatvora i proglasio krivim zbog afere Planinska. Sutkinja Jasna Smiljanić presudila je da je Sanader sebi pribavio 17,45 mil. kuna, koje mora vratiti, a država je oštećena za više od 15 mil. kuna. Podatak da sve do spomenute travanjske odluke Županijskog suda Sanader nije imao ni jednu pravomoćnu ili nepravomoćnu presudu jer je Ustavni sud na ljeto 2015. ukinuo presudu zbog ratnog profiterstva u "slučaju Hypo" te primanja mita od mađarskog MOL-a i cijeli slučaj vratio na ponovno suđenje zagrebačkom Županijskom sudu, prvenstveno i iznad svega je priča o hrvatskom pravosuđu.
U dijelu koji se odnosi na mito Hypo banke, Ustavni sud zauzeo je antologijsko stajalište da se ustavne odredbe o nezastarijevanju kriminala iz pretvorbe i privatizacije i ratnog profiterstva ne mogu primjenjivati retroaktivno na slučajeve koji su do lipnja 2010., kad su odredbe o nezastarijevanju ugrađene u Ustav, već pali u zastaru.
Uostalom, Vrhovni sud ukinuo je i nepravomoćnu presudu i naložio novo suđenje u slučaju Fimi-Media, u kojem je zbog korupcije osuđen i HDZ.
Ranije su HDZ i Sanader proglašeni krivima za izvlačenje novca iz državnih institucija i tvrtki preko marketinške agencije Fimi-Media, po kojoj je nazvana najveća korupcijska afera u hrvatskoj politici. Prije mjesec dana na ponovljenom suđenju u slučaju Fimi-Media svjedok Anđelko Gavranović još jednom je potvrdio da je 2004. u München odnio torbu s 300 tisuća eura kojima je kupljen blindirani BMW za tadašnjeg predsjednika HDZ-a i premijera Sanadera.
Unatoč svemu, Ćaća se vratio u mainstream i predstavljen je kao pouzdani svjedok nedavne povijesti. U Hrvatskoj, zaista, vrijedi poznata misao Karla Marxa: "Povijest se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi kao farsa".