Mirovinski fondovi u Hrvatskoj apsolutno su sigurni, rekao je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić nakon negativnih brojki koje su u fondovskim bilancama obilježile prvu polovicu godine. Možemo li mu vjerovati? Načelno da, uz ogradu da je na tržištu kapitala apsolutna sigurnost ipak nepostojeća kategorija.
Što štednja u fondovima donosi budućim umirovljenicima?
Donosi im bolji prinos od štednje u bankama, gdje su kamate danas na niskim razinama. Imovina članova obveznih mirovinskih fondova svih kategorija uvećana je od početka njihova rada za više od 30 milijardi kuna, što se ne može smatrati lošim rezultatom u državi koja je nedavno izašla iz šestogodišnje duboke recesije. Dublja analiza otkriva ipak nedostatke u upravljanju imovinom i ponekad teško objašnjive pogreške.
Gdje se griješilo?
Griješila je država koja je predugo novac fondova usmjeravala prema državnim obveznicama, što je fondovima onemogućavalo slobodnije upravljanje imovinom članova. Griješili su fondovi koji su, iako to teško priznaju, znali nastupati kao kartel, nerijetko pod pritiskom državnog političkog vrha koji je od njih tražio spašavanje državnih uloga u kompanijama. Pogriješili su upravitelji fondova kada su dopustili da se značajni dijelovi njihovih dioničkih portfelja predugo zadrže u kompanijama koje su, poput Agrokorovih, bile vidljivo na pragu propasti. Pogriješio je regulator koji je, čini se, prečesto oči držao zatvorene.
Je li rizik od pogrešaka danas manji?
Samim time što su problemi i pogreške fondova postali javni, pojačan je i nadzor javnosti i regulatora. Većina fondova nedavno je dobila nove uprave, a Hanfa, kao regulator, zbog pritiska pod kojim se našla nakon kraha Agrokora, pojačala je nadzor na tržištu. Mirovinci su danas u minusu u prvom redu zbog Agrokora, ali i zbog Teve, koja je dugo bila zvijezdom globalnih tržišta. Rizik od pogrešaka uvijek će postojati, ali pad Agrokora značajno je povećao dozu opreza. Dugoročno, to je najbolje što nam se moglo dogoditi.