Ako su nalazi revizijske kuće PwC o poslovanju Agrokora u 2016. i 2015. izgledali poražavajuće, rezultati financijskih stručnjaka koje je angažirao DORH, a prema kojima je Agrokor još 2010. bio zreo za stečaj, predstavljaju katastrofalnu sliku poslovanja tog koncerna. Podaci iz istrage ŽDO Zagreb, a na ovom mjestu treba naglasiti da je tužitelj "samo" jedna stranka u postupku koja na sudu mora dokazati svoje tvrdnje, pokazuju da još od 2006. u Agrokoru posluju s gubitkom, te da je veliki dio energije Uprave rasipan na kamufliranje tih minusa u financijskim izvješćima. Kako je vrijeme odmicalo, tako su ti napori postali sve iracionalniji, da bi na koncu, 1. travnja 2017., Nadzorni odbor Agrokora na sjednici sam sebi priznao da se mjenični model srušio kao kula od karata i da slijedi negativan financijski domino-efekt.
No, kako pokazuju zapisnici, čak i tada je Ivan Todorić vjerovao da se sve još može srediti na relaciji "banke-dobavljači-Agrokor". Sedam dana poslije Ivica Todorić je, pak, potpisao lex Agrokor, a par dana prije toga je potpisao dokument koji je predao članovima Uprave i prema kojem preuzima svu odgovornost na sebe kad su u pitanju financijske odluke. Međutim, uz revizijska izvješća, svjedočenja dvadesetak zaposlenika Agrokora dodatno rasvjetljavaju modele i detalje poduzimanih malverzacija, iz kojih proizlazi da je točno da je Ivica Todorić bio "gazda", ali i da je većina visokog menadžmenta svjesno sudjelovala u tim igrama.
Igrama koje je na svoj način na kraju presjekla ne samo fatalna kriza likvidnosti Agrokora, nego i geopolitika. Jer, dok je Anvar Azimov, ruski veleposlanik, paradirao javnim prostorom i galamio da će Sberbank prestati kreditirati Agrokor, iz novog intervjua Juliete Valls Noyes, veleposlanice SAD-a, proizlazi da je ta država tihom diplomacijom stvorila preduvjete za lex Agrokor. A sada se čini da i Sberbank polako naginje ulasku u taj proces, što ne znači da nas ne čeka još jako mnogo "zabave" u "aferi Agrokor". Dapače.