Vatikan je započeo ofenzivu protiv korupcije, širokog zahvata, ali nepoznatog zamaha - trebat će stanovito vrijeme za procjenu koliko će ta ofenziva zadrijeti u biskupije i u katolički puk, pogotovu onaj njegov manji dio koji se na korupciji tovi kao galeb na smetištu.
Ovih je dana u Vatikanu objavljen završni dokument Međunarodne debate o korupciji, održane sredinom lipnja, te o zadacima Međunarodnoga savjetodavnog vijeća o pravdi, korupciji i organiziranu zločinu. To se "Vijeće neće svesti na pobožne ekshortacije, jer su nužne konkretne geste", piše u dokumentu.
U Vijeću su predstavnici Katoličke crkve te suci, tužioci, udruge i žrtve zločina. Uloga toga tijela je, piše, "definirati ulogu Crkve i laikata protiv korupcije, mafija i organizirana kriminala", te "širenje na globalnoj razini - kroz biskupske konferencije i mjesne crkve - izopćenje mafijaša i sličnih zločinaca".
Izopćenje nije slučajno odabran krupan termin. Na vatikanskom skupu su pošli od procjene da korupcionaši i mafijaši nisu neki stranci koji su se ugnijezdili u društva s katoličkom većinom, nego članovi tog društva koji se u njemu šire kao rak. I koji se grade pobožnima. Totò Riina nije jedini mafijaš koji se ne odvaja od škapulara sa sv. Rozalijom, u Hrvatskoj još ponetko pamti mafijaško smaknuće na izlasku s mise i pričesti.
Međunarodna debata i Međunarodna konsulta su, zapravo, prve akcije novog Dikasterija za promicanje integralnoga ljudskog razvitka, kojemu je prefekt Peter Kodwo Appiah Turkson, kardinal iz Gane. Kao neku vrstu svoga programskog manifesta Turkson je nedavno objavio knjigu pod naslovom Korozija, a papa Frane je u njezinu predgovoru naglasio da je "korupcija rak (...) koji treba iskorijeniti".
Nemamo preciznu statistiku, ali na prvi pogled bi se moglo reći da je korupcija - i u užem i u širem smislu tog pojma - meta u koju papa Frane nišani možda i češće nego i u jednu inu. Prokazuje redovito "božicu Korupciju", "rak korupcije" itd. Često povezuje, u istoj rečenici, osudu korupcije i osudu organizirana kriminala, na koji se vehementno okomio još sv. Ivan Pavao II. Papa Frane korupciju osuđuje ne samo pojavno, npr. kad je posrijedi mito, namještanje rezultata itd., nego i kontekstualno - dakle s obzirom na okolnosti koje joj pogoduju i na stav vjernika - a dakako i posljedično, s obzirom na njezinu sljubljenost s inim kriminalom.
To je artikulirao preklani u Napulju, gdje je korupcija endemska: "Ako zatvorimo vrata migrantima, ako oduzmemo rad i dostojanstvo ljudima, kako se to zove? To se zove korupcija, pa smo svi u mogućnosti biti korumpirani". U napasti smo, rekao je, "kliznuti prema olakim poslovima, prema delinkvenciji i kriminalu, prema korupciji". "Korupcija smrdi", rekao je Papa u dijalektu. "Spuzza. Corruzione spuzza." "Kršćanin koji dopusti da u nj uđe korupcija - nije kršćanin, smrdi".
Korupcija - naime - u talijanskome znači kvarenje i pokvarenost, znači raspadanje mrtvog tijela. Papa ekonomsku korupciju vidi kao smrt i smrad Crkve te smrt i smrad društva.
On podsjeća da je korupcija ne samo zlodjelo, dakle zlo, opako djelovanje protiv bližnjih, nego da u korupciju pripada i puko nedjelo, dakle nedjelovanje. Uostalom, još je Drugi vatikanski koncil formulu grijeha "mišlju, riječju, djelom" proširio, dodavši "i propustom". Papi je za korupciju kriv i onaj koji vidi pa okreće glavu, gleda "svoja posla", ne reagira.
Već u početku pontifikata papa Frane je optužio korumpirane roditelje da hrane svoju djecu "prljavim kruhom". I njihova su djeca gladna, ali ljudskog dostojanstva - gorkim je riječima Papa ponovo prelomio svoj pastirski štap nad korupcijom.
U Meksiku je lani predsjedniku Peñi Nietu i suradnicima otvoreno rekao da se "plodno tlo za korupciju, trgovinu drogama, odstranjivanje drukčijih kultura, nasilje, trgovinu ljudima, otmice i smrt" stvara kada je cilj "privilegij za malobrojne na štetu općeg dobra".
Služenje "bogu Novcu" otvara put korupciji, rani na Kristu, kako je prispodobio ove godine u uskršnjoj poruci Urbi et orbi.
Teološki, Papa je korupciju locirao kao atak na jednu od osnovnih ideja kršćanstva: da su svi ljudi braća po Bogu ocu, a kršćani i braća u Kristu, koji ih je i u ime toga bratstva pozvao na jedinstvo. U prvoj svojoj poruci za Svjetski dan mira Papa je 2014 izrijekom ustvrdio da "korupcija i organizirani kriminal prijete bratstvu".
Korupcija je svugdje, pa i u Vatikanu - otvoreno je rekao lani u Nairobiju. Usporedio je tada korupciju sa šećerom: slatka je, ali uzrokuje dijabetes koji ubija. "Svaki put kad uzmemo mito, uništavamo naše srce, našu ličnost i domovinu."
Upravo radi suzbijanja korupcije Papa je glavninu svojih dosadašnjih napora u preobrazbu odnosa u Kuriji uložio u uspostavu transparentnih tokova novca, te u konstituiranje javnih tijela, međusobno neovisnih, jednoga za upravljanje novcem, drugoga za nadziranje.
Taj je zahvat počeo već Benedikt XVI, razbucavši neke jazbine korupcije, pa su sablazni izbijale na površinu (npr. u aferama nazvanima "Watileaks"). Ti su skandali, pisali smo, posljedica nemalih napora, započetih u pontifikatu Benedikta XVI i nastavljenih u Franinu, da se iznude čisti računi a s njima i čist obraz Crkve, kako su zahtijevali kardinali u općim kongregacijama uoči konklava u kojemu je za papu izabran o. Jorge Bergoglio.
Naravno, iz Rima je i nemoguće i nepotrebno pratiti što govori i čini 4000 biskupa po svijetu, pa ne možemo nedvojbeno reći koliko ih prati dvojicu posljednjih papa u njihovu pohodu protiv korupcije. Sjetimo se da je u Hrvatskoj u aferi oko Dajle bila nužna izravna intervencija pape Benedikta XVI, jer se mjesna Crkva branila štitom domoljublja i državnih zakona. Neke akcije čistih računa prodrle su u javnost, ali samo iz nekih hrvatskih dijeceza.
Ako se rezultati ofenzive protiv korupcije ne očituju kako u biskupijama, tako i u javnom djelovanju katolički opredijeljenih političara, sve Papine osude korupcije ostat će jalove.