O politici je, kaže u Globusu, Božo Petrov učio iz - leksikona.“Snosim odgovornost”, povjerio se, “što u leksikonu nisam pogledao kako se definira koalicija”.
Samo zbog nepažljiva čitanja priručnika nastao je dakle onaj famozni nesporazum s javnim bilježnikom, kad je Petrov potpisao da nipošto neće u koaliciju, a onda brzo sklopio jednu izrazito neuspješnu s HDZ-om i odbijao je - kao da će ga to ispričati - do zadnjeg dana nazvati koalicijom.
Sad smo od Petrova dobili javno priznanje da je preskočio slovo “k”. No pored toga imamo i ozbiljne sumnje u brojna druga slova.
Na primjer, slovo “i”, pod kojim je nešto moralo pisati o izborima. Naime, za Petrova su izbori jednako relativan pojam kao i koalicija. Njihov rezultat može biti važan, ali i ne mora. Recimo, može SDP na izborima s više kandidata odlučiti još jedan mandat dati Zoranu Milanoviću, ali to im ništa ne znači ako se s time ne suglasi i Petrov koji predstavlja mišljenje u najboljem slučaju 12 posto građana (to je iz zadnjeg istraživanja). Budući da u leksikonu nije čitao ni o izborima, Petrov vjerojatno misli da su izbori proces koji traje sve do onog trenutka dok ne bude izabrana osoba koja najviše odgovara - manjini.
Izbori su za Petrova neopisiva gnjavaža, jer da nisu, pa valjda bi ih već bio organizirao u Mostu.
Na to da je preskočio slovo “i” dodatno upućuje način na koji Petrov koristi pojam “ideologija”.
“Ne mislim da ima potrebe za ideološkom profilacijom Mosta”, pogrešno zaključuje, a kao zamjenu ideologiji nudi puku tehniku konstruiranja Mosta - “mi prikupljamo nezavisne liste”.
Ideologija je za Petrova samo ono što ima negativno značenje - teorija otuđena od životne prakse - a o Mostovu skupu društvenih, političkih, moralnih ili religioznih uvjerenja ne želi ni razmišljati, uvjeren da je već dovoljno imenovati neprijatelje, danas Karamarka, sutra Milanovića ili Mamića, a za prekosutra ćemo još vidjeti.
Petrov ne zna baš ni pod slovom “s”, o strankama, jer da zna ne bi uredovao u tuđima nego bi napokon osnovao vlastitu.
I preko slova “e” u leksikonu brzo je prešao. O ekonomiji, naime, kaže sljedeće:
“Kad je gospodarstvo posrijedi, mi smo sredina”.
Ili:
“Nismo ni radikalno lijevo, niti radikalno desno”.
Ili:
“Bilo je različitih ljudi, s različitim doživljajem potrebnog ekonomskog smjera, ali mi smo uvijek nalazili zlatnu sredinu”.
Tražeći non-stop sredinu, Petrov je pronašao osrednjost, a od Mosta umjesto opcije srednjeg puta napravio opciju srednje žalosti.
Rezultat njegove neupućenosti u politiku i ekonomiju zasad je sljedeći: pala je Vlada u kojoj je Petrov bio glavni partner, Most je izgubio sedam zastupnika u parlamentu, dakle više od trećine, rejting Mosta pao je u odnosu na rezultate s prošlih izbora i nije provedena nijedna obećana reforma. Kao jedino postignuće Most pokušava prikazati uklanjanje Karamarka iz HDZ-a, no bit će da je to ipak prisvajanje tuđih zasluga. K tome, Petrovu ni uz sve taktičke manevre i ultimatume nije uspjelo spasiti Vladu premijera Oreškovića, prema svemu sudeći prvu i posljednju u kojoj bi on i Most mogli igrati toliko odlučujuću ulogu, s obzirom na očekivano stabiliziranje HDZ-a i SDP-a.
Štoviše, razdoblje Mostove dominacije, Petrovljeva era, neće se pamtiti kao reformski period niti kao doba pročišćenja hrvatske političke scene, nego kao traumatično, besplodno glavinjanje i čisti gubitak vremena.
Ni poštenje koje se stalno ističe kao navodna Mostova glavna prednost u odnosu na političku konkurenciju, nije se stiglo pouzdano istražiti: od poštenja zasad znamo jedino to da se Petrov na funkciji - pošteno odmorio.
O Petrovu će se prema tome u leksikonu moći napisati ovakva bilješka: liječnik iz Metkovića, izgubio vlast nakon pola godine, bez rezultata, ostao bez sedam zastupnika, uložio šest veta, održao 60 konferencija za novinare i dao 400 intervjua, sve uz pomoć Grizlija.
I u ove nove izbore Petrov s Mostom ulazi s priznanjem da im je namjera prije svega pothranjivati krizu i tenzije. O Mostu kao prvenstveno disruptivnom elementu, koji je tu da destabilizira politički sustav, jer su oni perverzno uvjereni da je stabilnost ustvari štetna za društvo i građane, otvoreno je u javnosti govorio uz Petrova najistureniji mostovac Robert Podolnjak.
Od takvog političkog ludila svašta bi se još moglo očekivati: da danas-sutra jave u Washington kako im neće poslati veleposlanika jer je na vlasti na primjer Trump. Ili Hillary Clinton, svejedno. Ili Mađarskoj da će nastaviti pregovore o MOL-u tek ako ovi smijene Orbana. S Petrovom ni papa Franjo ne može biti siguran.
Most je organizacija koja i dalje nema nikakav program i koja se time ponosi. Inzistiraju na tome da su svi u Mostu individualci koji se ne moraju ni u čemu međusobno slagati, ali da njih svatko mora bespogovorno slušati.
Pritom tvrde da su odgovorni i transparentni. Ne može se baš zaključiti da su transparentni, ali da su prozirni, to da.