Europska unija i njezina budućnost ovise prije svega o Njemačkoj. Normalno je stoga da se njemačke izbore smatra ključnima za budućnost Europske unije te će oči cijele Europe u nedjelju biti okrenute prema Berlinu u iščekivanju rezultata parlamentarnih izbora. Možda zvuči paradoksalno, no ostvare li se rezultati iz anketa, EU može sasvim mirno i bez straha promatrati izbore. Naravno, i u drugim državama Europske unije i Bruxellesu svatko će navijati za stranačke kolege. No, što se tiče Njemačke privrženosti Europskoj uniji, zajedničkim načelima, politici prema migracijama i obvezama unutar EU, nema prevelikih razlika između dviju glavnih stranaka i dviju drugih koje bi mogle završiti u koalicijskoj vladi. Strahuje se samo od nekih stavova liberala koji bi se mogli vratiti u Bundestag, a moguće čak i ući u vladu.
Gotovo je sigurno da će njemačka kancelarka Angela Merkel, koju je nakon pobjede Donalda Trumpa u SAD-u ugledni Timothy Garton Ash nazvao "liderom slobodnog svijeta", i nakon ovih izbora ostati na tom mjestu. Ona i za Njemačku i za EU nudi izvjesnost, predvidljivost i sigurnost. A ni Njemačkoj ni Europskoj uniji stvari odavno nisu išle tako dobro. Njemačka ima blizu 300 milijardi suficita, rekordno malu nezaposlenost, a i u EU ni jedna država više nije u recesiji, stvaraju se nova radna mjesta i raste povjerenje u budućnost Unije. Kako se izrazio predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, za EU pušu "povoljni vjetrovi", a to se može reći i za Njemačku.
Na prvi se pogled oko pristupa Europskoj uniji s Angelom Merkel slaže i glavni protukandidat, donedavni predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz. Očuvanje i jačanje Europske unije i njemu je prioritet, o politici dobrodošlice migrantima kandidat Socijaldemokrata za kancelara ima čak i liberalniji stav od same Merkel. Ipak, između njih dvoje, a pogotovo između stranaka, velika je razlika oko politike štednje. Schulz i Socijaldemokrati htjeli bi više ulaganja, a manje štednje, veće plaće i socijalna prava. Takvu bi politiku podržali i mnogi u EU kojima je dosta njemačkog nametanja mjera štednje. Ako Njemačka odriješi kesu, ako počnu više ulagati, onda će od toga koristi imati i drugi u Europskoj uniji.
Njemačka je u kršenju EU pravila o paktu o stabilnosti upravo zbog toga jer dugo ima suficit, što znači i makroekonomsku neravnotežu. A proračunski višak nije nužno dobar. To je promjena koju bi ostatak Europske unije, pa i glavni partner Njemačkoj u kreiranju EU politike - Francuska, pozdravili nakon ovih izbora, No, to je moguće čak i s Merkel na čelu vlade u još jednom mandatu. Zapravo, za EU je važnije tko će biti budući ministar financija u Njemačkoj nego kancelar. Jer sadašnjeg se ministra Wolfganga Shaublea smatra jednim od glavnih krivaca za nametanje mjere štednje. Ovisno o partneru koji će ući u vladu, CDU-CSU bi mogao ostati bez mjesta ministra financija. I to onda otvara razne mogućnosti i za pozicioniranje Njemačke oko buduće reforme eurozone.
Ipak, i ovi su izbori neizvjesni kad je riječ o nekim ključnim pitanjima. A ključno pitanje nije tko će biti prvi i drugi, ta dva mjesta su već sigurna za CDU-CSU s desnog i SPD s lijevog centra. Pitanje na koje se čeka odgovor jest tko će biti treća stranka. Moguće je da to bude stranka krajnje desnice AfD (Alternativa za Njemačku), antiemigrantska i antiEU stranka. Prema anketama, sličnu potporu imaju i Liberali FDP-a i Zeleni, pa i krajnja ljevica Linke, nasljednici istočnonjemačke komunističke partije. O uspjehu tih stranaka ovisit će vjerojatno i sastav buduće vlade ili će, u slučaju da ne uspije s njima, CDU-CSU još jednom ići sa SPD-om u veliku koaliciju, što ovaj put žele izbjeći i oni sami i Socijaldemokrati koji kao manji partner u vladi uglavnom gube vidljivost i identitet.
Za razliku od Francuske i Nizozemske, gdje je uoči izbora prijetila opasnost da krajnja antiEU desnica i pobijedi, takvih strahova ni Njemačka ni Europa uoči nedjeljnih izbora - nemaju. No, ne mora AfD pobijediti da bi postao neugodan za Njemačku. Ova nacija, koja ima, osjeća i prihvaća teret prošlosti, i relativni uspjeh ekstremista smatrat će sramotnim i neugodnim. A mogućnost postoji jer im neke ankete daju čak 12 posto potpore. Uz to, poučeni prošlim iskustvima, anketari procjenjuju da bi oni mogli proći čak i bolje na izborima jer se u anketama građani srame ili boje priznati da bi glasali za njih. Uz veću potporu, oni bi dobili i više mjesta u Bundestagu, a time i više novca iz državne blagajne za svoje aktivnosti. U prilog bi im moglo ići i to što su za njemačke građane na ovim izborima glavna tema migracije i integracija stranaca. Tek nakon toga dolaze socijalna prava, zapošljavanje, reforma tržišta rada, školstvo, a na samom kraju, na 15. mjestu, Europska unija. A upravo su migracije glavna tema i krajnje desnice: prema njihovu tumačenju, izvor svih problema u državi i društvu. U svakom slučaju, kako god oni prošli na izborima, neće postati dio vlade.
Ankete su davale desnom centru Angele Merkel, u kojem su uz njezin CDU i bavarski CSU, i do 40 posto glasova. Socijaldemokrati stoje negdje između 20 i 25 posto. Znači, čak ni s ovakvim uspjehom CDU neće moći sam formirati vladu pa će morati koalirati. Prođu li Liberali dobro, i stvore li njihovi glasovi potrebnu većinu u Bundestagu za koaliciju s CDU-CSU, upravo bi oni mogli postati budući manji partner u vladi, a Socijaldemokrati završiti u oporbi. Ako ni glasovi Liberala ne budu dovoljni, toj bi se koaliciji mogli pripojiti i Zeleni. Međutim, u EU upozoravaju na Liberale koji u Njemačkoj nisu ono što su nekad bili. Budući da su na prošlim izborima ostali ispod praga i izvan Bundestaga, sadašnji reformirani Liberali imaju oštrije stavove prema migraciji, daju znakove da su blaži prema Rusiji i stroži unutar EU oko najavljenih reformi. Oni su i najavili da neće biti jednostavan sugovornik u pregovorima za stvaranje vlade. Mogli bi tražiti i ministarstvo financija i ministarstvo vanjskih poslova koje su tradicionalno dobivali kad god bi ušli u vladu s desnim centrom. A to se događalo često u Njemačkoj, gdje se, za razliku od nekih drugih država, Liberali smatraju prirodnim partnerima desnom, a ne lijevom centru. Ali i Liberali, žele li biti dio buduće vlade, moraju pripaziti da ne traže previše jer Merkel na kraju može presjeći i procijeniti da joj je bolje još jednom ići u veliku koaliciju sa Socijaldemokratima.
Za Europsku uniju, pogotovo za manje razvijene države i neto korisnike sredstava iz zajedničkog proračuna, bitno je da Njemačka nastavi potporu kohezijskoj politici. I Merkel i Schulz to ne dovode u pitanje. No, ako se nastavi sukob oko podjele tereta izbjegličke krize, ako neke istočnoeuropske države nastave odbijati ispuniti obveze koje proizlaze iz odluka usvojenih na razini EU, otvorit će se i pitanje solidarnosti unutar Unije i moguće prenamjene novca iz kohezijske politike prema drugim potrebama. To bi se moglo dogoditi tko god bio na vlasti u Njemačkoj jer se takvi zahtjevi već čuju i u drugim bogatijim državama Europske unije. Zato je njemačka kancelarka upozorila Mađarsku da je nedopustivo da odbija prihvatiti odluke suda Europske unije i podsjetila da EU znači prije svega poštivanje zakona i vladavinu prava.
No, i Njemačka će se suočiti s pritiscima iz drugih država - da dokaže kako ne želi krojiti buduću EU samo prema vlastitim interesima. Famozna njemačka autoindustrija, kojom se ponose, u svojevrsnoj je krizi vjerodostojnosti nakon što su ih regulatori EU uhvatili kako varaju građane u vezi s emisijom stakleničkih plinova. Usto, dogovor Njemačke s Rusijom o projektu plinovoda Sjeverni tok II, pošto je EU zaustavio gradnju Južnog toka, često se spominje kao primjer dvostrukih standarda. Takav dojam ostaje kod mnogih bez obzira na to što Komisija formalno kaže da je Sjeverni tok II u skladu sa zakonima Unije, a Južni tok nije. Uza sve izazove koji čekaju EU s Njemačkom na čelu, uloga Berlina bit će ključna i za buduće odnose s Velikom Britanijom nakon Brexita. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se ostvariti očekivanja Britanaca da će Berlin biti popustljiv oko buduće slobodne trgovine nakon Brexita zbog interesa svoje autoindustrije ili će se doista gledati interesi Unije kao cjeline.