LONDON CALLING

ELLA DVORNIK: Kažu ljudi da su bogati roditelji krivi što im je sin ubojica.Niti jedan roditelj ne odgaja dijete da postane ubojica. Oni se takvi rode

Boris Kovačev / HANZA MEDIA

Nema sigurnih kuća, nema slanja žrtava u druge gradove da ih se zaštiti. Zabrana prilaska je kao nevidljivi zid, ona poremećenoj osobi ne znači ništa. Nećemo ništa naučiti dok nas sve ne izbodu.  Narod će se dignuti, a političare baš i nije briga. Ubojicama uopće nije loše kod nas

Kažu ljudi da su bogati roditelji krivi što im je sin ubojica. Da se ubojice odgajaju. Ja mislim da se ubojice rađaju. Mislim da nitko ne može odgojiti djete da sa 19 godina već ima dva ubojstva iza sebe. U šoku sam gledala lice mladog 19-godišnjaka koji je našao razlog i snagu da 30 puta izbode 18-godišnju djevojku. Pokušala sam zamisliti da sam u njegovoj glavi. Što te natjera da odlučiš nekoga ubiti? Kako tako mlad uopće dođeš na zamisao? Znaš da ćeš ići u zatvor, a tek si počeo živjeti. Nije mi to normalno, nesto s tim dečkom nije u redu. Ne samo da je toj djevojci oduzeo život, nego i samome sebi. Kakva je to samodestrukcija? Ne čini mi se kao netko tko to ne bi još nekoliko puta napravio. Moraš biti sociopat da takve stvari pomisliš i da ti lice bude smireno, kao što je njegovo bilo kad je hodao prema policijskoj stanici.

I vidjela sam što svi mislite o tome. Nije se toliko pričalo o njemu koliko o majci ubijene za koju su svi mislili da nije dovoljno emotivna nakon smrti svoje kćeri. Ja ne znam kako su se kamere našle tamo? Država bi trebala u takvim slučajevima dodijeliti nekog PR stručnjaka da se pobrine da se ljude ne zamara pitanjima nakon takvog događaja. Da je mene netko pitao nešto odmah nakon što sam doznala da mi je tata umro, ni ja ne bih bila baš najbistrija, jer si u šoku, i taj šok traje nekoliko dana prije nego što uopće pustiš suzu.

Ipak, to je bila glavna tema komentara na internetu, kao i činjenica da je djevojka bila trudna. Svi su u šoku jer ima 18 godina. Zanima ih čije je djete, s kime je bila? Sad je neki nazivaju i pogrdim imenima. Nemaju ljudi nimalo suosjećanja. Internet je ružno mjesto. I ne čudi me da sociopati tumaraju ovim svijetom. Oko nas samo uvrede i zajedljivost. Uvijek su žrtve krive. Djevojka od 18 godina, ubijena u automobilu. Izbodena 30 puta. Trideset puta.

To je ubojici bio užitak, jer ne vidim drugi razlog. Imao je zabranu prilaska, nije ju poštovao. Nitko nije ni trepnuo. Jer, dok se opet ne dogodi Luka Ritz, nema pomoći. Nema sigurnih kuća, nema slanja žrtava u druge gradove da ih se zaštiti. Zabrana prilaska je kao nevidljivi zid, ona poremećenoj osobi ne znači nista. Ali nećemo naučiti dok nas sve ne izbodu. Dok se opet ne dogodi. Onda će se opet ljudi dići na noge, jer ne vidim baš naše političare da se brinu za sigurnost naroda. Ubojici nije uopće loše kod nas.

Neki ubiju pa samo deset godina odu u zatvor. Nekima se to i isplati. Još se odlučuje dal’ će ići u pritvor prije? Kao da se treba nešto odlučiti.

“Mislim da ovog mladog gospodina nećemo staviti u pritvor, pustite ga da hoda okolo s noževima do zatvorske kazne, neće on ništa.” Nema straha za kriminalce kod nas. Više se isplati biti kriminalac nego pošten čovjek. Ipak, i dalje tvrdim da se ubojice ne mogu odgojiti u ubojice. Mislim da je to neki kratki spoj u mozgu s kojim se jednostavno rodiš. U očima vidiš da je ubojica tip koji bi mučio mačke i pse, i svoje prijatelje. Vjerojatno je nasilan i prema svojoj mami doma. Druži se s krivim ljudima, koji nemaju vlastito mišljenje i povodljivi su. Ima ih svuda oko nas, neki se susprežu da ne udovolje toj želji, a neki ipak odluče nekoga izbosti 30 puta. Neki bez upozorenja, a u ovom slučaju je bilo samo pitanje vremena. Da moju kćer netko premlati i dobije zabranu pristupa te ju prekrši nekoliko puta, ja bih zahtjevala da mi se kći pošalje negdje drugdje gdje ju manijak neće pronaći. Ali kod nas sistem ne funkcionira tako. Jer, ljude zaboli za neku djevojku s Volovčice. Ona je bitna samo kada bude priča poput ove, onda je prekasno.

Mi ljudi na internetu smo isto ubojice. Možda fizički ne napadamo nikoga, ali mentalne tortutre koje priuštimo ljudima dođu na isto. Ovi komentari na internetu nisu ništa bolji. Oni mogu navesti nekoga da si oduzme život. I onda se nitko ne osjeća krivim. Ništa čovjeku nije sveto.

Ne daj bože ikome takvu sudbinu. Ne daj bože ikome takvo dijete. Ne daj bože takvih ljudi koji ti se čine normalnima, a skrivaju mračne tajne u sebi. Ne daj bože da čitaš komentare o svojoj djeci kao ove koji se ostavljaju ovih dana po internetu. Ne daj bože da do majke preminule dođu svi ti komentari, pa jadna žena pod pritiskom nešto sebi napravi. Ne želim više nikada vidjeti takvu vijest.

Djevojku nisam poznavala i ne mogu zamisliti što je sve prolazila kroz godine, nitko od nas ne može zamisliti kako je njoj bilo živjeti s tim likom nad glavom. Koji strah je proživljavala svaki put kad je izašla iz kuće. Nitko ne zaslužuje živjeti tako. I žao mi je što je morala biti žrtva da bi ljudi shvatili da se takve stvari događaju i da nam je sistem preloš i da ne štiti nikoga. U hrvatskom sistemu je nažalost… svaki čovjek za sebe.

ELIPSO

Izdvajamo