Inicijativa triju mora ima veće razumijevanje u Bijeloj kući nego u Bruxellesu, a pogotovo Berlinu. Doživljava se, među ostalim (što je otežavajuća okolnost), kao Trumpov odgovor na jačanje njemačkog utjecaja u EU i daljnje slabljenje EU. Konačno, Trump je pozdravio Brexit, a Njemačka u novoj strategiji SAD ne naziva prijateljskom, nego partnerskom zemljom.
Trumpov dolazak u Varšavu može se, u kontekstu napetih odnosa Washingtona i Berlina, više shvatiti kao "poruka" Trumpa Angeli Merkel da i on ima svoje igrače u EU, nego kao sama podrška inicijativi, ali i kao poslovni potez - izgradnja LNG-a na Krku, koji znači pojavljivanje SAD-a na energetskom tržištu Europe te neku vrstu konkurencije njemačko-ruskom plinovodu Sjeverni tok 2.
Kakva je pozicija Hrvatske?
Ovo je prva općeuropska inicijativa u kojoj se Hrvatska postavila kao jedan od inicijatora, ali pitanje je jesmo li dovoljno ekonomski i politički snažni da to izguramo a da ne budemo žrtva daljnjeg sukoba Merkel i Trump te moneta za potkusurivanje u tom nadmetanju ili tek pokriće za liderske ambicije Poljske.
Kakve su ambicije Poljske?
Inicijativa ima najviše odjeka u Hrvatskoj i Poljskoj, ali više kao osobni adut Kolinde Grabar-Kitarović i Andrzeja Dude. Okuplja raznorodne države: od baltičkih zemalja i Poljske, koje su izrazito antiruske, preko Mađarske, koja je ruski igrač u EU, do Češke i Slovačke, koje sa skepsom gledaju na poljsku ambiciju regionalnog lidera, te nezainteresirane Slovenije. Naravno, sve ovisi o tome koliko će se inicijativa profilirati i dati odgovor je li ovo zapravo okupljanje država "druge brzine" EU.
Poljska odavno želi biti na razini s vodećim zemljama EU, a ovo bi joj trebao biti dodatni "poguranac". Neki to smatraju neoimperijalističkom igrom Jarosława Kaczyńskog. Važno je reći: današnja poljska vlada desno konzervativnih gledišta dosta je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima na kojima počiva EU.