Formiranje Vlade Andreja Plenkovića na Pantovčaku dočekano je s olakšanjem. Dvoje političara koji imaju vrlo sličan background, sličnih su svjetonazora, pa i generacijski bliski, trebali bi biti jamstvo za nadolazeći period harmoničnih odnosa između dviju institucija izvršne vlasti. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović raširenih je ruku dočekala Plenkovićevu Vladu, najavila suradnju i nadopunjavanje u svim pitanjima oko kojih predsjednica i premijer dijele ustavne ovlasti. Riječ je, dakako, o tajnim službama, vanjskoj politici i vojsci, te obrambenoj politici.
Ni u jednoj kombinaciji nositelja funkcija na Pantovčaku i Markovu trgu nisu se stvorili ovakvi uvjeti za stvaranje političke simbioze kao što je to u slučaju predsjednice Grabar-Kitarović i premijera Plenkovića.
Međutim, da bi idila potrajala, predsjednica će se morati opskrbiti s nešto više samokontrole i obuzdati taštinu. U protivnom će se između nje i Plenkovića s vremenom razviti isti odnos kakav je svojedobno vladao između njenog prethodnika Ive Josipovića i bivšeg premijera Zorana Milanovića. Nastojeći pod svaku cijenu sačuvati rejtnig od 70 posto, Josipović se silno trudio da se svima dopadne, pa je svakome povlađivao, što je u praksi značilo da je Milanovićevoj Vladi na svakom drugom koraku bacao klipove pod noge.
Grabar-Kitarović pokazuje iste simptome kao njen prethodnik i boluje od toga da se mora svima svidjeti. Suočena s rezultatima zadnjeg CRO Demoskopa po kojima ju Plenković debelo šije po popularnosti (najpozitivniji je izbor za 24 posto ispitanika, a ona za samo 11,7 posto, što ide u prilog tezi o kontinuiranom padu njene popularnosti) predsjednica je pokazala ozbiljne znakove nervoze i razdražljivosti. Istini za volju, moglo bi se debatirati o metodologiji po kojoj ispada da Grabar-Kitarović ima najniži rejting ikada zabilježen na funkciji šefa države. No, je li ju to trebalo baš toliko pogoditi da posegne za stilom Tomislava Karamarka - šampiona nepopularnosti među političarima i izvrijeđa agencije koje se bave istraživanjem javnog mnijenja?
Posprdno im je poručila da se bave “anketarenjem”, a ne anketiranjem i dovela u pitanje vjerodostojnost rezultata njihovih istraživanja. Slično Josipoviću, ni Grabar-Kitarović ne razumije da biti predsjednicom svih građana ne znači povlađivati svim stavovima i dodvoravati se svim politikama. A radi baš to i pritom pokazuje nedosljednost i kontradiktornost.
Zadnji je primjer reakcija na uhićenje desetorice pripadnika HVO-a optuženih za ratne zločine u Orašju. Predsjednica se prva oglasila i sve digla na noge. - Iznenadilo me ono što se dogodilo u Orašju, a o tome nisam imala nikakve informacije. Zatražila sam izvještaj i očitovanja svih relevantnih službi, trebali bismo ih dobiti da vidimo je li netko u Hrvatskoj imao neke informacije i pritom ništa nije poduzeo i zašto mi kao politički vrh nismo izviješteni - rekla je Grabar-Kitarović. Brzo se pokazalo kako se u Hrvatskoj dvije godine zna za mogućnost podizanja optužnica, a za par dana otkrilo da je 16. svibnja ove godine o svim ovim temama u Vili Weiss predsjednica razgovarala s tadašnjim premijerom Tihomirom Oreškovićem.
No, ovo nije izolirani slučaj kontradiktornog ponašanja šefice države. Zdušno je podržala Borisa Jokića i njegovu kurikularnu reformu, a prije dva tjedna bila je pokroviteljica konferencije "Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti" koju je organizirala udruga U ime obitelji Željke Markić. Riječ je o udruzi koja je bila protiv kurikularne reforme te skupu na kojemu su se promovirale posebne škole za djevojčice i dječake.
Sjetimo se Vladimira Šeksa. Razriješila ga je s funkcije posebnog savjetnika jer je Komisiju za pomilovanje molio da akt milosti udjeli prijatelju njegova pokojnog sina uhvaćenog u švercu droge. Za par dana se pokazalo da diler radi kojeg se riješila Šeksa ima uvjete za pomilovanje, a da su u istome paketu pomilovane osobe koje ni po čemu ne zaslužuju akt milosti, a predsjednica se do afere na to nije ni osvrnula.
Grabar-Kitarović se silno želi svima dopasti i u svemu sudjelovati. Pritom, svjesno ili ne, Plenkoviću počinje nametati tempo. I prije nego što je premijer stupio na dužnost predsjednica je obavila razgovor s radnicima Rafinerije u Sisku i obećala da će se, unatoč izostanku formalnih ovlasti, uključiti u rješavanje problema Ine. Najavila je sjednicu VNS-a povodom istraga u BiH, iako je po zakonu zajednički saziva s premijerom. Plenković ne pokazuje da mu to smeta, ali s vremenom sigurno hoće. A premetne li se borba za rejting u udaranje ispod stola, kakvome smo svjedočili u mandatu Josipovića i Milanovića, ishod bi mogao biti isti kakav je bio za spomenutu dvojicu.