KOMENTAR SNJEŽANE PAVIĆ

ERDOGANOVA IGRAČKA: KAKO JE IZETBEGOVIĆ GURNUO BiH U KRIZU Prvi put od kraja rata Turska je iskoristila BiH kao bojište za svoje ratove protiv Europe

    AUTOR:
    • Snježana Pavić

  • OBJAVLJENO:
  • 28.02.2017. u 16:59

Hanza Media, Reuters

Stručnjaci upozoravaju da BiH ne samo da nije našla nove dokaze, nego je i pravno praktički nemoguće osporiti presudu ICJ-a za genocid protiv Srbije iz 2007. godine

Izgleda da je vrhunac krize u Bosni i Hercegovini oko revizije tužbe za genocid već za nama. To je odlična vijest za sve, za Zapad i za Istok i osobito za njene susjede, jer nitko ne zna što bi poduzeo s tom Bosnom.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH, srpski član Mladen Ivanić još je prošlog tjedna rekao da on nije za izlazak Srba iz institucija Bosne i Hercegovine, a jučer je i ministar vanjske trgovine Mirko Šarović, također Srbin, poručio da bi blokada zajedničkih institucija bila samoubojstvo. Dokle god se sjednice održavaju, ostaje privid da tijela Bosne i Hercegovine funkcioniraju i da je u tom bosanskom loncu manje-više sve u redu, ili barem dovoljno neopasno da možemo zanemariti tamošnja zbivanja. Do iduće prilike, recimo referenduma o neovisnosti Republike Srpske.

Stvar se stišava politički i pravno. Politički, odlukom srpskih stranaka iz Saveza za promjene da ne potpiruju dalje vatru, i potezom Međunarodnog suda pravde (ICJ) koji je pismeno zatražio od sva tri člana Predsjedništva BiH da se očituju oko toga podržavaju li zahtjev za pokretanje revizije presude protiv Srbije za genocid ili ne. Za ICJ nije svejedno kako je tužba podnesena. To je sud koji sudi za sporove među državama, a Bosnu i Hercegovinu predstavlja tročlano Predsjedništvo BiH. Onaj koji je sad iskočio iz tračnica bošnjački je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Iako za to nije imao suglasnost hrvatskog i srpskog kolege, u četvrtak je naložio podnošenje zahtjeva za reviziju tužbe. Zahtjev je sudu predan u četvrtak, malo prije isteka desetogodišnjeg roka koji je Bosna i Hercegovina imala za to.

Srbi u Bosni i Hercegovini nikad nisu bili za podnošenje tužbe za genocid protiv Srbije. Međutim, proceduru nisu mogli zaustaviti jer je Bosna i Hercegovina proceduru tužbe pokrenula ratne 1993., uz veliku pomoć Hrvatske. Hrvatska je nekoliko godina kasnije, 1999., također tužila Srbiju pred istim sudom, također za genocid, jer po međunarodnom pravu drugačije i nije mogla. Izetbegović u ovom slučaju nema ni hrvatsku podršku: HDZ Bosne i Hercegovine pod vodstvom Dragana Čovića je u labavom, neformalnom savezu s liderom bosanskohercegovačkih Srba Miloradom Dodikom, jer Srbe vide kao branu bošnjačkim hegemonističkim pretenzijama. Najviši UN-ov sud za sporove među državama, Međunarodni sud pravde (ICJ) 2007. je presudio da je genocid u BiH počinjen samo na području Srebrenice 1995., i da je za to Srbija odgovorna posredno, a ne direktno. Genocid su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske, a Srbija je odgovorna za genocid utoliko što nije iskoristila svoj utjecaj na Srbe u BiH da ga spriječi, niti da kasnije kazni počinitelje. To je bilo razočaranje za one koji su se nadali da će ICJ osuditi Srbiju koja je gurnula u rat Srbe i u Hrvatskoj i u BiH i direktno sudjelovala u agresiji. Međutim, sud je vrlo visoko postavio ljestvicu za dokazivanje genocida, a Slobodan Milošević nije za sobom ostavio transkripte u kojima naređuje pokolje.

Odlukom da krene u proces revizije bez suglasnosti srpskog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović je direktno udario na instituciju Predsjedništva BiH, u kojem se odluke trebaju donositi jednoglasno. Predsjedništvo je tromo, ali funkcionira - poput ostalih zajedničkih institucija u kojima se odlučuje paritetom Hrvata, Bošnjaka i Srba.

Taj Izetbegovićev potez svi su osudili - osim Turske. Samo je turski veleposlanik u Sarajevu izrazio podršku Bakiru Izetbegoviću i odbio potpisati zajedničku izjavu Vijeća za provedbu mira (PIC) koja je potkraj prošlog tjedna prvi put nakon puno vremena ujedinila EU i Rusiju, Rusiju i Ameriku. Da slučajno taj potez ne bi prošao neprimjećeno, turski veleposlanik Haldun Koc dodatno se obratio javnosti. To nije političko, nego pravno pitanje, poručio je Koc, ističući da diplomati PIC-a zato o tome nisu ni smjeli raspravljati. Sad će se ispostaviti da je stvar od početka bila političko pitanje, kako su rijetki stručnjaci od početka upozoravali: pravno, praktično je nemoguće osporiti presudu UN-ova suda iz 2007., i to je Izetbegović morao znati kad je ulazio u najnoviji sukob sa Srbijom i srpskom stranom u Bosni i Hercegovini. Čak i da je zahtjev za reviziju podnesen sasvim u skladu s procedurom, uza suglasnost sva tri člana Predsjedništva. Čak i da su godinama stručnjaci tragali za novim dokumentima, umjesto što je zahtjev za reviziju skrpan po političkoj narudžbi.

U BiH su stvari zakočene posljednjih godina otkako je Vladimir Putin toliko ojačao da ruski predstavnik zaustavlja sve odluke PIC-a koje ne odgovaraju Srbima, i granicu NATO-a gura prema Savi. Sada je prvi put od kraja rata Turska otvoreno iskoristila BiH kao bojište na kojem će igrati svoje ratove protiv Europe. Tu, na dva sata od Zagreba, u zemlji s kojom dijelimo tisuću kilometara granice. Turska, Rusija, tko nam još treba?

ELIPSO

Najnovije