WASHINGTON MAIL

Energija kao oružje Sjedinjenih Država

REUTERS

Završena je desetljećima duga američka ovisnost o energiji iz drugih zemalja i SAD je sada rastući lider na globalnom tržištu plina. Dok Moskva manipulira opskrbom energije kako bi izvršila politički pritisak na europske države, Washington može ponuditi svoje energetske izvore kako bi preokrenuo ruski ekspanzionizam dok jača svoju ekonomiju. Američki izvoz plina u 2016. bio je više nego tri puta veći od onoga prije deset godina. Rast u proizvodnji plina iz škriljca snažno je povezan s izvozom ukapljenog prirodnog plina (LNG). Iako SAD trenutačno zadovoljava mali postotak europskih potreba za plinom, pet novih LNG izvoznih postrojenja bit će sagrađeno do 2021., a drugi su u planu dok europske potrebe za plinom neprestano rastu. Uz povećani opseg američkog plina, ruski Gazprom ulazi u globalni cjenovni rat koji će dodatno smanjiti njegove prihode. Nekoliko europskih zemalja želi prekinuti ruski plinski stisak okrećući se drugim LNG izvorima.

Primjerice, članice NATO-a na prvoj liniji preferirale bi biti ovisnije o američkom plinu kako bi proširile svoju energetsku višesmjernost čak i ako to znači platiti višu cijenu. Tijekom nedavnog posjeta Poljskoj predsjednik Donald Trump izjavio je da će SAD jamčiti regiji pristup alternativnim izvorima energije kako ih više samo jedan opskrbljivač ne bi mogao držati taocima. Washington nastoji smanjiti europske energetske veze s Rusijom, unatoč prosvjedovanju nekih zapadnoeuropskih energetskih kompanija. Glavna točka tenzija je projekt plinovoda Sjeverni tok 2 koji vodi Rusija. Gazprom nastoji proširiti postojeći plinovod koji dovodi ruski plin preko Baltičkog mora do Njemačke. Europska komisija nije uspjela pronaći zakonski mehanizam zaustavljanja Sjevernog toka, a europske zemlje ga doživljavaju različito.

Veliki potrošači ruskog plina, uključujući Austriju, Francusku i Njemačku, podržavaju ga, a Poljska, baltičke i nordijske zemlje smatraju prijetnjom regionalnoj sigurnosti. Raste broj zemalja koje se protive Sjevernom toku kojima podršku pružaju nove mogućnosti dobave plina, posebno iz SAD-a. Poljski i litavski LNG terminali počeli su dobivati američki plin. Globalni izvoz LNG-ja sljedećih će godina rasti za više od 20 posto i tako dodatno podjariti konkurenciju između SAD-a i Rusije oko europskog i drugih tržišta. Rusija kasni kad je riječ o LNG-ju i njezine plinske linije postaju sve manje značajno geopolitičko sredstvo. Osim toga, višesmjernost, učinkovitost i obnovljivi izvori europskim će zemljama otvoriti više atraktivnih energetskih partnera nego što je samo Rusija.

Washington ima još jedan adut: sjenu novih sankcija ruskim kompanijama. Trump je 2. kolovoza potpisao Akt o sankcijama kao sredstvu suprotstavljanja američkim protivnicima. Uz druge odredbe, zakon omogućava proširenje sankcija na ruski energetski sektor, dajući predsjedniku ovlasti da nametne sankcije bilo kojoj stranoj kompaniji ili osobi koja investira u gradnju ruskih cjevovoda za izvoz energije. Zakon također osobama i kompanijama s udjelom od 33 posto ili višim u tim projektima zabranjuje pribavljanje bilo kakvih "dobara, usluga ili tehnologija koje omogućuju istraživanje ili proizvodnju" polja duboko pod morem.

Ruski dužnosnici nastojat će iskoristiti zabrinutost EU zbog nove legislative tvrdeći kako SAD pokušava ostvariti monopol u opskrbi Europe plinom. Neki glasnogovornici EU upozorili su na moguću odmazdu ako europske energetske kompanije, koje posluju s Rusijom, uključujući i gradnju Sjevernog toka, budu podvrgnute američkim sankcijama. No, riječ je o pretjerivanju jer zakon upućuje predsjednika da poduzima mjere u suradnji sa saveznicima. Bijela kuća i Kongres jako dobro shvaćaju da su zajedničke sankcije učinkovitije i ne žele dopustiti Moskvi da izaziva razdor među saveznicima. Uz podrivanje Sjevernog toka, sankcije će postaviti prepreke gradnji Turskog toka pod kontrolom Gazproma i planovima Moskve da u Europu izvozi plin preko Transjadranskog plinovoda (TAP) pod kontrolom Azerbajdžana.

Prijetnja novih američkih sankcija mogla bi potaknuti dioničare TAP-a da odustanu od ruskog plina. Ulazak Gazproma u TAP i širi Južni plinski koridor neutralizirao bi temeljnu svrhu projekta: ostvarenje višesmjernosti europskog uvoza mimo ruskog plina. Gradnja plinovoda za dobavu ruskog plina nanijela bi više štete europskoj sigurnosti nego bilo koji korak koji poduzima SAD. EU se ne bi trebao prema posljednjim američkim sankcijama ponašati licemjerno. Sama Unija nameće nove sankcije ruskim kompanijama i pojedincima koji su isporučili njemačke Siemensove turbine na Krim, unatoč suprotnim uvjeravanjima Moskve.

EU je zabranio tvrtkama poslovanje na Krimu nakon što ga je Moskva anektirala, a Francuska i Njemačka razmišljaju o dodatnim sankcijama zbog ruskih kibernetičkih napada na njihove izbore. Osim toga, bilo kakva reakcija EU protiv američkih sankcija neće se lako dogoditi jer traži suglasje svih članica, od kojih se neke žestoko protive ruskim energetskim projektima. Paradoksalno, svojom novom energetskom politikom i sankcijama Kremlju Trumpova će administracija bolje obraniti Europu nego neke zapadnoeuropske vlade i energetski konglomerati koji teže kratkoročnom profitu, ignorirajući dugotrajne štete zaeuropsku sigurnost.

ELIPSO

Izdvajamo