Nakon burnih događaja u prošlih godinu dana, čini se da se situacija u mnogim državama zapadnog Balkana smirila, odnosno dedramatizirala. U Makedoniji, gdje je politička kriza kulminirala nasiljem u Sobranju i premlaćivanjem političkih lidera, stvorena je nova vlada. U Albaniji, gdje je oporba mjesecima prosvjedovala i bojkotirala izbore, došlo je do dogovora i sada će se za nekoliko dana u normalnom ozračju održati izbori. Bez obzira na prijetnje i najave sukoba, Crna Gora je i formalno postala članica NATO-a. U Srbiji je Aleksandar Vučić počeo mandat predsjednika države i sada se očekuje izbor premijera. U normalnoj i mirnoj atmosferi parlamentarni izbori su održani i na Kosovu. A BiH je ionako u zadnjih nekoliko mjeseci bila država regije u kojoj se situacija činila najnormalnijom, pa sada ta država priprema odgovore na upitnik EU kako bi se nastavila procedura za davanje statusa kandidata. Naizgled se sve vratilo u normalu i prestale su ratnohuškačke poruke. Za to u EU smatraju zaslužnim sebe. U svim ovim kriznim situacijama oni su se uključili u smirivanje strasti i pomaganje za prevladavanje kriza. Bez toga, smatraju, nastao bi kaos koji bi mogao voditi čak i do otvorenih sukoba.
Međutim, mnogi smatraju da EU u svojoj ulozi u regiji i dalje po utjecaju zaostaje u odnosu na Sjedinjene Američke Države, pa i na Rusiju. Istina je da je EU stalno angažiran, da ima najveću nazočnost u regiji, daje najviše financijske pomoći, ali za svako rješenje nekog velikog problema i dalje je nužno angažiranje Washingtona. Primjerice, dvije najveće političke krize u regiji, ona u Makedoniji i ona u Albaniji, riješene su uz aktivnu ulogu SAD-a, odnosno aktivne uloge zamjenika pomoćnika državnog tajnika Hoyta Yeea. Nije bitno što je razina u State Departmentu koja se bavi zapadnim Balkanom sada spuštena na zamjenika pomoćnika državnog tajnika, već je bitno da politički krugovi u regiji osjete da se Washington i dalje bavi Balkanom. Neki bi rekli cinično da je možda i bolje što se ovom regijom ne bavi predsjednik Donald Trump, nego je to prepušteno strukturama iz State Departmenta koje su se i prije u kontinuitetu time bavile, što je dokaz da se u toj politici ništa bitno ne mijenja. To je poruka i onim faktorima koji su mislili da će se Amerikanci totalno povući i ostaviti prostor u koji, zbog neodlučnosti EU, mogu upasti oni sa svojim interesima.
Međutim, i EU i SAD imaju dovoljno iskustva iz regiji zbog kojeg bi trebali shvatiti da je ovo samo privremeno gašenje požara koji brzo može izbiti drugdje.
Pitanje je kako će reagirati nova oporba u Makedoniji ako se doista počne rješavati pitanje imena, koje je, nažalost, bez obzira na sve druge probleme, glavna i možda jedina prepreka članstvu ove zemlje u NATO-u te otvaranju pristupnih pregovora s EU.
Pitanje je kako će se u Albaniji nakon izbora ponašati oni koji će te izbore izgubiti. A Kosovo je i dalje velik izazov. Na nedavnim izborima ni jedna stranka ili koalicija nije uspjela dobiti potrebnu većinu da bi formirala vladu. Pobjednik je pokret Samoopredjeljenje koji je više nego udvostručio broj glasova, ali i oni trebaju pronaći saveznike kako bi mogli osnovati vladu. EU je pozdravio prilično visok odaziv kosovskih Srba na ove izbore, ali mjesta koja pripadaju toj manjini osvojila je u potpunosti lista koju je sastavio Beograd, uz zastrašivanje i ucjene svih koji su se usudili natjecati protiv njih.
A ta lista ne želi ono što neki u Bruxellesu misle, prihvaćanje realnosti i integraciju u sustav Republike Kosovo, već žele biti produljena ruka Beograda na Kosovu. Zaoštreni odnosi između vlasti i oporbe i dalje su i u Crnoj Gori. Zato bi ovo moglo biti samo malo zatišje u regiji u kojoj vrlo brzo, i to bilo gdje, može doći do novih napetosti.