OŠTRI REZOVI

KOMENTAR BORISA VLAŠIĆA Zašto je važno da službeni put u SAD ne bude do kraja objašnjen

Zagreb, 191216.
Caffe bar Johann Franck.
Na glavnom zagrebackom trgu odrzan je tradicionalni humanitarni bozicni koncert Zelim zivot, u organizaciji Zaklade Ana Rukavina, za pomoc u lijecenju od leukemije. Zaklada je ovim koncertom obiljezila desetu obljetnicu svog rada.U kavani Johann Franck organiziran je call centar za pomoc u prikupljanju sredstava.
Na fotografiji: Kolinda Grabar Kitarovic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

Kolinda Grabar Kitarović

Sedam cigareta, hotelski doručak, Bloomingsdale rasprodaja; ovako bi izgledao dnevnik Bridget Jones da je ikada mogla otići na službeni put u New York nakon Nove godine. Ako postoji dobro vrijeme za Ameriku, to je nakon dočeka, tada su rasprodaje prave rasprodaje, tada su svi sretni i život izgleda kao na razglednici. Dobro, hladno je, ali to je New York, drugi planet, mjesto gdje je svaka četvrta žena stvarno najljepša na svijetu, gdje tek vješti putnici mogu uočiti kako je New York mjesto u kojem se preživljava samo ratničkom hrabrošću, gdje nema posla, ali je sve puno prilika, gdje različitost rasa služi tome da ljudi shvate kako su jednaki, gdje su svi ljubazni jer ih je strah onih drugih, gdje se u kafiću Zadar i nadalje govori samo hrvatski, kao što Kinezi mogu i dalje govoriti samo kineski i proživjeti cijeli život, gdje je Mala Italija svedena na dvije ulice u kojima nema Talijana iz Italije, gdje su taksisti s područja bivše Jugoslavije i gdje se na ulici mogu sresti filmske zvijezde i hrvatska predsjednica. Bridget Jones nikada nije bila na službenom putu u New Yorku. Njeno je srce posvećeno ljubavi između nekoliko glumaca i tu nema mjesta ozbiljnom poslu.

Da je otišla u New York prošli tjedan, mogla je sresti hrvatsku predsjednicu na low profile službenom putu. To je službeni put koji plaća hrvatska država, ali za njega nitko ne zna. Rade ga obično povjerljivi ljudi, nešto kao tajni agenti. Ili su oni uključeni u organizaciju. Zato se nikada i ne zna kada je neki ozbiljan predsjednik na low profile putovanju. To se dobro sakrije kako se ne bi pretjerano raspravljalo. Osim u Hrvatskoj, gdje svi znamo da je predsjednica bila na low profile službenom putovanju o kojem nam ne može ništa reći, eventualno će ispričati kako se nadala ukidanju viza za Hrvate.

Kada predsjednica ide u službeni posjet, onda znači da se službeno sastaje s nekim u svom rangu, s nekim s kime razgovara i dogovara stvari bitne za Hrvatsku jer je to glavni posao predsjednice, sve raditi na dobrobit Hrvatske. Biti predsjednik, u ovom slučaju predsjednica, vrlo je odgovorno i zahtjevno. Nema tu odmora, nema slobodnih dana, nema radnog vremena.

Radi se od jutra do kasne noći, ide se na prijeme kada se nikome ne da, odlazi se na protokolarna druženja, razgovara s ljudima s kojima se ne želi, sklapa prijateljstva i savezništa iako nisu osobito željena, ali sve mora biti na dobrobit države. Predsjednica se brine o vanjskoj politici, o tome kako će Hrvatska biti shvaćena, da li kao mala, izgubljena zemlja koja ide u savezništvo sa svakim jačim od sebe, ili pak kao mala zemlja s jasnim stavovima i vrijednostima, hoće li biti zemlja koju svi mogu opominjati, ili će biti zemlja koju će svi osluškivati, hoće li biti zemlja koja zna sklapati savezništva ili će biti zemlja koja zna samo poslušno klimati glavom. Bridget Jones bi savršeno razumjela predsjednicu da joj je imao tko platiti put pa da su se, primjerice, srele u Pottery barnu i razgledavale velike pisaće stolove. Predsjednica bi možda objašnjavala Bridget kako je odgovoran njen posao, a Bridget bi, možda, klimala glavom s razumijevanjem i možda predložila predsjednici da si nabavi jedan takav za razmatranje dokumenata o pitanjima nacionalne sigurnosti. To je posao predsjednice. Zato Bridget nikada nije mogla imati šansu sresti hrvatsku predsjednicu. Ona ne ide na novogodišnje rasprodaje.

Devet cigareta, tri ispred hotela u kaputu povrh spavaćice, pet u čekanjima taksija i jedna u histeriji nakon trčanja iz šopinga u Momu jer sutra idem u Washington - tako bi izgledao zapis u dnevniku Bridget Jones da je bila u Americi prošloga tjedna i namjeravala se provesti u New Yorku i Washingtonu. Možda bi nešto, jer je ipak 2017., napisala na Twitteru, zabilježila neki susret, iako bi morala biti pažljiva da ne ispadne kako je profućkala kompanijske novce za vlastiti provod. Sasvim sigurno ne bi čekala da netko drugi zabilježi da su se sreli. Ne bi jer u njenoj kompaniji ne bi dobro gledali na to, očekivali bi da je sve susrete obavila prema unaprijed složenom planu i programu.

Očekivali bi dobar izvještaj, ne neko nemušto opisivanje susreta na nevažnoj razini. Bilo bi to neozbiljno za Bridget. Bridget je Britanka, a Britanci su zeznuti sa službenim putovanjima. Isto kao i Indijci, Mađari, Slovaci, Talijani. Svi očekuju precizne i dobre izvještaje. Tjedan dana Amerike za kompaniju Bridget Jones bilo bi važno jer bi to značilo da Bridget tjedan dana nije bila na svom radnom mjestu, da je tjedan dana posao čekao. Posao bi čekao ako Bridget ima važan posao, recimo predstav lja kompaniju. Tada bi bilo jako važno znati s kime se Bridget sastala, kada je to dogovoreno i što je pritom dogovorila. U protivnom bi se Bridget moglo dogoditi da netko predloži da je smijene jer sramoti one koje predstavlja. Zato Bridget to neće učiniti. Nije ona hrvatska predsjednica.

Iz drugih medija