Kao prvo, zašto ostati na tulumu koji se upravo pretvara u orgije ako ne snimaš film "Eyes wide shut"?
Kao drugo, zašto čekati sve te silne godine i desetljeća da bi prijavio manijaka? Kao treće, zašto tu kobnu večer žrtva ne provodi u crkvi svetog Patrika na Petoj aveniji, nego uživa u uzimanju raznih supstanci kod dokazano raspojasane zvijezde? Na kraju, zašto žrtvin partner predloži da se eksces prešuti ili žrtva to sama odluči? - napisala je neki dan Milana Vuković Runjić, žena koja se bavi pisanjem, izdavaštvom i knjižarenjem.
Referirala se na slučaj seksualnog nasilja koji je razotkrio Kevina Spaceyja kao seksualnog predatora. U nastavku teksta je napisala i da je sama bila žrtva manijaka, ali da je prošlo trideset godina i "ne znam što bi me natjeralo da nakon svih ovih godina uprem prstom u njega. Da sam htjela i da mi se činilo da bih time istjerala neku pravdu, učinila bih to mnogo ranije".
Navela je i da ne potiče na šutnju. Ali je svim ostalim rečenicama u tekstu potakla na šutnju i oprost silovateljima. Napisala je: "Ako ne želiš doživjeti nešto ružno na tulumu na kojem se šmrče i loče, onda na takav tulum ne odeš. Ako ti je pritom četrnaest godina, onda tim više ne odeš".
Autorica je poslala poruku društvu, žrtvama silovanja i silovateljima. Kreirala je okolnosti u kojima je normalno, uobičajeno, opravdano ili dopustivo silovati. Je li važno što je govorila o sceni iz glumačkog svijeta u Hollywoodu? Vrijede li druga pravila ako se sve događa u Zapruđu, Zaprešiću, Dicmu ili Novskoj?
Vuković Runjić je, fingirajući intrigantnost propitivanja, krenula kriviti same žrtve za situacije u kojima su postale žrtvama i opravdavati zločince. Uh.
Ne postoji nikakva okolnost koja bi opravdala da netko bez dopuštenja dodiruje tuđe tijelo. Može biti u pitanju najraskalašeniji tulum ever, može biti ne znam kakva orgija, može osoba, žena, muškarac izabrati šestoricu, ili cijeli autobus partnera s kojima će se poševiti zaredom i istodobno, ali to sedmom ne daje za pravo da bude dio toga i izađe iz svega nekažnjeno. Nitko nema pravo silovati. Nitko nema opravdanje za seksualni napad. Tu nema olakšavajućih okolnosti. Žrtva nije htjela, gotovo. Tu nema pregovora ni objašnjenja. Nije važno je li u pitanju Hollywood ili neka hrvatska zabit.
Osoba može biti na tulumu gdje su svi pijani, može i sama biti pijana, drogirana, glupa, naivna i nesmotrena - ali mora biti dovoljno svjesna da pristane na seks.
U seksu svi moraju dobrovoljno sudjelovati, sve ostalo je nasilje. Takvo nasilje treba kažnjavati. Žena ima pravo i trebala bi optužiti svojeg muža, i nakon dva milijuna godina koje provedu zajedno, ako je siluje, ako je prisili na seks kada ona ne želi. Čak i ako su u tom istom danu, istoj noći, sat vremena ranije vodili ljubav, ševili se, ima pravo reći - ne. I to pravo mora biti poštivano.
Minica, dekolte, goli trbuh ili rame nisu poziv na seks. To jest atrakcija i privlačenje pažnje, ali ne i dozvola za seks, kamoli opravdanje za silovanje. Ulično i uredsko dobacivanje nisu komplimenti, to je zlostavljanje, izazivanje nelagode, uvod u situaciju kada bi neki potencijalni predator mogao stvarno napasti. Pa čak i flert nije dozvola za seks. I treba napadače prijaviti i nakon dvadeset i trideset i pedeset godina. Uvijek.
Ljudi, jednostavno, imaju pravo izabrati s kime će dijeliti svoje tijelo.
Čopori i predatori su uvijek napadali, a kada bi ih žrtva prijavila, bili bi kažnjeni. Ako se događalo drugačije, razmišljalo se na način Milane Vuković Runjić - zašto je otišla na tulum gdje se loče i šmrče, zašto nije bila u crkvi? To je identično onom - zašto je nosila minicu? Stalo se na stranu silovatelja, samo se izabralo opravdanje. Zakoni ga, recimo, ne poznaju.