Uoči Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić uputio je vrlo neobičnu poruku. Kardinal se više bavi pitanjima hrvatskog jezika nego vjerskim temama. Ne imenujući, ali jasno aludirajući na recentnu Deklaraciju o zajedničkom jeziku, Bozanić će ocijeniti da je riječ o pokušaju razgradnje hrvatskih vrednota, što bi, tvrdi, trebalo služiti kao "priprema za političke i vojne osvajačke pohode". Uskrsna čestitka s Kaptola u barem je tri aspekta potpuno promašila svoju funkciju.
Zašto je Bozanić promašio s porukom?
Prvo, zato što po njemu ispada da Uskrs uopće nije vjerski blagdan, nego je eventualno neki hrvatski nacionalni praznik. Kao Dan državnosti ili tako nešto. Dok papa Franjo u povodu Uskrsa govori o ljubavi i nadi koje nisu od ovoga svijeta, a tim tragom idu i svi hrvatski biskupi koji se u svojim porukama redom bave kršćanskim vrijednostima, Bozanić će o vjerskim stvarima gotovo ništa, a o političkim jako puno.
Znači li to da se biskupi ne smiju baviti političkim temama?
Naravno da ne znači, ali zagrebački je nadbiskup teško promašio i zato što je za metu uzeo jednu ne previše važnu inicijativu o jeziku, dok je trenutačno najvažniji problem države, moguće s katastrofalnim konzekvencama, gromoglasno odšutio. Dok se zemlja trese od afere Agrokor, zbog koje su u pitanju mnoga radna mjesta i financijska stabilnost cijele Hrvatske, kardinal se bavi jezikom, implicirajući da je nedavno objavljena deklaracija najveći nacionalni, sigurnosno konotiran problem. Suprotno Bozaniću, biskup Antun Škvorčević upozorava da su zbog Agrokora tisuće radnika bačene u strah i neizvjesnost.
Što je treći Bozanićev promašaj?
Kompletna je intonacija njegove čestitke posve promašena. Uskrs je veliki blagdan veselja i nade, a kardinal hrvatskoj javnosti šalje mračnu poruku o nekim fantomskim ratnim ugrozama, sije strah i paniku te posljedično sugerira pokretanje lova na vještice.