Ono što se dogodilo prošli tjedan ovdje u Stocu posljedica je višegodišnje politike u BiH, gdje su Hrvati bili diskriminirani, odnosno bili su konstitutivan narod, ali samo na papiru - rekao je Božo Petrov, potpredsjednik opozvane Vlade i kandidat za budućeg predsjednika Sabora tijekom boravka u susjednoj državi.
Potpredsjednik Vlade osvanuo je u susjednoj državi usred pregovora s Andrejem Plenkovićem o parlamanetarnoj podršci i raspodjeli fotelja u pratnji Mire Kovača, ministra vanjskih poslova. Otišli su u Stolac nakon incidenta na izborima održanima prije desetak dana. Incident je ustvari, pristojan izraz za premlaćivanje koje je izveo Salmir Kaplan, kandidat za načelnika uime Incijative za Stolac. Kaplan je, naime, fizički napao jednog člana biračkog odbora, Marija Raguža, i predsjednika općinske izborne komisije, Ivana Perića, čije su ozljede toliko opasne da bi Kaplan mogao zaraditi i optužnicu za pokušaj ubojstva. Pritom je iznio i nekoliko glasačkih kutija. Zaradio je dugotrajno ispitivanje i opsežnu prijavu, ali ne i pritvor. Istodobno je, kao vješt političar, parlamentarni zastupnik i bivši federalni ministar kulture, dobro obrazovan u Sarajevu i Istanbulu, i sam iznio svoju verziju događaja u kojoj mu je, očito, prekipjelo jer su Hrvati glasali na izborima koristeći hrvatske dokumente i, kako tvrdi, trik s preminulim ljudima koji se nalaze na biračkim popisima. Navodno je pronašao i 15-ak stogodišnjaka koji su istodobno bili zavedeni kao birači, ali i pokojne osobe.
Nažalost, teško je tvrditi što se točno dogodilo, jesu li Hrvati na lokalnim izborima stvarno lagali i, kako on tvrdi, manipulirali popisima, glasačkim pravom i samim glasanjem ili su bili žrtve lokalnog kandidata koji je odlučio incidentom utjecati na rezultat izbora. Teško je utvrditi jer se mediji i istina u Bosni i Hercegovini, kao i tijekom rata, razlikuju kada opisuju događaje, osim kada je potrebno prebrojiti mrtva tijela jer se s njima ne može manipulirati.
No, ni jedna verzija ne djeluje neobično i neočekivano pa ni tvrdnje kako su Bošnjaci, da bi mogli glasati u Stocu, u kojem je na vlasti HDZ dugi niz godina, mijenjali adrese i prijavljivali se, ne bi li stekli pravo glasa i pojavili se na izborima glasajući za bošnjačkog favorita Kaplana. Kaplan je, pak, te iste poteze opravdavao ratnim rezultatom, tvrdeći da je riječ o Bošnjacima koji su bili protjerani te kao takvi, ustvari, imaju prirodno pravo vratiti se tamo odakle su morali otići i glasati.
Očito je Bosna i Hercegovina i danas mjesto u kojem je teško živjeti i biti određen svojim porijeklom, pripadnošću jednoj od tri nekada zaraćene strane, a pod utjecajem dviju susjednih država, Hrvatske i Srbije koje se, kao potpisnice Daytonskog sporazuma, uvijek mogu "malo" umiješati i predložiti svoje rješenje. Nikada to nije bilo rješenje i nikada ni Hrvatska, a ni Srbija nisu pustile Bosnu i Hercegovinu na miru. Uvijek su se ponašale na način da nisu vjerovale u zemlju u čiju su se neovisnost zaklinjale.
Neprihvatljivo je da se dogodi napad na službenu osobu, na običan puk, da se apsolutno ništa ne poduzima, a s druge strane ni jedna stranka iz bošnjačkog establishmenta to ne osudi, kazao je Petrov.
Odbacujemo rušenje ustavno-pravnog poretka BiH. Jasno osuđujemo referendum u RS-u, isto tako osuđujemo nasilje koje se dogodilo ovdje u Stocu. Očekujemo provođenje izbora u demokratskom duhu, sukladno Ustavu i zakonima BiH, rekao je pak ministar Kovač tijekom boravka u Stocu, gdje su se sastali s načelnikom Stjepanom Boškovićem iz HDZ-a. I to je bilo sve. Obična, bezvezna poruka koja nije pokazala ni zainteresiranost za problem, ni poznavanje problema, ni ponudu rješenja, tek svadljivo, poluprijeteće i huškačko pojavljivanje u tuđem dvorištu, galama koja ne rješava ništa, eventualno služi skupljanju bodova kada se pri raspodjeli kabineta u novoj Vladi Hrvatske budu nabacivali argumentima i prošlim zaslugama. U stvari je amatersko miješanje u probleme druge zemlje, što možda nije ni neobično kada je jači dio hrvatskog izaslanstva, kako kaže profesor P., "predstavnik državnog aparata koji nema ni petnaestominutno zastupničko iskustvo".
Ono što nedostaje diplomatskom načinu rješavanja problema je razgovor s predstavnicima vlasti, s nekim u Sarajevu, s predstavnicima SDA i da se tamo inzistira na postizanju rješenja. Ono što nedostaje rješavanju problema jest drukčiji pristup Hrvatima u BiH, jer je za njih, realno, Hrvatska najzainteresiranija. Hrvatska šalje novac. Nekada je slala oružje i vojsku. S različitim motivima.
Ali nikada nije zauzela pošten stav prema Hrvatima iz BiH, nikada ih nije tretirala kao ljude koji pripadaju drugoj državi, već im je davala nadu da će postati dijelom Hrvatske, a do tada im dajemo da glasaju na izborima u Hrvatskoj, dajemo državljanstvo i prednosti koje takvo državljanstvo ima sudjelujući partnerski u raznim administrativnim smicalicama i prevarama jedne ili druge države, šaljemo vreće novca, a sve kako bi Hrvatima u BiH omogućili da žive neku svoju iluziju pripadnosti drugoj državi. A to nikada, bez obzira na to što su u zakonima prvi na popisu Hrvata izvan Hrvatske, neće značiti brigu, samo spremnost na smicalicu koju ćemo, u pogodnom trenutku, pokušati izvesti. Zato su poruke važne, one pokazuju razliku između državnika i svadljivih prgavaca.