Na proslavi rođendana jednog zastupnika u parlamentu skupina uzvanica, uključujući dvije asistentice u parlamentu, jednu lobisticu i jednu novinarku (mene), škica frajere.
Nalazimo se u popularnom pubu u Sohou koji je za potrebe privatne zabave zatvorio svoja vrata za širu javnost i doveo ženski bend koji upravo skače po stolovima, na zadovoljstvo uzvanika koji su popili koji gin&tonic previše.
U šarolikom društvu ne treba puno vremena da se izdvoje frajeri vrijedni pažnje: tu je vojni pilot Matt, toliko zgodan da bi u romantičnoj komediji Richarda Curtisa mogao igrati ulogu dežurnog slamatelja srca. Potom Nicholas, škotski plemić s obilježjima modernog Darcyja - ljepuškast, ali ne previše, pristojan, nenametljiv, u očitoj potrazi “za onom pravom”.
U istoj romantičnoj komediji on bi bio lik za kojeg navijamo do samog kraja kada osvaja najljepšu djevojku s kojom će živjeti u drevnom naslijeđenom dvorcu i okružiti se ljupkom djecom i mekim domaćim životinjama.
Potom, mladi ministar kojem se smiješi velika politička karijera i tajkun Charlie koji u oči upada zbog samouvjerenog stava svojstvenog muškarcima koji su stekli veliko bogatstvo. I, tu je Jacob Rees-Mogg.
Bilo je to proljetos, prije nego što je dotični postao korisnik Twittera i prije nego što se počelo nagađati da bi mogao postati idući premijer Ujedinjenog Kraljevstva. Tada nije privlačio osobito zanimanje izvan političkih kuloara i pokojeg fundamentalnog tradicionalista kojeg očarava Rees-Moggovo nepopustljivo pridržavanje Engleskoj kakve ustvari više nema.
Jacob Rees-Mogg rođen je prije 48 godina u Hammersmithu u zapadnom Londonu u uglednoj obitelji - njegov je djed upravljao obiteljskim rudnicima u Somersetu, a otac William Rees-Mogg bio je dugogodišnji urednik Timesa.
Poput svakog dječaka s pedigreom, školovao se na Etonu, nakon toga studirao na Oxfordu i ostvario uspješnu karijeru u Cityju. Nakon ulaska u svijet politike postao je poznat kao “političar za 18. stoljeće”, što i ne čudi: njegov izgled, stil života, način na koji se odijeva i govori doista kao da pripadaju nekom drugom vremenu.
On vozi naslijeđeni Bentley iz doba kada još nije bilo sigurnosnih pojaseva, nosi isključivo odijela u tri dijela šivana u drevnoj ulici londonskih krojača Savile Row, ne posjeduje tenisice, izlazi isključivo u privatne klubove čiji je član, živi na obiteljskom imanju sa suprugom i šestero djece od kojih se najmlađe zove Sixtus.
Za razliku od svojih političkih kolega, Rees-Mogg se ne trudi njegovati imidž modernog muškarca - on ne zna ispeglati košulju, a suprugu je osvojio pjevušeći joj narodnu pjesmu “A Frog He Would A-Wooing Go”. Politička vokacija koju slijedi je ona tradicionalnih torijevaca - veliki je protivnik homoseksualnih brakova i zagovornik Brexita.
Sve te karakteristike činile su ga zanimljivim tipom na političkim marginama Britanije; novinari su mu se obraćali kada je sezona vijesti bila suha pa je bilo zgodno prenijeti arhaične sličice iz doma Rees-Moggovih. Ono što nitko nije očekivao jest aktualni Moggmentum.
U posljednjim mjesecima Jacob Rees-Mogg postao je politički fenomen - njegov Twitter profil danas je posjećeniji od bilo kojeg drugog britanskog političara, uključujući premijerku May, čak i dadilja koja živi u obiteljskom domu više od pola stoljeća postala je prepoznatljivo ime na društvenim mrežama.
No, više od medijske prašine koju podiže, iznenađuje njegov novonastali politički značaj. U aktualnim predviđanjima novog vodstva torijevaca više se ne govori o Borisu Johnsonu i Michaelu Goveu, nego o Jacobu Ress-Moggu. On spekulacije o kandidaturi za premijera pristojno negira, ali s dvosmislenim izjavama koje potvrđuju da je sve moguće.
Na opisanoj rođendanskoj zabavi svi opisani frajeri pali su u zaborav kad smo se našle u društvu “političara za 18. stoljeće”. Isprva nas je privukao svojom krasnom dikcijom na koju se nailazi još samo u programima konzervativnog četvrtog radijskog programa BBC-ja. Potom sjajnim doskočicama u koje ubacuje pokoji latinski izraz i šalu na vlastiti račun.
No, ono što upada u oči više od njegove démodé frizure i staromodnog odijela je njegova autentičnost. Netko je rekao da je Rees-Mogg ustvari “engleski Donald Trump s boljim poznavanjem latinskog”.
Iako je teško naći paralelu između njujorškog tajkuna i tradicionalista iz engleske provincije, shvaćam što je želio reći. Obojica imaju jednaki adut koji im ostvaruje popularnost: autentičnost. Jacob Rees-Mogg postao je žanr sam za sebe, ali ne vještom PR mašinerijom, nego upravo negiranjem iste.
Dok njegovi kolege ukidaju članstvo u privatnim klubovima kako bi se približili puku, Rees-Mogg s novinarima se nalazi u onim najekskluzivnijima. Dok se vodi osjetljiva debata o ravnopravnosti spolova, Rees-Mogg priznaje da nikada u životu nije promijenio pelene svojoj djeci. U vremenu kada se svi boje riječi establishment, on potvrđuje pripadnost njemu, hvaleći svoju dadilju koja se brine i o njegovo šestero djece i tvrdeći da nikada u životu nije obukao traperice.
Uslijed kampanje za zdravi život, Rees-Mogg se hvali da je jedina fizička aktivnost koja poduzima povremena igra kriketa s djecom u vrtu, a ishrana mu je temeljena na tradicionalnom engleskom meniju koji uključuje goveđe pečenje nedjeljom i crumble sa šljivama za desert.
Iako nisam znala da će doći do debate Rees-Moggsa kao mogućeg šefa države, opisane večeri, kada sam slušala njegove argumente za britansku budućnost, učinio mi se kao jedina šansa koju Britanci imaju da se u aktualnim pregovorima s Bruxellesom ne osjećaju kao potpuni gubitnici.
Jacob Rees-Mogg je utjelovljenje Britanije koja postoji još samo u snovima velikih nostalgičara, on je protuteža liberalnim globalistima i poduzetnim macronistima.
On nije lik Hugha Granta iz Curtisovih filmova koji će na kraju priče osvojiti djevojku. Za njega uloga tek treba biti izmišljena, ili preuzeta iz naslijeđenih primjeraka engleske literature.