KOMENTAR

Jurišnici konzervativne revolucije žele Hrvatsku po svojoj mjeri, bez obzira na to koliko neistina siju

Goran Mehkek / HANZA MEDIA

Željka Markić

Ovih su dana predstavnici konzervativnih vjerskih grupacija zapeli iz petnih žila kako bi zaustavili donošenje zakona, poznatog kao Istanbulska konvencija, koji nudi najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji

Treba li dopustiti ubijanje žena i bračno nasilje jer netko vjeruje kako je dokument koji bi to mogao spriječiti ili reducirati protiv kulture, tradicije, vjere i običaja?

Ne, odgovorit će svatko iole normalan. Da, repliciraju ovih dana predstavnici konzervativnih vjerskih grupacija, koji su zapeli iz petnih žila kako bi zaustavili donošenje zakona, poznatog kao Istanbulska konvencija, kojim se želi spriječiti obiteljsko nasilje. U državi s oko 22.000 nasilnih obiteljskih situacija godišnje želi se, ponavljamo, zbog navodne zaštite vjerskih osjećaja spriječiti zakon koji bi, možda, ponešto popravio situaciju.

Kolikogod inicijative koje pokreću skupine katoličkih konzervativaca uglavnom djeluju bizarno ili barem anakrono, nipošto ih ne treba podcjenjivati. U proteklih pet godina Katolička crkva i spomenute udruge realizirale su većinu svega što su zamislili i, u svjetonazorskom smislu, drže Hrvatsku u neprekidnom šahu.

Najveći uspjeh nesumnjivo je predstavljala promjena Ustava u koji je uvrštena odredba da je brak isključivo zajednica žene i muškarca. Željka Markić, predstavnica građanske udruge U ime obitelji, koja je inicirala i organizirala prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma, uspjela je u jednom danu prikupiti 131.000 potpisa. Istodobno su na svim misama u Hrvatskoj koje su služene tih tjedana, svećenici pozivali okupljene vjernike na potpisivanje referendumskog zakona. Bila je to potpuna pobjeda i na referendumu o braku Željka Markić dobila je više od 946 tisuća glasova te hametice potukla tadašnju Vladu Zorana Milanovića i brojne lijevo-liberalne udruge.

Ista je ekipa imala ključni utjecaj prilikom rušenja kurikularne obrazovne reforme. Pritom su i ovdje imali potporu crkvenih krugova tako da je, između ostaloga, Glas Koncila, glasilo Zagrebačke nadbiskupije, mjesecima lobirao za ukidanje obrazovnog kurikuluma te, kroz autorske tekstove i intervjue, precizno pokazao što na Kaptolu misle o reformi koju je vodio Boris Jokić.

Isti su krugovi spriječili i uvođenje građanskog odgoja jer se upoznavanje učenika sa seksom navodno kosi s ovdašnjom tradicijom, izaziva maloljetničke trudnoće, homoseksualizam, pedofiliju i svakakve sodome i gomore. Za usporedbu, u Norveškoj upravo traje potraga za parovima koji bi pristali biti snimani tijekom spolnog čina, a za potrebe Ministarstva obrazovanja koje učenicima na tako eksplicitan način želi pokazati kako seksualne odnose treba doživljavati kao nešto posve prirodno.

A u Hrvatskoj su za prošlogodišnji Božić Vice Batarelo i konzervativni katolici okupljeni u inicijativi ProLife zatražili ostavku Višnje Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Sve zato što se pravobraniteljica suprotstavila ProLifeovoj kampanji za zabranu pobačaja "Želim živjeti" u kojoj su i jumbo-plakati s fotografijom žene u visokom stupnju trudnoće i porukom "Dok vi slavite Božić, mene moja mama planira ubiti". Vlada Tihomira Oreškovića namjeravala je ispuniti zahtjev katoličkih fundamentalista i smijeniti Višnju Ljubičić, ali se raspala i plan je propao. No, nisu propali pokušaji konzervativaca da Hrvatsku urede prema vlastitoj slici, bez obzira na cijenu.

U tijeku je nova operacija: pokušava se spriječiti ratificiranje Istanbulske konvencije, međunarodnog dokumenta koji štiti žene od nasilja u obitelji. Ali za Batarelovu ekipu Istanbulska konvencija je usmjerena "protiv kulture, tradicije, vjere, običaja, ali najviše je u opasnosti primarno pravo roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima". Stoga Vigilare "očekuje i zahtijeva od predsjednika Vlade da u skladu sa svojim stranačkim sloganom vjerodostojno odbaci ratifikaciju ove konvencije u obliku kakvom je sada".

Jer - ustvrdit će katolički konzervativci - Hrvatskoj se nameće rodna ideologija iliti genderizam. "A genderizam predstavlja jedan društveni eksperiment i poguban je za ljudsku narav i identitet, stoga je neprihvatljivo da se u ovom obliku usvaja", zaključio je ovih dana Ivan Mihanović, voditelj ureda udruge Vigilare.

Drugim riječima, treba odbaciti još jedan zakon jer fundamentalisti smatraju da je "protiv kulture, tradicije, vjere" i još "poguban društveni eksperiment".

U principu sve što oni tvrde je hrpa laži.

Istanbulska konvencija nudi najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja te u osnovi razrađuje globalne obveze koje je Republika Hrvatska već preuzela. Osnovna je prednost Istanbulske konvencije upravo u tome što detaljno razrađuje te obveze pa ih je državama lakše pretočiti u nacionalne zakone. Konvencija sadrži i odredbe o skloništima i nadzornim mjerama, ali najvažnije je to da je sveobuhvatna jer obuhvaća i prevenciju i mjere zaštite, koje su dio socijalnog sustava, i mjere progona počinitelja, koje su dio građanskog ili kaznenog sustava.

Ukratko, države-potpisnice Istanbulske konvencije moraju omogućiti žrtvama seksualnog nasilja pristup uslugama koje bi im pomagale u oporavku, uključujući pravno i psihološko savjetovanje, financijsku pomoć, obrazovanje, pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i pri zapošljavanju. Usto, moraju otvoriti dovoljan broj odgovarajućih i lako dostupnih skloništa kako bi se osigurao siguran smještaj i aktivno pomoglo žrtvama, osobito ženama i djeci.

Istanbulska konvencija poziva i na zaštitni okvir za muškarce, djecu i starije osobe koje su bili izložene nasilju unutar obitelji, ali činjenica je da su žene u mnogo većem broju žrtve nasilja u obitelji, seksualnog zlostavljanja i diskriminacije na radnome mjestu, što ukazuje na rasprostranjenu rodnu neravnopravnost. Prošle je godine u Hrvatskoj ubijeno 17 žena, no ovaj podatak ništa ne znači protivnicima ratificiranja Istanbulske konvencije.

Postavlja se pitanje kakav je vrijednosni sustav pojedinaca i udruga kojima to smeta.

Oni će, naravno, cijelu priču prebaciti na opasnost od promoviranja rodne ideologije koja, kao, udara na hrvatske vjernike i njihove obitelji, a društvene mreže preplavljene su apokaliptičnim scenarijima u kojima će se, zahvaljujući Istanbulskoj konvenciji, muškarci krenuti izjašnjavati kao žene i početi koristiti ženske toalete. Ili da će izjašnjavanjem kao žene pokušati iskoristiti stranačke ženske kvote i na taj način ući u Sabor.

Ovo nije izmišljeno, a tko želi, može se uvjeriti na web portalu hrvatske Vlade, koji je prepun ovakvih poruka koje šalju sljedbenici Željke Markić i Vice Batarela.

Iako pojedine djeluju karikaturalno, zapravo su jako opasne. Građanska Hrvatska opet je suočena s ofenzivom konzervativnih desničara koji plasiraju izmišljotine i igraju na najniže porive. U ovom slučaju stvara se fama u kojoj će ratificiranjem jednog međunarodnog dokumenta mnogi hrvatski sinovi uskoro pomisliti da su kćeri. Zanimljivo, ali gotovo nitko od ovih kritičara nije izrazio bojazan da bi nečija kći mogla poželjeti biti sin. U patrijarhalnoj svijesti ipak svako zlo nije jednako teško probavljivo.

A sve se u fami oko rodne ravnopravnosti svodi na pitanje prijevoda, kako je objasnila Dubravka Šimonović, UN-ova ekspertica za sprečavanje nasilja nad ženama. Kod nas je termin "Gender Equality " preveden kao "ravnopravnost spolova", a zapravo je engleski termin "Gender" - "rod", a ne seks ili spol.

Jurišnici konzervativne revolucije nisu izgubljeni u prijevodu. Oni žele Hrvatsku po svojoj mjeri, bez obzira na to koliko neistina morali posijati kako bi postigli cilj. I uspjet će ako normalna Hrvatska, neovisno o političkim ili stranačkim razlikama, konačno ne kaže - stop.

ELIPSO

Izdvajamo