Punih pet mjeseci udruga Franak od Hrvatske narodne banke pokušava dobiti odgovore na legitimna i savršeno normalna pitanja. I ne uspijeva. A ona glase - je li utvrđeno da su poslovne banke kršile zakon prilikom konverzije kredita ugovorenih u švicarcima u eure, ako jesu, o kojim je bankama riječ i što je u vezi s time poduzeto. HNB ih je, naime, "otkantao" pozvavši se na - poslovnu tajnu.
Jučer je povjerenica za pravo na pristup informacijama Anamarija Musa održala lekciju Hrvatskoj narodnoj banci. Vujčiću i društvu naložila je da udruzi Franak u roku od osam dana dostave tražene podatke jer je javni interes važniji od famozne bankarske poslovne tajne.
Je li odbijanjem odgovora udruzi Franak HNB prekršio samo Zakon o pravu na pristup informacijama ili je riječ o nečem još zloćudnijem?
Zabrinjavajuće je već samo kršenje prava građana na pristup informacijama. Pokazuje aroganciju tijela javne vlasti i nepoštivanje građana. Ovaj postupak HNB-a budi, međutim, i dodatne sumnje. Tjera nas da se zapitamo nije li udruga Franak ipak u pravu kad tu središnju instituciju monetarne vlasti koja u nazivu ima epitet "narodna" optužuje da je pasivnošću i šutnjom, u vrijeme sklapanja kredita u švicarcima, štitila interes poslovnih banaka, a ne vlastitih građana.
Mogu li se podaci o kršenju Zakona proglasiti poslovnom tajnom?
Ne mogu i ne smiju. Onaj tko podatke o kršenju zakona proglašava poslovnom ili drugom tajnom drži ljestve nezakonju. Nakon gorkog hrvatskog iskustva s kreditima u švicarcima, sve je više onih koji se pitaju jesu li hrvatske državne institucije, od zakonodavne do sudske vlasti, na valjan način štitile vlastite građane od riskantnih kreditnih ugovora.
I čije interese Europska komisija štiti kad protiv Hrvatske pokreće postupak zbog zakona o konverziji i prije nego što su postupci pred Ustavnim sudom okončani postupci vezani uz švicarac.